Sve od 2000. godine podjeljuje se sakrament sv. krizme kandidatima iz čeljevske i dračevske župe zajedno i naizmjenično, tj. jedne godine u Čeljevu a druge u Dračevu. I to ide složno i skladno. Ove godine pripala je vanjska organizacija dračevskomu župniku don Vinku Ragužu. Iz dračevske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije bilo je dvadeset i četvero pripravnika, a iz čeljevske župe Presvetoga Srca Isusova trideset i petero. Svi iz osmoga razreda, i to je razina ispod koje se nitko ne pripušta sv. krizmi u ovim hercegovačkim biskupijama. Učenici dobro pripremljeni, inspekcijski provjereni i sabrali se sa svojim kumovima, roditeljima i ostalim obiteljskim članovima i uzvanicima u župnu crkvu 25. travnja u 11.00 sati. Zbor malen, ali uvježban.
Uobičajen pozdrav jedne krizmanice i dobrodošlica župnika don Vinka. Evanđelje je pročitao don Velimir Tomić, misionar u Tanzaniji.
Biskup je u propovijedi govorio o Isusu Dobrom Pastiru, i o sv. Marku, današnjem svečaru.
- Danas je uočnica Dobroga Pastira. Isus je sam sebe nazvao Pastirom, i to Dobrim, pokazujući u čemu je ta Dobrota: On poznaje svoje ovce. One slušaju njegov glas. One idu za njim. On ih izvodi na nove pašnjake, na izvore bistre vode. On ih ne samo hrani nego i brani ako ih napadne neprijatelj, vuk. On nije najamnik. On je spreman dati život svoj za ovce svoje. Nema veće ljubavi od te, dati život svoj za svoje prijatelje. Ali Isus je uskrsnuo i uzašao na nebo. A ostavio je na zemlji svoje apostole - napose Prvaka Petra - na kojima je utemeljio Crkvu svoju i zadao im zadaću: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju“, kao što u današnjem Evanđelju čusmo (Mk 16,15).
- Jedan od Isusovih sljedbenika, iako ne izabrani apostol, bio je i Marko, evanđelist. Vjerojatno je u kući njegove majke Marije, Barnabine sestre (Kol 4,10), bila Isusova Posljednja večera s apostolima. Na toj je Večeri bio kao poslužitelj i Marko. Možda je on donio lavor i ručnik da Isus opere noge apostolima. Kada je završila Večera, Isus se uputio na Maslinsku goru na molitvu. Marko je iz radoznalosti pošao za Isusom i za apostolima. Kada su Isusa uhitili, Marko je pobjegao, da i njega ne uhite, kao što i sam to opisuje, ne oslovljavajući „mladića“ vlastitim imenom (Mk 14,51), ali svi se tumači slažu da bi to mogao biti on glavom.
On je najprije pošao zajedno sa svojim ujakom Barnabom i apostolom Pavlom na njihovo Prvo misijsko putovanje, oko 45. godine nakon Krista, ali je od puta samovoljno odustao. Umorio se. Zaželio se Jeruzalema. Kasnije se prijavio u Petrovu službu. Bio mu je tajnik. I napisao Evanđelje prema Petrovu propovijedanju. A i Pavao ga je poslije tražio da dođe u Rim (2 Tim 4,11).
Biskup je nekim suvremenim primjerima osvjetljavao svećeničko i redovničko zvanje, koje se krije u tolikim mladim srcima, ali se uvijek ne očituje jer naiđu na zapreke. Zato je potrebna naša molitva da Gospodin pokaže koga je pozvao u žetvu svoju. I da se takvi pozvanici spremno odazovu.
Pod sv. krizmom nije bilo pjesme, po običaju. Zamoljeni su roditelji neka se mole kada čuju ime i glas svoga djeteta, neka ga Duh Sveti po ravnu putu vodi kroza život.
Najprije su na red došli dračevski krizmanici, pa čeljevski. Sve teklo uredno i sabrano.
Na sv. pričest jednako tako uredno i sabrano, samo u dva krizmenička reda, a pričešćivala su dvojica župnika, don Vinko i don Blaž.
Biskup je prije blagoslova zahvalio župnicima koji su sustavno pripremali krizmanike kroz cijelu školsku godinu.
Nakon misnoga i krizmenoga slavlja župnik je počastio biskupa i kolege svećenike u župnoj dvorani.
