U ovoj Godini vjere željeli bismo u ovoj rubrici predstaviti, barem ukratko, i žarko preporučiti koncilske dokumente, o kojima se toliko govori i na koje smo pozvani da ih čitamo, upoznajemo kao stručne i mjerodavne crkvene tekstove, da nad njima razmišljamo i u praksu provodimo. Oni su, kako nam i blaženi Ivan Pavao II. i slavnovladajući Benedikt XVI. kažu: i siguran kompas u budućnost i velika snaga za potrebnu obnovu Crkve. Dokumenti su izdani od 1963. do 1965. godine na izvornom latinskom jeziku u Vatikanu, a na hrvatskom su objavljeni u Zagrebu u Kršćanskoj sadašnjosti. Sedmo, popravljeno i dopunjeno izdanje, izišlo je dvojezično, latinski i hrvatski, 2008. godine, koje ovdje citiramo. Dokumenti se mogu naći u knjižari Logoviti u Mostaru. U Katoličkoj Crkvi koncilski se i papinski dokumenti obično navode prema prvim dvjema riječima samoga teksta. A citiraju se prva slova tih dviju riječi.
KONSTITUCIJA O LITURGIJI - SACROSANCTUM CONCILIUM
Konstitucija o sv. liturgiji, prvi koncilski dokument, izglasan i potpisan na Drugom vatikanskom koncilu: 4. prosinca 1963., počinje riječima:Sacrosanctum Concilium /SC/ – Sveti Sabor ili Koncil. Liturgija je grčka riječ i znači „djelo naroda“, služba Bogu, bogosluženje, bogoštovlje. U pravoslavnom svijetu svakodnevna riječ liturgija znači presvetu Euharistiju, iako pojam obuhvaća puno širi kontekst službi. U katoličkoj sredini liturgija se odnosi na sve službeno sakramentalno i molitveno služenje Bogu po Crkvi. Namjerno pišemo Koncil, osim kada je u tuđem citatu, zadržavajući taj pojam samo za 21 ekumenski koncil koji je u dvije tisuće godina održala Katolička Crkva, od Prvoga nicejskoga 325. do Drugoga vatikanskoga 1962.-1965. Ostale koncile ili sabore, pokrajinske ili druge vrste, možemo zvati ovako ili onako. Svrha je koncilske konstitucije o liturgiji višestruka, a u 1. broju od njih 130, iznose se ova četiri cilja: „Budući da je Sveti je Sabor naumio:
iz dana u dan osnaživati kršćanski život među vjernicima;
bolje prilagoditi potrebama našega vremena one ustanove koje su podvrgnute promjenama;
promicati sve što god može pridonijeti jedinstvu sviju koji vjeruju u Krista
te pojačati sve ono što pomaže da svi budu pozvani u krilo Crkve, ona smatra da njemu na poseban način pripada i briga oko obnove i njegovanja liturgije“.
SC dijeli se u 7 poglavlja:
1. Opća načela za obnovu i njegovanje svete liturgije (br. 5-46): Isus je izvor liturgije, u kojoj se slavi njegovo Vazmeno otajstvo. On je nazočan na razne načine, a u Euharistiji osobno i bitno. Vjera je i obraćenje uvjet slavljenja liturgije, a zauzvrat kršćanin je obasjan Božjim svjetlom u ovome svijetu. Neki dijelovi liturgije ustanovljeni su od Boga i nepromjenljivi su, a neki od Crkve, promjenljivi. Sveto Pismo zauzima središnje mjesto u liturgiji. Svaki član treba obaviti svoj dio u bogoslužju dostojno i pobožno. Latinski jezik i dalje ostaje u uporabi, a može se uvoditi i narodni jezik. Za bilo kakvu promjenu u liturgiji potrebno je tražiti odobrenje Svete Stolice.
2. O presvetom otajstvu Euharistije (br. 47-58): Euharistija ovjekovječuje žrtvu križa, u kojoj vjernici sudjeluju i hrane se Tijelom i Krvi Kristovom. Liturgija Riječi i liturgija Euharistije tvore jedan bogoštovni čin. Neka se homilija, osim zbog teškoga razloga, ne propušta u nedjelje i u zapovijedane blagdane u sv. Misi, koja se slavi s narodom (52).
3. Ostali sakramenti i blagoslovine (br. 59-82): Sakramenti posvećuju vjernike, izgrađuju Crkvu, odaju Bogu čast i slavu, ljudima daju milosti. Čitav je čovjekov život, od povoja do pokoja, prožet sakramentima, od krštenja do bolesničkoga pomazanja, a sve ima svoju snagu iz Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodinova. Sakramentalni se obredi moraju obnavljati da bi se razumjeli njihovi znakovi i učinci.
4. Božanski časoslov (br. 83-101) ili Liturgija časova jest javna i službena molitva Crkve koja se u svim vjerničkim slojevima obavlja dostojno, pozorno i pobožno. Službenom molitvom hranimo i svoje osobne molitve.
5. Liturgijska godina (102-111): Crkva prati Kristovo Otajstvo kroz cijelu liturgijsku godinu, od Došašća do Došašća, da vjernici mogu primati Kristovo bogatstvo. Ona časti Gospu i svece slaveći njihove blagdane i priznajući njihove zasluge, primjere, zagovor i ljubav. „Nedjelja je najosnovniji blagdan koji vjernicima valja stavljati pred oči i silno ga naglašavati, tako da također bude danom veselja i počinka od posla“ (107). Korizma je vrijeme pokore, posta i obraćenja.
6. Sakralna glazba (112-121): Crkvena je glazba „blago neprocjenjive vrijednosti“ (112), kojom se daje Bogu hvala i slava, a ljudima pomaže u posvećenju. Vjernici trebaju aktivno sudjelovati pjesmom u liturgiji. Gregorijansko pjevanje i dalje zauzima „glavno mjesto“, uz ostale napjeve (116).
7. Sakralna umjetnost i sakralni predmeti (122-130): Crkvena umjetnost daje hvalu Bogu i uzdiže duše k Bogu. Sve svete predmete treba njegovati i štititi kao simbole nadnaravnih stvari.
Dodatak: reforma kalendara.
Konstituciju o liturgiju potpisalo je 2.147 biskupa, a 4 nisu. Jedno od najvećih suglasja na Koncilu.
* Uz čitanje izvorne konstitucije preporučujemo svećenicima i ostalim vjernicima opsežan komentar Martina Kirigina, Konstitucija o svetoj liturgiji - Sacrosanctum Concilium, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Komentari Drugoga vatikanskog sabora, prvi svezak, Zagreb, 1985., 442 stranice.
-----------------------
Crkva na kamenu, 1/2013., str. 4-5.
