U Sarajevu, 29. travnja prije podne održana je sjednica, pod vodstvom kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskoga nadbiskupa i predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te svih ostalih njezinih članova, i predstavnika Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. A poslije podne biskupi su se susreli samo s dvojicom franjevačkih poglavara bosanskim provincijalom fra Lovrom Gavranom i hercegovačkim fra Miljenkom Štekom.
Predavanje. Uvečer istoga dana, biskup je Ratko pohodio Nadbiskupsko sjemenište "Petar Barbarić" u Travniku, gdje je u 20.30 u kapelici održao sjemeništarcima predavanje o Petru Barbariću. Među četrdesetak pitomaca, spremaju se na svećeništvo osmorica i iz Mostarsko-duvanjske biskupije. I Petar Barbarić bio je osam godina sjemeništarac iste biskupije u istom sjemeništu (1889.-1897.), a dva dana prije smrti položio je privatne zavjete Družbe Isusove. Preminuo je na glasu svetosti, 15. travnja 1897. U predavanju biskup je stavio naglaske na pojedine zgode u kojima se moglo vidjeti na koji je način sjemeništarac i gimnazijalac Petar pokazivao stožerne krjeposti jakosti, pravednosti, razboritosti i umjerenosti u svome životu.
Sutradan, u četvrtak, 30. travnja, održan je Drugi međudekanatski susret na kojem su sudjelovali svi biskupi, provincijali i dekani s područja BK BiH. Sastanak je održan u dva dijela: prije podne, od 9.30 do 10.45, te poslije ručka od 13.30 do 14.45.
Svečanu sv. Misu, koju su biskupi zakazali u znak zahvalnosti Bogu što je papa Franjo 18. ožujka odobrio Dekret o junačkim krjepostima Sluge Božjega, predvodio je s početkom u 11.00 sati kardinal Vinko Puljić, u koncelebraciji sa svim biskupima, provincijalima, dekanima i sjemenišnim poglavarima u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage, u koju vjernici "zavjetno hodočaste" dolaze svakoga četvrtka, u sjećanje na onaj Veliki četvrtak kada je Petar preminuo.
Prigodnu propovijed održao je mostarski biskup Ratko Perić.
ZAHVALNICA ZA „ČASNOGA“ SLUGU BOŽJEGA
Sastali smo na slavlje ove sv. Mise da po Isusu Kristu u Duhu Svetome zahvalimo Bogu Stvoritelju, Ravnatelju i Sucu za dar kojim je papa Franjo prošloga mjeseca odobrio dekret o „junačkim krjepostima“ Sluge Božjega Petra Barbarića, sjemeništarca i gimnazijalca ovih crkvenih ustanova u Travniku (1889.-1897.). Sada mu se može dodati i naslov Časni Sluga Božji. Približili smo se na korak-dva danu kada ćemo, s Božjom pomoću, ugledati ovoga mladića čašću oltara ovjenčana.
Podsjećati na Časnoga Slugu Božjega Petra Barbarića, znači buditi nadu u hrvatskom narodu. Zašto? Zato jer je njegov život, onako kako ga je Bog - uz Petrovu suradnju - ispisao, dokaz da nismo zaboravljeni, i da naša vjera nije uzaludna. Evo nekoliko potkrjepa tim tvrdnjama iz pojedinih razdoblja Petrova kratkotrajna života.
Šiljevišta. Rođen je u zaseoku. Ne čak u selu, ni u općini, ni u gradu, ni u metropoli kamo danas sa sela mnogi hrle kao grlom u jagode, nego u hercegovačkom zaseoku Šiljevištima. To jest mnogima „Bogu iza leđa“, ali nije Bogu. Sve je pred Licem Njegovim. On i iz Šiljevišta podiže junačke krjeposnike! I Isus, Sin Božji, bio je svojim suvremenicima iz neznana Nazareta, iz zaostale Galileje. Pa znamo…
- Iz kakva god kraja čovjek došao, on može postati velik i svet. Ne čini sámo mjesto čovjeka velikim, nego čovjek daje pečat svomu mjestu.
