Ove godine spomendan Drinskih mučenica 15. prosinca pao je u 3. nedjelju Došašća koja ima prednost pred svim svetkovinama, blagdanima i spomendanima. Tako je uzet obrazac sv. Mise Treće nedjelje Došašća, a propovijed i molitva vjernika mogla se izgovoriti i o Blaženim mučenicama.
Na poziv s. Ljilje Martić, predstojnice samostana Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu, biskup Ratko slavio je svetu Misu u crkvi Kraljice sv. krunice na Banjskom Brijegu u 17.00 sati. Koncelebriralo je dvadesetak sarajevskih svećenika, među kojima generalni vikar msgr. Slađan Ćosić, direktor Caritasa BK BiH msgr. Tomo Knežević, msgr. Mato Zovkić, msgr. Franjo Topić, rektori bogoslovije bivši: preč. Knežević, sadašnji: preč. Spajić… Slavlju je pribivao zapažen broj sestara, bogoslova i ostalih vjernika. Katedralnim zborom ravnao je don Marko Stanušić. Prije početka skup je pozdravio rektor spomenute crkve don Ljubo Zelenika, a prije završna blagoslova biskup je sa svećenicima došao pred pokrajnji oltar Blaženih djevica i mučenica i izmolio molitvu za njihovu kanonizaciju. Sestre su pozvale sve misare na večernji domjenak u prostorije Katoličkoga školskog centra, nekada glavne sestarske kuće u Sarajevu, odgojno-obrazovnog Zavoda sv. Josipa.
Biskup je započeo homiliju na temu Evanđelja po Mateju ističući „krizu vjere“ Ivana Krstitelja. Ivan je u zatvoru zbog obrane Božjega morala protiv kralja Heroda i njegove priležnice Herodijade. Dok on u zatvoru gnjije, nema Isusa u posjet zatvorenicima. Ivanu čudno. I šalje svoje učenike da pitaju Isusa je li on Mesija. Pitao je on to i radi učenika ali i radi sebe sama, jer zatvorski mrak izaziva razna pitanja u čovjeku. Isus izaslanicima odgovara Izaijinim riječima o čudesima koja se događaja po Isusovim rukama. „I blago onom tko se ne sablazni o mene“ (Mt 11,6). Ivane, ne sablažnjavaj se nad Isusom. Čekaju te još žešće krize i križevi!
Slično su i Drinske mučenice dopale u najveću krizu vjere svoga života u onom petosatnom zatvoru u vojarni kralja Petra Karađorđevića u Goraždu 15. prosinca 1941. Trebalo je odlučiti što učiniti, ne sablažnjavati se nad Isusom nego ga zazivati u pomoć da ih spasi za vječnost!. Evo biskupove propovijedi:
ČUDESNOST DRINSKIH MUČENICA
I. Kćeri Božje ljubavi u Bosni
U dogovoru vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera i s. Franciske Lechner, utemeljiteljice Kćeri Božje ljubavi iz Beča, sestre su nazočne i djelatne u Bosni od 1882. Provincija Božje Providnosti sa sjedištem u Sarajevu od 1919. Stoljetnica postojanja! A od 1949. u Zagrebu do danas - sretna im 70. obljetnica!
II. Kratki životopisi Mučenica
S. M. Berchmana Johanna Leidenix, Austrijanka. Rođena 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu. Krštena do dva dana na ime Karoline Anna. Stupila u novicijat 1882., obukla redovničko odijelo i prozvana s. M. Berchmana Johanna. Prvi zavjeti 1883. Doživotni 1892. u Beču. Došla u Bosnu 1883. i ovdje djelovala kao učiteljica, učiteljica novakinja, vjeroučiteljica i kućna predstojnica. God. 1933. slavila Zlatni jubilej zavjeta. Izjavila: „Za dvoje sam Bogu beskrajno zahvalna: da sam rođena i odgojena u katoličkoj vjeri i da sam postala redovnica“. Redovničke postaje: Beč, Tuzla, Breške, Sarajevo - Zavod sv. Josipa, Višegrad, Pale, Sjetlina, Praćanska šuma.
