Svečan blagdan u Svetvinčentu, 24. kolovoza 2019. U crkvi Blagovijesti, gdje počivaju zemni ostatci blaženoga Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, u koncelebraciji je sedam biskupa: msgr. Ivan Devčić, nadbiskup iz Rijeke; msgr. Petar Rajič, nadbiskup i apostolski nuncij u Litvi, Latviji i Estoniji; domaćin msgr. Dražen Kutleša iz Poreča i umirovljeni msgr. Ivan Milovan, msgr. Zdenko Križić iz Gospića, msgr. Ivica Petanjek s Krka, a misno je slavlje predvodio biskup iz Mostara na poziv porečkoga i pulskoga biskupa Kutleše. U svečanosti je sudjelovalo oko 70 svećenika, više desetaka časnih sestara, i velik broj vjernika: crkva puna, a još više vjernika pred crkvom. Svetvinčenat postaje pravo svetište mučenika Miroslava, kojega su na današnji dan komunisti ubili u župi Lanišće prigodom svečanosti krizme. Danas se blaženomu Miroslavu župljani i vjernici hodočasnici iz drugih župa Istre utječu u zagovor za svoje duhovne i vremenite potrebe.
Prenosimo propovijed biskupa Ratka
Služimo se knjigom Duhovni dnevnik [DD.] bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, koju je priredila Vicepostulatura, Pazin, 201. Ovaj je Dnevnik glavni izvor za procjenu Miroslavove svetosti. Ovdje se osvrćemo na 15-ak zaziva - a ima ih 70 - koje je bogoslov i svećenik Miroslav s osobitom pobožnošću upućivao Isusovoj Majci i svojoj duhovnoj Majci. Miroslav gotovo 200 puta spominje riječ majka, Marija, Djevica. Najčešće u obliku iskrene molitve da uzmogne obdržavati ono na što se doživotno odlučuje. Ovo je njegov ne samo osobni dnevnik nego i molitvenik.
Neopoziva odluka
[Dajla], 29. kolovoza [1942.], duhovne vježbe za subđakonat, DD., str. 46, bogoslov Miroslav iznosi molbenicu Djevici: - „Sveta Marijo, u Tvoje ruke stavljam sinovski svoje djelo, veliko djelo. Ti mi isprosi od svojeg Sina sve milosti potrebne da mogu vjerno izvršiti i odlučiti i obdržavati ono što mi ne bude više moguće opozvati. Pomozi mi, Majko, pomozi!“
- Pripravnik za subđakonat sinovski se i odano utječe Gospi, moćnoj zagovornici kod Boga, da mu izmoli od svoga Sina potrebne milosti za veledjelo svećeništva, djelo koje ostaje s neizbrisivim biljegom i na zemlji i kroza svu vječnost u nebu. U vremenskom hipu - odluka vrijedna vječnosti.
Službenik Božji
[Dajla], 30. kolovoza [1942.], DD., str. 50, čitamo ovaj vapaj: - „Djevice Marijo, Majko moja, daj mi pomoći u poznavanju volje Božje. Daj mi od Boga milost kojom mogu samo Bogu služiti i hvaliti ga. Daj da postanem vjeran službenik Božji. Da ne tražim sebe, nego samo Boga u svemu i u svima. Pomozi mi, pomozi. Svi sveti i svetice Božje, molite se Bogu za me!“
- Bogoslov Miro ponavlja i još pobliže određuje nakane svoje molitve Bogorodici: da upozna volju Božju, da Boga trajno hvali, da postane vjeran službenik Božji, da ne traži sebe nego samo Boga, i to „u svemu i u svima“. Ovakvi uzdasi ne mogu ostati neuslišani. Po ovakvim je molitvama i postao blaženik i svjedok s najsjajnijim izrazom mučeništva, postavljen da svijetli i svima nama.
Tri krjeposti
[Dajla], 2. odnosno 4. rujna [1942.], DD., str. 67, na svršetku duhovnih vježbi bogoslov se utječe Mariji kao duhovnoj Majci: - „Sveta Djevice, Majko moja ljubazna, Ti koja si bila čista, poslušna, vjerna, svrni svoj blagi pogled na ovog sina koji se naziva Tvojim. Ne gledaj na njegove uvrede, oprosti mu i izmoli kod Boga pomoći za njega, da bude čist na duši i tijelu, poslušan uvijek, vjeran svojem zvanju. Majko, u ruke se Tvoje predajem. Nemoj me nikada napustiti!“
- Marijin pobožnik od „Majke ljubazne“ moli tri divne njezine vrline: da i on bude „čist na duši i tijelu“, „poslušan uvijek“ i „vjeran svojem zvanju“. Ničim se nije mogao bolje svidjeti majci Mariji kao po toj poniznoj molitvi za uzvišene krjeposti čistoće, posluha i vjernosti. Kako ga ne će uslišiti?! Moliš li ti, djevojko, bogoslove, za ove krjeposti, koje su bitne i nužne u svakom staležu i zvanju?
Molitelj krunice
[Čabrunići], 29. rujna [1942.], DD., str. 71, prije povratka u Rim, obraća se Djevici: - „Daj da ne propustim svaku večer u obitelji ružar [krunicu].“
- Svjestan da je krunica simpatična Gospi, koja je u radosnim, žalosnim i slavnim otajstvima stalno povezana sa sinom Isusom, plodom utrobe svoje, od Njegova začeća do Njegova Uzašašća, odnosno do njezine krunidbe na nebu, bogoslov traži snagu da nikada ne propusti izmoliti dnevni „ružar“, i to u obitelji, kao što to Crkva preporučuje ne samo u svibnju i listopada ili za njezine 24 svetkovine, blagdana i spomendana u godini, nego i inače. - Moliš li ti krunicu, brate i sestro? I onu krunicu s otajstvima svjetla: Krštenja na Jordanu, Svadbe u Kani, Blaženstava na brdu, Preobraženja na Taboru i dara Euharistije?
Trpljenje za Boga
[Pula], 11. listopada 1942., DD., str. 81, u duhovnim vježbama za đakonat moli ovako: - „Sveta Marijo, Majko Isusova, postani mi zauvijek majkom a ja vjerni i odani Tvoj sin. Danas mi slavimo Tvoje sveto Materinstvo. Danas Te dakle smijemo zazivati svojom predragom Majkom. Majko moja, ne dopusti da ja, Tvoj sin, nikada više ne padnem u očajavanje, nego daj da trpim za Boga.“
- Nešto ga je toga tjedna pogodilo. Kaže da je tražio utjehu od stvorenja. Pa se još više razočarao. Kaje se što se odmah nije obratio Bogu u kojega je svaka naša utjeha. Gospu moli da ne padne u razočaranje, nego da nauči trpjeti za Boga.
Ljubav prema bližnjima
[Rim], 13. studenoga 1942., DD., str. 91, iznosi molitvu Mariji: - „Sveta Djevice, majko ljubljena, svrni svoj blagi pogled na ovog porednog [zločestog] Tvojeg sina, i isprosi mi od Isusa milost poniznosti i ljubavi do bližnjega, do svojih drugova, do svakog druga i do Ravnatelja. To mi fali.“
- Ispovjedno iskreno prizna da mu nedostaje poniznosti i ljubavi prema bližnjima, napose prema kolegama kao i prema ravnatelju Lombardijskoga kolegija. Bori se da poštuje njih kao što bi želio da drugi poštuju njega. Nije dosta samo ljubav prema Bogu, što je na prvom mjestu, hoće se i ljubav prema bližnjemu. Te su dvije zapovijedi uzajamno prožete i jedna drugu prati.
Izbjegavanje prigode
[Rim], 9. prosinca 1942., DD., str. 105, Miro moli: - „Majko, evo me da se pokajem za svoje grijehe, kojima sam uvrijedio predobrog Boga! Napastovan sam bio u čistoći: nisam pristao uz misao; morao sam bolje bježati prigode! - Majko, prikazujem Ti svoje poniženje današnje: dva puta! Hvala Bogu!“
- Nas su odgojitelji u bogosloviji poučavali da se ne možemo oduprijeti napasti tjelesne naravi ako ne budemo izbjegavali bliže grješne prigode. Želiš biti čist, a čitaš najbesramniju knjigu do koje si došao. Želiš se usavršavati u čistoći duha, a gledaš najbestidniji film koji te direktno navodi na grijeh. Kako se služiš internetom? Uzimaš vatru u ruku i kažeš: ne će mene spržiti. Znaš da si u tome jučer pao, i to dva puta, i ti i danas isto ponavljaš. Tko grješnu prigodu ljubi, u grijehu se gubi. To je trajno ljudsko iskustvo. Samo nerazuman to ne prizna.
Najava ređenja
[Rim], 17. prosinca 1942., DD., str. 106, Miroslav daje maha svojoj radosti. - „Primio sam danas od Preuzv. Biskupa pismo, u kojem mi priopćuje nakanu da će me moći zarediti za Uskrs. Majko, u Tvoje se ruke postavljam. Neka se vrši volja Božja. Pripravan sam na svako trpljenje, uz milost Božju!“
- Iz ovoga 22-godišnjega mladića, katoličkoga bogoslova, izbija živa radost zbog najavljena svećeničkog ređenja, za koje se priprema već više godina. Zna da je to veliko blago „u glinenim posudama“ (DD., str. 127). Zato moli milost od Boga, posredstvom Djevice Marije, da izvrši volju Božju - koju u Dnevniku časti barem 50 puta - spreman za nju „na svako trpljenje“. To je milost suobličenja s Kristom, Patnikom i Mučenikom, a ne suobličenje s ovim grješnim svijetom.
Strah pred budućnošću
[Rim], 6. veljače 1943., DD., str. 117, izmjena nade i tjeskobe - „Majko, opet Ti se sasvim prikazujem i zaklinjem Te za pomoć. Sada više nego ikada prije straši me moj budući apostolat. Da li ću ustrajati? Da li ću se oprezno i dostojanstveno vladati u svojem životu?... Ti mi pomozi. U Tvoje se ruke predajem i molim Te da mi isprosiš od Boga milost da mi rasvijetli um i volju da budem dobar otac duša. Pomozi mi u pripravi za [svećeničko] ređenje i prvu sv. Misu!“
- Svjestan kako odgovornu i ozbiljnu zadaću ređenjem preuzima, spopadaju ga strahovi, za koje moli da ih svlada, da se oprezno i dostojanstveno vlada u svome životu, da rasvijetljena uma i osnažene volje bude pravi pastir duša.
Ništa bez Božje pomoći
[Rim], 8. veljače 1943., DD., str. 118. - „Nitko mi ne piše! – danas mi je zakon kršćanske ljubavi težak. Muče me zle požude i pohota za uživanjem. Čudnim mi se čini stalež koga sam preuzeo. U borbi sam. Bog me pusti samoga da vidim da ne valjam ništa bez Njegove pomoći. Majko, izmoli mi od Boga više vjere, ufanja i ljubavi. Tvoj sam, sav sam Tvoj. I ovo maleno trpljenje Tebi darujem.“
- Još dva mjeseca do ređenja, a đakon u borbi s požudama i pohotama ovoga svijeta. Bog ga pušta da vidi da bez Božje nema rasta i uspjeha. „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5), govori Gospodin. Gospu đakon moli da poraste u vjeri, nadi i ljubavi. A Majka za njega zna i rado ga preporučuje Ocu nebeskomu.
Duh trpljenja i poniznosti
[Rim], 11. veljače 1943., DD., str. 119. - „Prikazanje Majke Božje u Lourdesu. Posvetio sam cijeli dan Majci svojoj. Prikazao i posvetio sam joj se ponovno. Stavio sam u Njezine sv. ruke svoju pripravu na ređenje i prvu Misu. Do dva mjeseca točno postat ću svećenik. Majko, pomozi mi! U Tvojim sam rukama. Daj mi ljubavi do križa i trpljenja, do poniznosti. Tako ću ugoditi Bogu. Duh trpljenja i poniznosti neka me uvijek prati, sada i uvijek na mojem svećeničkom životu.“
- Što se više približava svećeništvu, to više moli ljubavi prema križu i patnji.