Plemeniti roditelji. Časni sluga Božji rođen je od ćaće Ante i majke Kate koji su dali na svijet devetero djece, pet sinova i četiri kćeri. Dva se sina uputila u duhovna zvanja: fra Marko, član Hercegovačke franjevače provincije, i Petar, biskupijski sjemeništarac. Čak je petero djece umrlo ispod 15 godina. Tada je bila borba protiv smrti rađanjem djece. Život je jači od smrti.
- Velikodušnost roditelja da udomljuju ljubav danas postaje sve rjeđa, sve otuđenija našim suvremenicima, pa i u ovoj nekad rodnoj Bosni i Hercegovini! Zemljo ova ugrožena, živote na sunce! Kao da je taj naravni dar, pravo i dužnost, i prva Božja zapovijed dana ljudima: „Plodite se, i množite, i napunite zemlju“ (Post 1,28), čudna, gotovo pa kriva pomisao, neodgovoran postupak. Nije kršćanski zatvarati se odgovornoj plodnosti ženidbe. Otajstvo je ženidbe temeljni okvir da kršćanin pronađe sebi blisko biće, životnoga suputnika i supruga, onoga tko se zajedno s njim upregne - odatle riječ suprug - u ista kola životnih radosti i nada, žalosti i tjeskoba, ženidbene vjernosti i zadovoljstva, jer je u dvoje sigurnije i lakše. Iz te sigurnosti čovjek crpi snagu da se daje i trećima, da mu veliko otajstvo ženidbe bude savršen krug u kojem se rađaju novi ljudski životi i u kojem djeca mogu primiti doličan i odličan odgoj.
Kućni odgoj. Časni sluga Božji Petar primio je ljudski i kršćanski odgoj u svom roditeljskom domu i u svojoj župi Klobuk. Vrijednosti - obiteljska molitva, poštenje, pravednost, marljivost, ljubav prema bližnjemu - tj. krjeposti na kojima je on stasao neprolazna su karaktera, jer vode u nebo i upućuju na čudotvorstvo zbog kojega mu je Papa i dodijelio naslov: „Časni“ Sluga Božji!
- Pa i to je dokaz da ne moramo sve uvoziti i u svemu se povoditi za pomodarstvom svijeta. (Repromaterijal iz Hercegovine, a „made in Bosnia“).
U školi marljiv i izvrstan. Petar je s redovitom školskom izobrazbom malo kasnio, ali se pokazao iznimno bistrouman i marljiv. U pučku je školu pošao tek s dvanaest godina, ali je u dvije godine završio sva četiri razreda, s izvrsnim uspjehom.
- Koliko bi danas djeca učila i brže i bolje da ne provode previše vremena pred računalom i televizorom, zabavljajući se igricama na mobitelima, zatupljuju se i postaju deformirana od prevelika sjedenja, a premalena kretanja? Utecimo se za pomoć Časnomu Sluzi Božjemu našemu zemljaku Petru da zagovara pošten, pravedan i bogobojazan odgoj i obrazovanje naših mladih i u obitelji i u školi. Zar da marljiva talentiranost ovoga mladića ne nađe danas uzore u onima koji se rasvjetljuju na njegovu liku, griju njegovom poukom i osjećaju njegovu blizinu i zaštitu?
Trgovački pomoćnik. Petrovi su roditelji bili siromašni, unatoč imanju, i nisu imali novaca za Petrovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat. Nekada je problem bilo naći stipendiju, a danas je živa muka naći izvrsna učenika, pripravnika, studenta, bogoslova. Nismo anđeli. Ne rađamo se kao blaženici. Za tim treba nastojati svakim danom. Svaki se častan posao može obavljati savjesno i častno, na korist bližnjemu i za spasenje duše. Crkva je stekla sigurnost, iz sklada Božjega glasa i glasa naroda, da su u Nebu i proglasila je svetima mnoge muškarce i žene raznih zanimanja.
- Poziv na svetost upućen je svakomu kršteniku. Tako i svaki trgovac može i mora biti častan i pošten ako je dosljedan svomu krštenju.