- Imala je rođenu sestru Mathildu (1868.-1951.), u ovoj Družbi pod imenom s. M. Bernarda, 1888.-1951., koja je više od 30 godina provela u Bosni, odakle je otišla 1922. Obje ustrajale u zvanju.
S. M. Krizina Bojanc, Slovenka. Rođena 14. svibnja 1885. u župi Šmarjeta u Sloveniji. Krštena istoga dana na ime Jozefa. U Družbu stupila u 36. godini života, 1921. U novicijat 1922. i uzela ime s. M. Krizina. Prve zavjete položila 1923. Doživotne 1925. Sestarske postaje: Tuzla, Sarajevo, Breške, Josipovac, Betanija, Pale, Goražde.
- Imala je rođenu sestru Angelu (1886.-1981.), u ovoj Družbi s redovničkim imenom s. M. Alfonza, 1924.-1981. Da je imala pravo zvanje, kao i sestra joj Krizina, i da se nije s njime poigravala, znak je po tome što je ostala vjerna zavjetima do smrti.
S. Jula Ivanišević, Hrvatica. Rođena 25. studenoga 1893. u Godinjaku u Starom Selu u Slavoniji. Krštena sutradan na ime Kata. Ona se 1914. uputila u samostan u Sarajevo. Ušla u novicijat 1915. uzevši redovničko ime s. M. Jula. Prve zavjete položila 1916. u Beču, a doživotne 1923. u Sarajevu. Samostanske postaje: Sarajevo, Beč, Breške, Antunovac na Ilidži, Sarajevo, Josipovac kod Tuzle, Josipovac u Zagrebu, Betanija, Pale, Goražde. Zapisan je njezin odlučan skok s prozora vojarne s usklikom: Isuse, spasi nas!
- Za njom je 1918. pošla u samostan i rođena joj sestra Mara, koja je uzela redovničko ime s. M. Agneza, 1921.-1930. Sve tri ove sestre mučenice imale su dakle i svoje mlađe sestre u samostanu. Kao u Apostolskom zboru: Andrija i Petar - sinovi Jonini; Jakov i Ivan - sinovi Zebedejevi; Matej i Jakov mlađi - sinovi Alfejevi. Čudesni su putovi Božji.
S. M. Antonija Fabjan, Slovenka. Rođena 23. siječnja 1907. u Malom Lipju u Sloveniji. Krštena sutradan s imenom Jožefa u župnoj crkvi u Hinji. U Sarajevu ušla u samostan 1929., u novicijat 1930. i uzela ime s. M. Antonija. Prve zavjete položila 1932., doživotne 1937. Postaje: Sarajevo, Pale, Goražde.
S. Bernadeta Banja, Mađarica iz Hrvatske. Rođena 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara. Obitelj doselila iz Mađarske. U Sarajevu ušla u novicijat 1930. Prve zavjete dala 1932., doživotne 1938. Postaje: Sarajevo, Pale, Goražde.
III. Zajedništvo na palama, Mučeništvo u Goraždu
Marijin dom na Palama koji su sestre vodile od 1911. primao je oko 30 osoba s punim smještajem namjernika, izletnika, rekonvalescenata, ljudi željenih odmora. Kapelica Majke Divne. Katolička škola od 1913. do 1918.
1. - Koliko su vremena sestre mučenice provele na Palama?
- S. Jula, od 27 godina u samostanu provodi 9 god. na Palama, i to sve vrijeme kao predstojnica, od 1932. do 1941.
- Sestra Bernadeta, najmlađa drinska mučenica, isto tako 9 godina od 11 samostanskih, od svojih prvih zavjeta 1932. do 1941. uvijek kao kuharica.
- S. Berchmana, od 58 godina u Bosni, provela je 5 godina na Palama kao vjeroučiteljica, 1927.-31., i kao umirovljenica, 1939.- 1941.
- S. Antonija, od 11 godina redovništva, 5 ih živi na Palama, od 1936. do 1941.
- S. Krizina, od 20 godina u Družbi, 4 je provela na Palama: i to prvi put od 1925. do 1927., i drugi put, na vlastitu molbu, od 1939. do 1941.
Svih pet drinskih mučenica bilo je zajedno u Marijinu domu na Palama svega dvije godine, od 1939. do 1941.
Sestre povedene s Pala 11. prosinca 1941. Četiri sestre stigle u Goražde u ponedjeljak, 15. prosinca 1941. oko 17.00 sati. Oko 11.00 prije ponoći, četnici su provalili u prostoriju gdje su sestre molile. Vidjevši što pijani ljudi žele, da očuvaju svoju zavjetovanu čistoću, poskakaše s prozora jedna za drugom u smrt. Sve se izlomile, neke na mjestu mrtve, domalo doklane i bačene u Drinu. Peta, s. Berchmana, ostala je u Sjetlini do 23. istoga mjeseca, povedena u šumu i ustrijeljena. Ne zna im se za tjelesa: šuma i rijeka.
2. - Iako su sestre proglašene blaženima, ljudi se mogu pitati: Jesu li one razborito postupile što su ostale na Palama unatoč pozivu iz Sarajeva?
- Provincijalka s. Lujza Reif već ljeti 1941. pozivala je sestre da se povuku u Sarajevo. Nije to bilo pod strogu poslušnost, nego savjet.
- Sestre to u svojoj savjesti nisu shvatile da se moraju povući, a jest svih pet njih u savjesti osjećalo da mogu slobodno ostati na Palama i pomagati sirotinji.
- Mogle su se pitati: komu pustiti dječicu, nemoćne? Tko će njih paziti?
- Pa da se kaže kako su pobjegle, a ostavile nejačad na nemilost ratnih strahota.
- Sve su jednodušno rekle da ostaju.
- Pozivala ih je savjest, redovnički osjećaj prema bijednima i svijest da se nemaju čega bojati jer nisu nikomu učinile nikakva zla, a jesu obilje dobra, i žele nastaviti činiti dobro svima.
- S njihove strane savjesna odluka, junačko djelo i razborita gesta.
3. - Može li se mučeništvo četiriju sestara smatrati samoubojstvom što su pred nasilnicima s kata vojarne Kralja Petra Karađorđevića u Goraždu poskakale s prozora u izravnu smrt, 15. prosinca 1941.? - Ne može! Zašto?
- Ako je svetost provedba volje Božje u životnoj zadaći na kojoj smo zaduženi,
- provedba u određenu mjestu gdje se nalazimo i djelujemo,
- djelujemo s pomoću sredstava koja imamo na raspolaganju,
- a s ciljem iskazivanja slave Božje i
- postizanja spasenja duša, onda su spomenute četiri kćeri Božje ljubavi, u našim ljudskim očima, ispunile volju Božju, na najuzvišeniji svjedočki i mučenički način u obrani Bogu obećana zavjeta u redovničkom zvanju. U tom su posvećenu pozivu sestre svoj doživotan zavjet čistoće pretpostavile fizičkom životu. Važnije je obećanje zavjetovano Bogu nego čuvanje tjelesnoga života. A ovdje ne bi bilo čuvanje života, nego bezumno besramno silovanje.
4. - Crkva je definirana kao „stup i uporište istine“ (1 Tim 3,15). Je li u slučaju mučeništva Drinskih djevica i mučenica izišla istina na vidjelo?
- Jest. Postupak biskupijski (1999.-2002.) i svetostolički (2002.-2008.), pogotovo sam čin beatifikacije u Olimpijskoj dvorani Zetri, 24. rujna 2011. najbolje su pokazali istinu Crkve i njezinih izabranih članica, istinu koja u ljubavi oslobađa, a ne stvara nova mučenja. U tom se procesu nužno razlučila istina od laži, mržnja od ljubavi, nasilnici od mučenica, siledžije od žrtava. Nasilnici su pokazali ne samo odium fidei, mržnju prema katoličkoj vjeri nego i odium prema osobama posebno Bogu posvećenima na katolički način.
