Svećenička godina
15. January 2010.
Foto:
nepoznato

Gospodin Isus ostavio nam je ne samo vrhunski primjer propovjednika nego i beziznimnu metodu propovijedanja Božje riječi, do Sudnjega dana. Njega su vjerničke mase onoga vremena slušale, visjele ko grozdovi o njegovoj riječi, jer je milina tekla iz njegovih usta, prenose nam sveti evanđelisti. Pa i neprijatelji bi njegovi ostajali zadivljeni njegovim naukom i stilom. Osim toga, otkrivali su se i otkrivat će se tijekom vremena razni putovi ljudskoga priopćavanja: literarne vrste, slikarstvo, telefoni, radija, televizori, filmovi, mobiteli, e-mailovi, sms-poruke, ali propovijed je oduvijek bila i ostat će glavna i jedino obvezujuća metoda prenošenja Božje poruke ljudima. I za svećenika i za vjernike.

     Dva obilježja po kojima se u narodu osobito prepoznaje svećenik jesu: propovjednik pod sv. Misom i ispovjednik u svako doba. O ispovjedniku već je bilo govora na stranicama Cnak-a, a sada ćemo o propovjedničkoj službi u ovoj „Svećeničkoj godini“. Mi smo kao bogoslovi u ona davna vremena imali na fakultetu u Zagrebu najprije retoriku, općenito o govorništvu, pa onda homiletiku, specifično o propovjedništvu na temelju biblijskih tema, nedjeljnih čitanja. Imali smo i pojedinačne nastupe u školi, za katedrom. A prof. Đuro Gračanin, Gačanin, slušao i ocjenjivao. I još k tomu govorni nastup, naravno bez čitanja, u bogoslovskoj blagovaonici kroz mjesec svibanj na neku marijansko-mariološku temu. Teže je bilo tih pet minuta pred 180 bogoslova nego položiti i retoriku i homiletiku zajedno pred profesorom. Ali je ta obveza davala snagu i hrabrost i uvodila u propovjedničku praksu.

     Spremanje. Propovjednikom se ne rađa nego postaje: pripremanjem gradiva, ustrajnom vježbom, čitanjem dobrih pisaca, primanjem korekcija od drugih, novošću misli i dotjerivanjem stila. U školi su nas učili da je u propovijedi potrebna jasnoća i jednostavnost da bi se istina vidjela; da je potrebna postupnost i stilska dotjeranost da bi se ljepota svidjela; i da je potrebna zanimljivost i zanos da bi prikazana dobrota pokrenula učmala srca.

     Sadržaj. Evanđelje. Isus Krist. Njegovo Kraljevstvo i nauk. Njegova čudesa i prispodobe. Objava Oca i njegova milosrđa i ljubavi. Objava Duha Svetoga i njegova uloga u svakoj osobi i u cijeloj Crkvi. Gospina uloga u djelu Isusovu. Sve prožeto zdravim, umjesnim i poučljivim primjerima.

     Učinak. Propovjednik je dužan osigurati provodnost svoje riječi jasnim glasom od svojih usta preko slušateljevih ušiju do njegova mozga. A hoće li slušatelj dopustiti da mu sadržaj iz mozga siđe u srce, to je pitanje njegove slobode i njegova obraćenja. A propovjednik bi morao na tome inzistirati i omogućiti svojom očiglednom logikom, slikovitošću, uvjerljivošću, prispodobom, da se upravo to dogodi. Ako se to zbude, propovijed je tek tada pravo uspjela. Zato bi svećenikova propovijed s oltara trebala zahvatiti čitava čovjeka: i oči, i uši, i mozak, i maštu, i sve. I da cijela crkva bude jedno oko i jedno uho. Za propovjednika će se reći da je dobar ako narod nakon sv. Mise izlazi iz crkve zadovoljan propovjednikom, a nezadovoljan samim sobom, svojim grješnim stanjem. A ne obratno. Vjernici će rado poslušati dobra propovjednika. I komentirati njegovu propovijed. I ponešto zapamtiti. I ne će žaliti otići i u drugo mjesto, i još dalje, samo da čuju promozganu i uvjerljivu riječ koja pogađa srca i savjesti.

Pavao svomu učeniku Timoteju: Propovijedaj bilo to nekomu ugodno ili neugodno, sviđalo mu se ušima ili ne sviđalo.

     Tvoje je da na propovjedaonici budeš hrabar kao Krstitelj, a u ispovjedaonici blag kao Krist.  

     Vrijeme. Ne mogu zaista razumjeti župnika koji propovijeda sedam minuta – i nikada više od toga, bez obzira na evanđelje, na prigodu, na potrebe. Onaj je jedan seljak znao reći: „Velečasni, mi se preko tjedna mučimo na polju, u ogradi, u vinogradu, kod ovaca, na poslu, i ne znamo ni početka ni svršetka i ne brojimo ni sate ni minute, ali nedjeljom dođemo na sv. Misu i očekujemo od vas koju pametnu riječ, koja će nas osokoliti, potaknuti na dobro, uvažiti našu muku i žrtvu. A vi ustaljenih sedam minuta! Koliko je minuta Isus propovijedao mnoštvu koje ga je slušalo?“

     Kad bi ti kao propovjednik branio svoju parnicu, opravdavao se zbog neke klevete pred narodom, ja bih te pitao koliko bi vremena utrošio. Ali budući da braniš parnicu Kraljevstva Kristova, onda ona može proći sa - sedam standardnih minuta!

      Nauči vjernike da ne gledaju na sat. A ne će gledati ako ti budeš propovijedao Božju, a ne svoju!
     (Crkva na kamenu, 2/2010., str. 4-5)

POVEZANI ČLANCI

01. sij 2010
01. pro 2009
01. stu 2009

NAJČITANIJE

01. sij 2010
01. pro 2009
01. stu 2009