Radije umrijeti nego Isusa uvrijediti. Zahvaljujući pozivu otaca Isusovaca Petra je životni put doveo iz Klobuka u Travnik, s periferije u nekadašnju prijestolnicu. Ovim je Travnikom hodao čovjek našega roda i jezika koji je govorio da će radije umrijeti nego Isusa uvrijediti.
- Možemo li i mi danas ponoviti to kao svoje životno opredjeljenje, osvjedočenje, svoj zavjet? Radije umrijeti nego Isusa uvrijediti psovkom, neopsluživanjem nedjelje, preziranjem roditelja, abortusom, nepoštovanjem čednosti, preljubom, krađom, laganjem, pijanstvom, kockom, neumjerenošću u jelu i pilu, nevjernošću svomu zvanju, odabirom drugih vrijednosti koje nemaju veze s Bogom! Možemo li?
Suradnja s milošću. Prije nego itko postane svetac, najprije je čovjek od krvi i od mesa. Razlika između običnih smrtnika, za čiji se vječni pokoj molimo, i onih koje Crkva uzdiže na čast oltara nije ni u boji kože, ni u mjestu roda i rada, bi u stoljeću ili datumu rođenja, ni u tome koliko su dugo poživjeli i kako im je bilo na zemlji, ni jesu li iza sebe ostavili brojne spise, građevine ili potomke, nego u tome jesu li surađivali s milošću koju su primili na krštenju, i ponovno u svakom sakramentu: ispovijedi, Euharistiji, potvrdi, i ostalim Božjim otajstvima.
- Osnovno je, dakle, jesmo li mi danas mlakonje ili žarko ljubimo Gospodina i bližnje? Ufamo li se u Božje milosrđe, i molimo li njegovu pomoć koja ispravlja naše stranputice, a bijedu nam preobražava u bogatstvo? Vjerujemo li čvrsto da Bog jest Bog, a ne naša ljudska oholost, samodopadnost, ljepota, želudac i novac? Jesmo li primljene talente zakopali ili smo ih udeseterostručili? Proživljavamo li junačku razboritost i pravednost, herojsku jakost i umjerenost, i druge krjeposti (kojih ima pedesetak, ali su sve podvrste ovih četiriju naravnih ili stožernih)?
Umro kao sjemeništarac. Petar je kratko poživio, osam godina bio je sjemeništarac Mostarsko-duvanjske biskupije, a preminuo je kao isusovački zavjetovanik, s nepune 23 godine. Za zemaljskoga života nije stekao ni svjedodžbe zrelosti, ni studentskog indeksa, ni vozačkog ispita, ni bilo kakva uspjeha u svjetovnoj, crkvenoj ili znanstvenoj karijeri. Umro je kao „časni“ brat u Družbi Isusovoj, a danas je Časni Sluga Božji naše mjesne Crkve, uskoro, ako Bog da, blaženik i svetac Katoličke Crkve. Vodio se načelom da je najlakše doći u nebo vršeći svoje svakodnevne dužnosti. Upravo je u tome njegovo herojstvo. Jesi li majka, otac, svećenik, redovnik, redovnica, običan vjernik: ti si herojski krjepostan ako ne propuštaš svoje svakodnevne dužnosti i ako opslužuješ Božje zapovijedi! Svojim uzornim životom - izvrsnim i u vladanju i u učenju - dao je ime ovomu Nadbiskupskom sjemeništu u kojem je proveo svoje plodno gimnazijsko školovanje. Sjemeništarci i gimnazijalci! Hoće li se po nekome od vas jednoga dana prozvati koja ustanova ili ulica u ovome gradu?
- Dao milosrdni Bog da Časni Sluga Božji Petar svojim časnim primjerom i zagovorom pomogne i učvršćenju ovih sadašnjih zvanja u sjemeništu i otkrivanju novih kandidata koji mu se ne će samo diviti, nego ga i nasljedovati u bogoobličnim krjepostima vjere, ufanja i ljubavi, kao i u stožernim krjepostima jakosti, pravednosti, razboritosti i umjerenosti! Bogu na slavu, a na duhovnu korist ovoj našoj Crkvi, hrvatskom narodu i svemu pučanstvu u ovoj zemlji. Tako neka bude.
