Svećenička godina
14. September 2009.
Foto:
nepoznato

 Papa Benedikt XVI. od samoga početka svoga petogodišnjeg pontifikata - Bog ga podržao u dobru zdravlju i duhovnom raspoloženju! – u svojim je nastupima, audijencijama, propovijedima, angelusima naglasak stavljao i na svećeništvo. Obrađivao sustavno Apostole, jednoga po jednoga, kojima je Isus dao svećeništvo u punini, pa svete oce, jednoga po jednoga. I knjige s takvim nagovorima objavljivao, na primjer „Misli o svećeništvu“, koja je izišla u lipnju ove godine. Nije svećenicima posvetio samo pojedine nagovore, upozorio na bit i potrebu svećeništva u suvremenom svijetu, nego je odlučio posvetiti im i cijelu godinu. Pa i u početku ove „Svećeničke godine“ uputiti im srdačno očinsko pismo iznoseći čudesni primjer svećenika Ivana Marije Vianneya, župnika arškoga, kod Lyona. Pismo donosimo u ovom Vjesniku. I ne bi smio biti nijedan svećenik, mlađi ili stariji, a da ga ne samo pročita nego i da razmatra o njemu. Neka nas zanese bogatstvo nauka i poruke. Primijenimo iz njega na sebe ono što nas direktno pogađa. Osvrnuli smo se na sadržaj Pisma, osobito na uzorna župnika Ivana Mariju Vianneya, kojega Papa stavlja kao primjer svima nama, „Crkvi na kamenu“ (8-9/2009). I iznijeli više točaka za koje bismo željeli da budu poticajne i za razmišljanje i za djelovanje, i ad intra– u nutrini i ad extra – u vanjštini.

      Ad intra: što ti koristi da čitav svijet zadobiješ, a duši svojoj naudiš?! riječi su Onoga koji je živa Istina i koji ima Riječi Života.

      Ad extra: svećenik je pozvan da druge odgaja, poučava, spašava. U tu je svrhu Gospodin Isus ustanovio svećeništvo zajedno s Euharistijom na Posljednjoj večeri. Između ta pojma unutarnjega života i vanjskoga svijeta proteže se svećenički život i rad. To je dvoje svetac Božji Vianney ostvario onim svojim ustrajnim životnim stavovima i zazivima: O Bože, molim Te, obrati mene! O Bože, molim Te, obrati moju župu Ars! Pa opet: O Bože, obrati mene! O Bože, obrati moj Ars! Što je drugo molio pred svetohraništem? I uvijek potrebu svoga obraćenja na prvo mjesto.  

     Nema nijedan od nas svećenika koji u svome otkrivanju i njegovanju zvanja nije pred sobom imao kojega svećenika kao ideala: i dok si bio dječak na župi, i kao gimnazijalac u sjemeništu, i kao student u bogosloviji, pa i kao svećenik u praksi. I uvijek smo pričali kako smo oduševljeni pojedinim svećeničkim likovima, diveći se ne samo njihovoj kulturi i jasnoći izražavanja, propovijedanja, nego osobito svećeničkom djelu, žrtvi, peru, čestitu glasu. Zahvalimo u ovoj godini za takve svećenike; ako su preminuli, prikažimo koju sv. Misu za njihove duše. Papa nam 11. listopada prigodom kanonizacije Damiana de Vesteura stavlja još jedan divni svećenički lik pred oči.

     Ali isto tako nema nijednoga od nas a da se negdje nekada nije začudio, da ne kažem sablaznio, nad nekim svećenikom, bilo da je o njemu buknula glasina u župi ili ustanovi, bilo da su beskrupulozne novine o njemu razvukle i razvikale najpogrdnije prikaze.

Radost i žalost. I kao što se Sveti Otac raduje da ima dobar episkopat u Crkvi, kao svoju ispruženu ruku, a duboko se žalosti kada čuje za kakav biskupski nered, tako se i biskup u svojoj biskupiji raduje kada ima dobar svećenički kadar, a žalosti se kada čuje za kakvo svećeničko ruglo. Raduje se sveta majka Crkva s odaziva mladih u svećeništvo i redovništvo.

     Starozavjetno je svećenstvo bilo biološko, krvno, prezimeno. Ako je potekao iz plemena Aronova, ne čak od njegova brata Mojsija, nego samo od toga Arona, a muško je, automatski je svećenik, aronit. Može biti aktivan, ako je sposoban i moćan i ako ima svojstva fizička i duhovna. A ako nije bio sposoban i aktivan, opet je primao trećine, desetine, plodine kao da žrtvuje u Hramu!

     Novozavjetno je svećenstvo izborno, iz svakoga plemena, roda i jezika Bog bira one kojima želi po Crkvi povjeriti uzvišenu svećeničku službu. A Bog se u svome izboru osvrće i na zazive onih koji mole Gospodara žetve da on pošalje radnike u žetvu svoju. Isus od svoje izreke i nauka ne odstupa!   

     Suvremena Crkva izradila je Direktorij za svećeničku službu i život (1994.). U njemu sav život i službu svodi na tri temeljna pojma i naslova: Identitet svećenika, njegova Duhovnost i Trajna izobrazba – bitak, srce i mozak. Pročitaj još jednom taj svećenički vademecum!

     Konkretne sugestije. Dok sam pisao ovaj uvodnik, obratih se svomu suradniku, ima li kakvih sugestija. Rado ih prepisujem i preporučujem:

- Bi li bilo moguće tijekom Svećeničke godine organizirati jedno hodočašće svećenika, dijecezanskih i redovničkih zajedno, u Svetu Zemlju, s posebnim naglaskom na mjesto i događaj nastanka Svećeništva i Euharistije!?

- Predložiti da se tijekom godine održavaju duhovne vježbe na kojima bi dominirala tema svećeništva. Imamo i vremena i prostora.

- Preporučiti župnicima da uoči župnih patrona, kada se obično organiziraju trodnevnice ili devetnice, sve propovjednike zamole da svoje propovijedi posvete temi svećeništva i duhovnih zvanja.

- Preporučiti da se na dvama koronskim sastancima raspravlja na temu svećeništva: jednom teološki i duhovno, a drugi put pod vidom pastorala.

- Organizirati susret cijeloga prezbiterija, koji bi potom mogao postati tradicionalan jednom godišnje, na kojemu bi neki pozvani gost predavač izložio jednu ozbiljnu temu a u drugom dijelu moglo bi se raspravljati i izlagati na teme i probleme iz konkretnoga svećeničkoga života i rada.

Drugi suradnik sugerira povrh:

- Bi li se moglo upriličiti koje svećeničko hodočašće u Vianneyev Ars? Evo tema, sugestija, poticaja, poziva.  

 

(Službeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske,2/2009., str. 103-104)

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE