Bio je kratak dogovor između biskupa Ratka i don Ilije, župnika u Viru. Da ne sužavamo sv. krizmu u razdoblje od Uskrsa do Petrova, kada ionako ima preko 40 krizama u hercegovačkim biskupijama, hajdemo prirediti sv. krizmu i kroz korizmu. Tako je određena Peta korizmena nedjelja, zvana „gluha“, 22. ožujka. Zašto „gluha“? Naši su stari svaku korizmenu nedjelju zvali posebnim imenom: Čista, koja dolazi nakon Čiste srijede, čista od mrsa i mesa; druga je nedjelja Pračista, tj. još čistija s obzirom na post i pokoru; treća je Bezimena; četvrta Sredoposna, jer smo u sredini korizmena posta; peta je Gluha jer se ne rabe glazbala, orgulje, nego samo pjesma, šesta je Cvjetnica i - Uskrs! Ova današnja nije samo „gluha“, nego i kišovita i pohladna.
Crkva je ispunjena narodom u glavnoj lađi, i u trima korovima. Pjevači su do oltara i svojim uvježbanim pjevanjem razbijaju svaku "gluhoću". Krizmanici osmoga razreda i prvoga srednje u prvim su klupama, i to 19 muških, 19 ženskih. Jednakost i jednakopravnost. Zbor, koji vodi don Damir Pažin, đakon, uvode nas korizmenom pjesmom i zazivom Duha Svetoga. Pozdravlja jedan krizmanik, a krizmanica daje biskupu cvijeće. Je li umjetno? Nije, nego pravo! Od pravoga proljeća koje je jučer kalendarski počelo! Pozdravlja biskupa i župnik s dobrodošlicom kao i druge svećenike: dekana fra Mladena Vukšića i župnika posuškoga; te župnike iz Zagorja don Antu Ivančića, iz Vinjana don Jozu Blaževića, i don Tomislava Ljubana koji je dopratio biskupa iz Mostara.
Biskup zahvaljuje i sve poziva da izrazimo čin kajanja pred Gospodinom kako bismo bili dostojni svetih sakramenata. Krizmanici su raspoređeni za misna čitanja i pripjevni psalam zajedno sa zborom mladih.
U propovijedi biskup je iznio dvije misli. Prva, osvrnuo se na Isusovu rečenicu iz nedjeljnoga Evanđelja (Iv 12,20-30) o susretu između Isusa i Grka pogana koji su htjeli „vidjeti Isusa“. Gospodin na njihovu želju da ga vide, dopušta i da ga čuju. Pretpostavljamo da su mu postavili nekoliko filozofskih pitanja: Odakle život? Čemu život? Je li na početku Svjetlo ili Tama? Zašto će zlo u svijetu? Smrt? Kamo idemo? Zaključujemo na to po Isusovu odgovoru prispodobom o zrnu. Dok je pšenično zrno cjelovito i očuvano, ostaje neplodno, nerazvijeno, neživotno. Kada se posije u zemlju, tek onda pod vlagom počinje klijati i na suncu rod donositi. Klica se hrani - zrnom, ljupinom! Mi ljudi imamo tijelo i dušu. Duša je klica koja se razvija, a tijelo je kao omotač, kao ljupina. Čovjek, koji je Bogu vjeran, može i mora umrijeti u svojoj tjelesnosti, da bi mogao donijeti plod u duhovnosti. Onaj koji nije vjeran Bogu, a želi biti životno siguran, on samo površno postoji. Njegova opstojnost završava umiranjem. Samo kada čovjek počinje pokapati svoje osobne interese i sebične težnje, onda može donijeti pravi rod. Bog daje vrijednost tijelu i smisao životu. Nije nam Bog dao tjelesni život da ga čuvamo za sebe, nego da ga istrošimo za druge. Ako smo Bogu vjerni u vremenu, Bog će nama biti vjeran u vječnosti. Čovjek je, na žalost, takav da više drži do sitnih vremenitih tjelesnih kamata, nego do krupne vječne duhovne glavnice!
Drugu je misao uzeo iz života Sluge Božjega Petra Barbarića, koji je u školi pokazao osobito poštenje kada nije dopustio da na Travničku gimnaziju i sjemenište padne ikakva ljaga đačkoga šverca i lopovluka, nego da se svatko zalaže svojim studijem za pošteno zarađenu ocjenu: ionako je svaki profesor bio svjestan koliko mu učenik zna hrvatskoga, prirodopisa ili grčkoga! Stoga, krizmanici, samo poštenim zalaganjem na polaganje ispita! Šverc te vodi u policijsku postaju, a ne u sretan posao. Papa je Franjo 18. ovoga mjeseca odobrio dekret o „junačkim krjepostima“ Sluge Božjega Petra Barbarića zbog čega se već sada može zvati Časnim Slugom Božjim. Poštenim Slugom Božjim! Još se čeka da i čudo ozdravljenja, koje se na zagovor Sluge Božjega već dogodilo i medicinski potvrdilo, Papa uskoro odobri, i potom slijedi proglašenje blaženim. Petar je umro kao hercegovački maturant i isusovački novak u Travniku na Veliki Četvrtak 1897. godine. Odmah poslije smrti i učenici i profesori i narod počeli su se utjecati Petrovu zagovoru. Tako mu je tijelo godine 1935. s mjesnoga groblja „Bojne“ preneseno u sjemenišnu crkvu. Biskupijski se proces vodio u Sarajevu od 1938. do 1943. godine, zatim su svi spisi predani Svetoj Stolici. I, evo, nakon 70 i toliko godina završava proces. Bogu hvala.
Podjelba sakramenta krizme tekla je uredno, pobožno i sabrano. Krizmanici su spremno odgovarali na biskupove riječi, a narod pozorno slušao. Zaustavio se biskup kod jedne krizmanice:
Hajde, ako ti ne budeš znala, neka odgovori kuma: Koliko je godina Petar Barbarić išao u osnovnu školu?
Krizmanica: - U dvije godine završio je četiri razreda!
Kako mu je išla škola u Travniku? - Uvijek sve pet!
Je li švercao? - Nikada. Ni drugima nije dao! Tako je! Tako se prati propovijed!
Pobožne je krizmanike pričestio dekan fra Mladen. Zbor je pjevao pričesne pjesme. Župnik je na kraju izrazio zahvalnost biskupu, svećenicima i svima koji su pridonijeli proslavi ove prve sv. krizme u ovoj krizmenoj sezoni 2015. godine.
Narod se po kiši razišao po kućama krizmanika na čašćenje, a svećenici su s biskupom u župnoj kući za gozbenim stolom razgovarali o davnim sjemenišnim danima, učenju, uspjehu, pamćenju i - švercu! Don Joko je najviše ispričao anegdota. A za njim don Ilija. Tako da slušatelji nekada nisu mogli razabrati je li ono što pričaju: čudo ili šverc!
Svi su zahvalili don Iliji na čašćenju kao i vrijednim kuharicama na pripremanju.
