Na Veliku srijedu, 17. travnja, slavljena je sv. Misa u trebinjskoj katedrali Male Gospe u 11.00 sati. Okupilo se oko 15 svećenika Trebinjske biskupije sa skupinom vjernika iz same župe. Posude ulja za blagoslov i posvetu za vrijeme sv. Mise držali su bogoslovi Antonio Krešić iz Hrasna i Nikša Pavlović iz Gradca. Sve je za Misu posvete i blagoslova priredio župnik i biskupski vikar Trebinjske biskupije don Ivo Šutalo, tako da je biskup Ratko došao na gotovo. Dubravka je svirala za orguljama.
Biskup je održao prigodnu propovijed o Isusovu pohodu u zavičajni Nazaret i o odlasku iz Nazareta. Nakon sv. Mise župnik je biskupa, svećenike, bogoslove i sjemeništarca/gimnazijalca Daniela iz Čeljeva ugostio u župnoj kući. Biskup je ostao sa svećenicima u razgovoru o stanju u biskupiji.
Na Veliki četvrtak, 18. travnja, mostarska katedrala Marije Majke Crkve u 11.00 sati primila je 80 svećenika koji su s biskupom Ratkom koncelebrirali u Misi posvete i blagoslova ulja. Svta ulja držali su đakoni Domagoj i Petar. Na sv. Misu odazvali su se vjernici u veliku broju, a među njima bili su ovogodišnji kandidati za sv. krizmu koju će primiti upravo s pomoću ulja koje se posvećuje u Velikom tjednu. Pjevanje je predvodio katedralni zbor. Čitatelji biblijskih odlomaka bili su bogoslovi, a osmoškolci i srednjoškolci posluživali su u svemu od kađenja do pripremanja darova na oltaru. U Misi su sudjelovali sjemeništarci i franjevački postulanti. Nakon sv. Mise župnici su uzeli sveta ulja u svoje župe. Posvećenim se uljem maže u sakramentima krštenja, krizme i svećeničkoga/biskupskoga reda, a blagoslovljeno se upotrebljava u sakramentu bolesničkoga pomazanja. Župnik je don Luka sve svećenike, bogoslove i sjemeništarce pozvao na objed.
Prenosimo biskupovu pisanu propovijed, koju je više svojim riječima izgovorio:
MISSA CHRISMATIS - Lk 4,16-21
„I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.
1 – Prvi i jedini posjet Nazaretu. Nakon što je otišao od kuće, a majka ga u stopu pratila, i nakon što se pozdravio s Nazarećanima, evo ga prvi put u svom zavičajnom mjestu. Upravo se vratio iz svoje korizme ili 40 dana molitve i posta, Duhove kušnje i zloduhove napasti, u judejskoj pustinji. Možda je želio početi od svoga Nazareta, od svojih zemljaka, poznanika. Početi od domaćih u vjeri. Zato je došao u nazaretsku sinagogu, u koju je ušao oko 940 puta od svoje 12. do svoje 30 godine. Uzeo je Izaijin svezak i pročitao iz 61. glave odlomak koji se odnosi na Mesiju. U Kumranu je pronađeno 18 primjeraka Izaijine cjelovite knjige iz 1. stoljeća.
Isus je svake subote išao u sinagogu na molitvu, na čitanje nekoga biblijskog teksta, na razmatranje o Božjoj riječi. U godini 52 puta. Evo točke za naše vjerničko razmišljanje: Treća Božja zapovijed glasi: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. Od svih 10 Božjih zapovijedi ova je najjednostavnija i najlakša - sat vremena u crkvi na sv. Misi i propovijedi, na zahvali i klanjanju Bogu, a onda ostali dio dana služi i nama ljudima za odmor, za posjet prijateljima, za pohod bolesnicima, za ugodnu šetnju, razumnu razonodu. A ipak najviše griješimo upravo protiv ove zapovijedi: godišnje smo vezani 52 nedjelje plus 4 zapovijedane svetkovine: Tijelovo, Velika Gospa, Svi Sveti i Božić. I koliko puta propustimo svetkovati taj Dan uskrsni, da se ne svratimo u crkvu i ne iskažemo poštovanje Gospodinu slave?
2 - Isus čita i tumači Bibliju. Pročitavši odlomak, savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." I nastavi pripovijedati. Sv. Luka ne kaže o čemu je dalje pričao. Možemo pretpostaviti da se Isus držao isključivo teksta koji je sam izabrao. Cio se odlomak odnosi na Isusa. O svakoj rečenici Izaijinoj govorio je koliko je trebalo. I jasno u svakoj naznačio da se sve odnosi na njega, kao na Mesiju, Krista, Pomazanika.