Mladomisničke nakane
[Rim], 2. travnja [19]43., DD., str. 129 – „Svećeničko ređenje još mi fali malo sati [dana?] kada ću postati svećenik. Moj Bože, sav Ti se prikazujem, sav Ti se darujem: sav hoću da sam Tvoj sada i uvijek. Tebi hoću da vjerno služim. Slava Tvoja i spas duša! Poniznost, požrtvovnost! Prikazat ću se sav za spas i mir našeg naroda! Misu ću prikazati za se: u zahvalu i oproštenje grijeha i da isprosim jaku volju u poslušnosti Bogu! Prikazat ću je i za roditelje: za zdravlje svojeg milog oca, za moju predragu majku i sestre i brata. Spomenut ću se također svojih dobročinitelja, prijatelja, svih onih koji su mi se preporučili u molitvi.“
- Đakon Miro ovdje spominje sve ključno i nužno za svećeništvo i što ono obuhvaća: prikazanje, darivanje, vjerno služenje, slava Božja, spas duša, poniznost i požrtvovnost, jaka volja u posluhu Bogu, molitva za narod, za roditelje, za brata i tri sestre, za dobročinitelje, prijatelje i sve koji se preporučuju u njegove molitve.
Žudi za mučeništvom
Baderna, 22. ožujka 1944., DD., str. 153, obraća se Bogu, spreman u smrt: - „Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.“
- Tko ovako u sebi njeguje ljubav prema Bogu za svoje vjernike, on će tu ljubav pokazati i u najvećem svjedočanstvu vjernosti, u prolijevanja vlastite krvi.
Prije smrt nego grijeh
[Pazin], 24. lipnja 1947., dva mjeseca prije mučeništva, DD., str. 189: - „Daj mi, Bože, prije smrt nego da padnem u jedan grijeh nečistoće. – ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi. Inače kazni me, kroti me, ponizuj me!“
- Don Miroslav doživljava strjepnje iznutra, prijetnje izvana. Ali on ima sigurno utočište. Ako je volja Božja, spreman je i u smrt samo da ne sagriješi. Grijeh je nesreća, a krjepost je sreća.
Bura pred mučeništvo
[Pazin] 22. srpnja 1947., mjesec dana prije mučeništva. DD, str. 190-191– Već skoro mjesec dana proživljavam veliku unutarnju krizu, što me čini, protiv moje volje, neraspoloženim i žalosnim i nervoznim. Uzroci su ovi: moj neuspjeh u odgoju sjemeništaraca, i još ono što se govorilo za simpatiju jedne djevojke prema meni; i svemu tome nadodaje se i drugi moj, naš, neorganizirani posao.
Postao sam neuslužan, nemiran, omalovažujem, kritiziram druge i starije, pa i poglavare, a i mlađe. Nisam više onakav, kakav sam bio. Onda sam rastao, a sada propadam. Bože moj, što se ja bojim za sebe! Hoću li ustrajati u svome zvanju?! Neka duboka bojazan napunjuje mi dušu. Jeka Apostolove: „Sa strahom i trepetom raditi oko svoga spasenja! (Fil 2,12). Tomu se još nadodaju one političke rasprave, oni problemi ne sasvim vjerske i pastoralne naravi; da smo u svemu prepušteni sami sebi. - Komu da povjerim svoje poteškoće? Samo Tebi, Bože moj! I Tebi, Majko moja! Ti vidiš moje duševne patnje i trzavice. Ovo Ti prikazujem! – Ako je malo to, daj mi još!
- Evo brata našega Miroslava, bogoslova i svećenika, od krvi i od mesa, u kušnjama od Duha i u napastima od zloduha, koji priznaje svoje neraspoloženje, nalazi mu uzroke. Za što je uvjeren da je kriv, iskreno se kaje, a uvijek se u ruke Božje predaje, spreman na mučeništvo ne puste želje, nego životvorne krvi. Veličanstveno!
Neka blaženi mučenik Miroslav sve potrebne i danas zagovara u nebu,
gdje mu je molitva i moćnija i uslišanija. Amen.
