Gabeoski župnik don Ante Đerek, kao i većina župnika u Hercegovini, svake godine poziva biskupa da pohodi župu i podijeli sakrament sv. potvrde pripremljenim kandidatima. No, zbog velika broja krizama u kratku proljetnom vremenu, prije ljetnih ferija, i nemogućnosti da se osobno odazove svim pozivima, biskup uobičava delegirati generalnoga vikara da u njegovo ime pohodi pojedine župe i po njegovu ovlaštenju podijeli sakrament sv. potvrde. Tako je bilo i ove godine, na Sedmu uskrsnu nedjelju, 17. svibnja. Biskup je pošao u Stolac, a generalni vikar, nakon što je slavio sv. Misu u Gorici-Strugama i podijelio sakrament potvrde, prešao je u susjednu župu Gabela gdje ga je već čekalo sve pripremljeno za Euharistijsko i potvrdno slavlje. Dvanaest krizmanika i krizmanica u pratnji kumova, roditelja, rodbine i prijatelja dobrano su ispunili župnu crkvu. Vjernici, koji nisu mogli stati u crkvu, u slavlju su sudjelovali pred crkvom. Na koru pjevači skladnim pjevanjem uvode u dvostruko sakramentalno slavlje. U koncelebraciji, uz domaćega župnika don Antu, tu su i župnici susjedi: don Marko Kutleša iz Gabele Polja i don Drago Bevanda iz Gorice-Struga.
Na početku sv. Mise pozdrav krizmanika i župnika domaćina. Krizmanici svjesni opasnosti koje su se nadvile nad njihove mlade živote pozivaju predvoditelja da se moli za njih. Obećavaju i svoje molitve krizmatelju i svima koji se za njih budu molili. Svoj pozdrav završavaju molitvom Duhu Svetomu. Župnik se pridružuje krizmeničkom pozdravu, zahvaljuje ocu biskupu na blizini koja se očituje i u njegovu delegatu kojega radosno primaju i pozdravljaju. Predvoditelj zahvaljuje na riječima dobrodošlice te rado prihvaća poziv na molitvu za krizmanike te svim krizmanicima predlaže „molitveni ugovor“. Misna čitanja, kao i molitva vjernika pripali su krizmanicima, a don Marku navještaj Evanđelja.
U propovijedi o Isusovoj Velikosvećeničkoj molitvi za jedinstvom: da svi budu jedno kao što si Ti, Oče, u meni i ja u Tebi, što je poruka misnoga Evanđelja. Dok svjedočimo i strah nas je od nejedinstva i razdora u obitelji, društvu, Crkvi, među narodima; dok nam se zveket oružja, toga neprijatelja svakoga zajedništva i suživota u miru i slozi opasno primiče, mi se moramo vratiti u sebe i vidjeti taj iskon svakoga vanjskog, međuljudskog, međunacionalnog i crkvenog nejedinstva. A to je čovjek - podijeljen u samome sebi. Pa i kršćanin koji, umjesto da odbaci zakonitosti svijeta koji ga mrzi jer je Isusov, on odbacuje Ljubav i prihvaća zlo koje ga u njemu samomu razara. Poput slikovnih sastojaka u zatvorenoj kutiji i mi smo u kutiji svoga života – tijelu razdrobljeni. I kao što to obično biva, niža životna dob manje lomova, viša dob mnoštvo lomova. No, zahvalimo Bogu što je u kutiji našega života – tijelu sve na broju. Ništa od onoga što nam je dao, nije izgubljeno. Jest razlomljeno, često usitnjeno i neprepoznatljivo. No, milošću Božjom sve je još tu kao i darovano vrijeme u kojem smo pozvani razjedinjeno ujediniti, rašiveno sašiti, rastavljeno sastaviti, da se vrati sklad duše, uma i tijela što je čovjek u sebi – slika Boga živoga. Da bismo u tomu uspjeli, potrebni su nam iznimni zahvati milosti: obnova krsnih obećanja koja nas nanovo u Krista ucjepljuje, ispovijed koja sve čisti, Pričest koja hrani i čuva od ponovna propadanja, krizma koja nas snaži i čini jakima u borbi protiv unutarnjih i vanjskih nasrtaja zloga, molitva praćena dobrim djelima.
Misna čitanja uprisutnila su nam dva lika: Judu – sina propasti koji je pobjegao od Isusova euharistijskog stola i nije pričekao silazak Duha Svetoga i Matiju koji je prihvatio sve što je Juda odbacio, postao apostol Krista i svjedok njegova Evanđelja. Stoga je poziv i vama, krizmanicima i krizmanicama, da poput sv. Matije i mnoštva drugih Božjih ugodnika među koje će, Božjom milošću uskoro biti ubrojen i sin naše Hercegovine, Časni Sluga Božji Petar Barbarić, oduševljeno prihvatite darove Duha Svetoga koji i kao svaki drugi dar traži od vas uzdarje, rad, suradnju s milošću.
Nakon sv. Mise i zajedničke spomen fotografije, krizmanici su svoje goste pozvali na obiteljsko druženje, a župnik svećenike koncelebrante i druge koji su im se nakon nedjeljnih liturgijskih i pastoralnih obveza pridružili, na bratsko i okrjepno zajedništvo u župnu kuću.
