Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, u dogovoru s gradskim župnicima u Mostaru, odlučio je da od ove godine sakrament svete potvrde pripremljenim kandidatima - polaznicima prvoga razreda srednjih škola – podijeli u vlastitim župama, a ne kako je do sada bio običaj svima zajedno na svetkovinu Duha Svetoga pred stolnicom Marije Majke Crkve. Tako je i župa Sv. Ivana, apostola i evanđelista, u Gradu po prvi put od svoga osnutka, 6. siječnja 1993., proslavila svoj „silazak Duha Svetoga“, u subotu, 9. svibnja poslije podne. Jedna od većih župa u Hercegovini još je uvijek bez vlastite i primjerene župne crkve. Euharistijska slavlja i cjelokupan pastoralni život odvijaju se u nekadašnjem preuređenu vojnom spremištu. Stoga, svaki pohod biskupa jest molitva Trojednom Bogu da po zagovoru sv. Ivana potakne odgovorne u Gradu kako bi se što prije udovoljilo životnoj potrebi vjernika te župe omogućio nastavak gradnje već odavna započete župne crkve Kristova Uskrsnuća.
Župnik don Mladen Šutalo, zajedno s vikarom don Ivanom Maršićem te animatorima: Sanjinom Lovrićem, Mariom Nikolićem i Ivanom Vučić pripremio je i biskupu predstavio 95 krizmanika. Priključilo ih se još četvero iz drugih župa u dogovoru s njihovim župnicima. Zbog tjesnoće prostora u crkvi su uz kumove bili samo krizmanici, dok su roditelji i ostali vjernici u slavlju sudjelovali u dvorištu. Do njih je dopirao samo glas svega što se u crkvi događa, a pogled je bio dostupan samo onima koji su se smjestili uz ulazna vrata. Snagu i svjetlo Duha Božjega i radost slavlja nije smetala barijera nepropusna ljudskom vidu. Pozvani od biskupa: kada preko razglasa čuju ime svoga djeteta, neka se u duhu pomole, omogućilo im je duhovno sjedinjenje koje nadilazi svaki kontakt očiju.
Misno slavlje mladenačkim pjevanjem pratio je zbor mladih „Vojska Kristova“. Liturgijska su čitanja pročitali sami krizmanici te uputili molitvene zazive. Evanđelje je navijestio župnik don Mladen. Uz biskupa su u slavlju još, osim župnika, generalni vikar don Željko Majić i biskupov osobni tajnik don Tomislav Ljuban koji često posjećuje ovu župu pomažući župniku i kapelanu u nemalim pastoralnim obvezama.
Na početku Euharistijskoga slavlja biskupa, svećenike, kumove, roditelje i sve vjernike pozdravlja krizmanica Marita. Jasno, odgovorno i otvoreno govori o mladenačkim tjeskobama, zamkama i posrtajima. Ali izražava nadu da će snagom Duha Svetoga kojemu se iskreno otvaraju i radosno ga iščekuju uspjeti nadvladati sve napasti i djelovanja zloga te se ostvariti u punini milosti vjere u kojoj su kršteni. Ne izostaje ni riječ zahvale roditeljima, vjeroučiteljima, svećenicima i animatorima, i svima koji su se ugradili u njihov život i odgoj. Riječ zahvale ocu biskupu za dolazak i molitve prati i prigodan dar.
Biskup zahvaljuje na dobrodošlici i organizaciji, pozdravlja Presveto Trojstvo i uvodi u Misno slavlje. Propovijed povjerava generalnom vikaru kojega je ovlastio za sudjelitelja sakramenta Duha Svetoga.
Generalni vikar u propovijedi, u prvom redu krizmanicima, a i svima prisutnima govori o talentima (Mt, 25,14-30), o nemjerljivim Božjim darovima koji sežu od dara života, vjere, roditelja i svih koji su u njihov život Božjim promislom unijeli djelić svoga odgoja i izobrazbe, sve do osobnih darova očitih u duhovnom, intelektualnom i fizičkom hodu i rastu. O potrebi odgovorna rada i suradnje kako bi i oni poput dvojice iz Isusove prispodobe, koji su udvostručili primljene talente čuli pohvalu: Slugo dobri i vjerni! te primili nagradu i obećanje života vječnoga, a ne poput onoga trećega koji je svoj talent zakopao na svoju vječnu osudu i sramotnu čuvši riječi: Slugo zli i lijeni! Posebni krizmanički talenti nisu prolazni i lomljivi materijalni darovi kumova nego sedmerostruka punina dara Duha Svetoga po kojima je jedino moguće pobijediti zlo i ostvariti ono o čemu je u pozdravnom govoru njihova predstavnica govorila i za što je molila. Uprisutnio im je i uzorni lik Časnoga Sluge Božjega Petra Barbarića koji je u jednostavnosti i skromnosti života najprije u obitelji a onda u Travničkoj gimnaziji i sjemeništu iz sirotinjskih opanaka stigao do punine Obećanja: Slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, uđi u radost Gospodara svoga, pa i do vanjske proslave koju će, Božjom milošću, Crkva uskoro potvrditi svečanim uvođenjem u red blaženika.
Po završetku Misnoga slavlja zajednička spomen fotografija s biskupom i župnikom i slavlje u obiteljskom ozračju. Župnik je u pastoralnom centru ponudio okrjepu kolegama svećenicima koji su se nakon Euharistijskih slavlja i pastoralnih obveza u svojim župama pridružili župi slavljenici.