Duh, koji se ukazao na krštenju, on ga je pomazao. Isusa nije pomazao Duh Sveti uljem maslinovim nego svojom božanskom snagom, karizmom. Krist i znači Pomazanik, Mesija. Njegova služba postaje vlastito ime. Crkva je preuzela kod sakramenata mazanje uljem posvećenim koje danas posvećujemo - u krštenju, u krizmi i u svećeničkom redu, a uljem blagoslovljenim koje danas blagoslivljamo - u bolesničkom pomazanju.
Duh Sveti Isusa šalje naviještati blagu vijest siromasima: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. To su oni blaženi koji sve očekuju od Boga.
Duh ga Sveti šalje proglasiti sužnjima oslobođenje. Ne misli se na političko roblje, nego na one koji su zasužnjeni grijesima, da na znak kajanja zadobiju oproštenje i Božje milosrđe.
Duh ga je poslao slijepima vratiti očinji vid, ne samo ovaj tjelesni, nego kudikamo više onaj duhovni, da srcem progledaju. „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati“.
Duh ga je poslao pustiti potlačene na slobodu.
Duh ga je konačno poslao proglasiti godinu milosti Gospodnje. Ne samo proglasiti nego ispuniti. To je bila svaka sedma godina. Jubilarna. Slavljenička. U njega će svaki dan biti jubilaran, kada se god čovjek obrati u vjeri njemu.
Zanimljivo, Isus ne izgovara jedan Izajinin redak, onaj koji naviješta odmazdu, osvetu Božju. On će s ljubavlju djelovati, ali će završiti za križu.
U daljnjem tekstu čitamo:
3 - Ljudi mu se divili. Evanđelist kaže kakva je bila reakcija puka. Divili se svakoj riječi koja je tekla iz usta njegovih. Visili su o njegovoj riječi. Kako može pričati sin jednoga drvodjelje kao najučeniji pismoznanac? Ne znamo ima li ovako mudrih mladića i među svećeničkim kandidatima i među svećenicima u Jeruzalemu. Pravo otkriće jednoga divnog mladića, koji je među nama odrastao, a ovako pobožan, pametan i plemenit.
4 - Isus kazuje: dvije poslovice i dva čuda. Iako su ga onako pozorno slušali kada je propovijedao, ipak će najednom doći do obrata. Isus će najprije reći dvije narodne poslovice:
Prva: „Liječniče, izliječi sam sebe!“ Ova se odnosi na ono što je Isus učinio u Kafarnaumu. Ovdje, u Nazaretu, Isus svoje propovijedanje nije popratio nijednim čudom. Je li ga pogodila pučka rečenica i komentar pojedinih ljudi: „Što može učiniti drvodjeljin sin!“, pa im onda Isus na temelju te nevjere nije učinio nikakvo čudo?
Druga: I nakon toga Isus izgovara drugu poslovicu: „Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju!“ Isus navodi dva primjera:
Jedan se odnosi na proroka Iliju koji nije učinio nijedno čudo u židovskom narodu, nego među poganima, u kući one poganske udovice u Sarfati sidonskoj, gdje je oživio njezina sina.
A drugi se primjer odnosi na proroka Elizeja, Ilijina nasljednika, koji nije očistio nijednoga gubavca u Izraelu, nego samo poganina Naamana iz Sirije. Ta će dva primjera posve promijeniti raspoloženje. Ljudi su se u sinagogi posve okrenuli protiv Isusa. Kako su maloprije bili zadivljeni njegovim riječima, tako su sada ogorčeni njegovim primjerima. Jer on kaže da su bolji poganski Sidonci i Sirijci negoli izabrani Izraelci. Isus je ostao i kod svojih riječi - poslovica i kod svojih primjera.
6 - Izbačen izvan grada. Zato je izbačen iz sinagoge, pa čak i izvan grada Nazareta i htjedoše ga strmoglaviti niza stranu. Ali on mirno i dostojanstveno "ode između njih", i nije im se više nikada vratio. Nema ništa teže kao kada Isus ode iz naše sredine, bez pozdrava, a mi mislimo da možemo bez njega. On je rođen izvan grada Betlehema, a trebao je u Betlehemu. On je izbačen izvan Nazareta, a tu je proveo možda 25 godina života. On je izbačen izvan Jeruzalema na križ, a to njegov grad.
Odbačen od ljudi i izbačen izvan grada! Kamen koji graditelji odbaciše postade kamen zaglavni. Ali će on biti konačan pobjednik i nad grijehom, i nad smrću i nad đavlom paklenim.