Veliki je četvrtak blagdan u kojem na poseban način ponazočujemo Isusovu Oporuku – Velikosvećeničku molitvu za jedinstvom svih onih za koje je Krist „predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja“ (Rim 4,25); Ostavštinu – Ovo je Tijelo moje. Ovo je Krv moja, Krv Novoga saveza. Ovo činite meni na spomen. Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Kao i za one koji će slaviti Euharistiju, dijeliti Sveta Otajstva i učvršćivati braću u vjeri - ustanovu svetoga Reda. U tom duhu vjernici se okupljaju oko Kristova žrtvenika da posvjedoče to jedinstvo i zajedništvo te u slavlju Euharistije proživljavaju stvarnost stalne Kristove prisutnosti među nama.
Svečanu sv. Misu Večere Gospodnje u mostarskoj katedrali predslavio je biskup Ratko u koncelebraciji sa šestoricom svećenika, uz asistenciju jednoga đakona. Posluživali su katedralni ministranti te bogoslovi i sjemeništarci iz ove župe. Misne je pjevne dijelove predvodio mješoviti katedralni zbor Marija, a propovijedao biskupov tajnik don Tomislav Ljuban. Katedralni prvopričesnici prinijeli su svoje darove korizmenoga odricanja, a na svršetku sv. Mise, nakon kratka klanjanja, Presveto Tijelo Kristovo preneseno je u pokrajnji oltar gdje je pohranjeno i gdje mu se vjernici mogu privatno klanjati sve do slavlja Kristova Uskrsnuća - sv. Mise Vazmenoga bdjenja.
Don Tomislavova propovijed
Braćo svećenici, dragi vjernici!
Ovom svetom Misom Večere Gospodnje ulazimo u otajstva Svetoga Trodnevlja. Na današnji je dan Krist Gospodin oprao noge svojim učenicima i ostavio svojoj Crkvi dva sakramenta: sveti Red i svetu Euharistiju.
Jučer u Trebinju, a danas u ovoj našoj mostarskoj stolnici u 11.00 sati i mi smo se svećenici naših biskupija, redovnički i biskupijski, okupili oko mjesnoga biskupa na slavlje Mise posvete ulja pod kojom smo zahvalili Bogu na daru svećeništva, očitovali svoje crkveno zajedništvo, obnovili svoja svećenička obećanja izrečena na dan ređenja te potvrdili svoje životno opredjeljenje za Krista u predanu služenju Crkvi, u dijeljenju svetih sakramenata, u slavlju presvete Euharistije i u radosnu naviještanju Božje Riječi.
Po svome dostojanstvu svi smo mi kao krštenici jednaki članovi Crkve. Razlikujemo se po službi koju obavljamo. Svatko je od nas pozvan i primio zadatak da, poput Krista, prođe svijetom čineći dobro, naviješta Evanđelje i svjedoči nadu. U ovomu svi imamo svoju zadaću i odgovornost.
Pranje nogu. Isus je na Posljednjoj večeri prao noge svojim učenicima – simbolika krajnje poniznosti. Isus kod pranja pokazuje svoju blizinu u služenju. Tim činom želi pokazati da bez služenja i poniznosti nema uspjeha u zajednici. Jednako obiteljskoga, crkvenoga i društvenoga. Dajući nam primjer, želio je poručiti – kako njima tada, tako i nama danas – da ga slijedimo u sličnu služenju, ako zaista želimo ići za njim i biti njegovi, bez obzira u kojem to zvanju bilo! Zar je čudno što danas sve više brakova propada? U većini je slučajeva problem što ljudi – konkretno supruzi - nisu naučili služiti i ne žele služiti u najnižim i ujedno u najnužnijim kućnim i obiteljskim poslovima. I biti ponizni!
Kada čovjek ozbiljnije o tome promišlja, mora doći do zaključka da nije nimalo lako biti kršćanin. Ali ne smijemo biti bez nade. Trebamo imati pouzdanja u Gospodina i hraniti se na gozbi Tijela i Krvi Kristove. Ne uzdati se u svoje ograničene moći nego na Božju neizmjernu dobrotu i milosrđe.
Čuli smo u Zbornoj molitvi današnjega dana kako nas Isus poziva da iz njegove gozbe ljubavi crpimo ljubav i život! Pitanje je samo koliko želimo biti suradnici Božji i odazvati se na gozbu ljubavi i kako pristupamo toj istoj gozbi ljubavi!?
Euharistija. Ovu sv. Misu zovemo Misom Večere Gospodinove. Isus, slušamo u Evanđelju, kaže: Vruća mi je želja blagovati ovu gozbu s vama. Na Večeri je Isus izgovorio riječi: Ovo je tijelo moje. Ovo je Krv moja. Hrana i piće za život vječni. To je bilo posljednje Isusovo zajedništvo i blagovanje u naravnom – smrtnom tijelu. Isus će se i nakon svoga Uskrsnuća ukazivati mnogima, a na Genezaretskom jezeru blagovat će sa svojim učenicima, ovaj put u proslavljenu uskrslom Tijelu.
Isus nam je ostavio oporuku: Uzmite i jedite! Kako se odazivamo, kako pristupamo, kako slavimo, s koliko žara i ljubavi dolazimo i blagujemo na njegovoj gozbi?
Bilo je to u Frankfurtu prije više a godina. Umro je neki bogat čovjek. Nije imao nikakvih bližih srodnika. Svatko se radoznalo pitao: „Tko će sada naslijediti njegove milijune maraka?“ Pokojnik je ostavio dvije oporuke. Jedna se mogla otvoriti neposredno nakon njegove smrti, a druga tek nakon njegova ukopa. U prvoj je oporuci stajalo: „Želim da me pokopate sutradan po smrti u četiri sata ujutro.“ Ta mu je neobična želja bila ispunjena. Oko mrtvačkoga bogatunova lijesa našlo se svega petoro ljudi. Zatim je otvorena i druga njegova oporuka. U njoj je pisalo: „Želim da sva moja imovina bude podijeljena na jednake dijelove među one koji su bili prisutni kod moga ukopa.“ Eto tih pet pravih prijatelja imalo je zemaljsku sreću. Moglo im se čak i zavidjeti. No, istinu govoreći, nema za to razloga…
Sveto Ređenje. Večeras smo u mislima na biblijski događaj koji se također zbio u dvorani Posljednje večere, kada je Gospodin svečano izgovorio riječi: Ovo činite meni na spomen. U teologiji učimo da je Isus tim riječima apostolima podijelio sakrament svetoga Reda.
A pogledajmo društvo koje je s Isusom blagovalo u dvorani Posljednje večere i koje je on zaredio za apostole. Tko su Isusovu sustolnici?
Juda – koji ga je izdao, čini se da je ipak napustio Večeru i prije ustanovljenja Euharistije i prije Ređenja.
Petar koji ga je te iste noći kasnije zatajio,
Ivan i Jakov koji su tražili prva mjesta u njegovu zemaljskom kraljevstvu – rekli bismo „šareno društvo“!
A danas? Neki su između nas izabrani u službu svećeničku da budu djelitelji sakramenata i navjestitelji Riječi. Ti su uzeti iz zajednice da bi joj bili vraćeni za služenje. Svećeništvo je služenje, dar koji je dan pojedincu za dobrobit zajednice. I stoga je nužno da večeras – na dan ustanove sakramenta svećeničkoga Reda – na poseban način zahvalimo Bogu i molimo za svećenike:
- da bude pravih poslužitelja jednih prema drugima, kao što je Krist bio poslužitelj apostolima;
- da molimo za svećenike i svećeničke kandidate i za one koje će Bog pozvati;
- da uistinu pristupamo čista srca i čiste duše Gozbi Jaganjčevoj.