5. - Koliko je bilo djevojaka mučenica u vrijeme Otomanskoga carstva i u drugim razdobljima, o njima nema nikakva procesa, jedva i spomena. Sreća pogodila samo ove redovnice. Je li to pravo?
- Nisu svi proglašeni svetima koji su živjeli krjeposnim životom niti mučenicima koji su završili mučeničkim lovor-vijencem. Štoviše, samo su rijetki od rijetkih beatificirani ili kanonizirani.
Drinske mučenice jesu kap u moru mučeništva, simbolično priznanje onim brojnim mučenicama čistoće, osobito djevojkama – Divi Grabovčevoj, Jeli iz Kruševa, Janji Rajičevoj iz Dračevica kod Neuma itd. - ili majkama, koje su nasilnici oskvrnjivali i ubijali kroz povijest na ovim prostorima. A nikoga ne bijaše da se pozabavi njihovim životopisom i mučeništvom i da svjedočanstvo podnese mjerodavnoj Kongregaciji Svete Stolice na uvid i izradbu Pozicije i Papina priznanja. Je li to pravedno? Ove su sestre mučenice imale Družbine članice koje su se time bavile i davale prvoklasna svjedočanstva o njima.
6. - Za ovo drinsko mučeništvo postoje svjedoci. A ne znamo kako se s. Berchmana ponijela u posljednjim trenutcima života kada su je 23. prosinca odveli na saonicama u Praćansku šumu.
- Sve ovo što je rečeno o poduzimanju ubojstva iz mržnje prema vjeri četiriju katoličkih redovnica u Goraždu i o njihovu prihvaćanju mučeništva, vrijedi i o petoj, sestri Berchmani, koja je nakon osmodnevnog izgladnjivanja i studeni, odvedena u šumu, u općini Pale, i 23. prosinca nije vraćena iz šume. Ako je sestra 58 godina svakodnevno prebirala zrnca krunice, a to znači da je izmolila 21.000 krunica ili prebrala 1.100.000 zrna, sigurno joj je Kraljica svete krunice, kojoj je sagrađena ova neobarokna crkva 1909.-1911., dala milost da i u posljednjem času, pred puščanim zrnom, ne izda, nego da se pokaže kao prava kći Božje ljubavi.
7. - Što je sada potrebno da beatificirane mučenice budu kanonizirane?
- Potrebno je moliti se blaženim mučenicama na duhovne i tjelesne nakane.
Blažena sestro Jule, dugogodišnja predstojnice i mučenice, izmoli od Oca nebeskoga svim predstojnicama, poglavarima i poglavaricama u Crkvi u Hrvata, milost razborita i hrabra vodstva zajednicom po Duhu Svetomu!
Blažena sestro Berchmana, vjeroučiteljice i mučenice, zagovaraj kod Boga svoju Austriju i Crkvu u njoj da kler i puk ostanu vjerni Kristu Isusu i njegovoj zapovijedi ljubavi!
Blažena sestro Krizina, mučenice, isprosi od Boga brojna duhovna zvanja u svome slovenskom narodu: i svećenička, i redovnička - muška i ženska!
Blažena sestro Antonijo, mučenice, Bogu preporuči sve redovništvo i u svojoj Sloveniji i u ovoj Bosni i Hercegovini da svi ostanu vjerni svojim zavjetima!
Blažena sestro Bernadeta, mučenice, posreduj svojim molitvama kod Presvetoga Trojstva da i tvoj mađarski narod iz kojega si potekla i hrvatski narod u kojem si živjela osjete ljubav Oca nebeskoga u svome životu!
Potrebna su čudesa, fizička ozdravljenja, koja Sveta Stolica proučava i priznaje.
8. - Koliko čudesa? Jedno ili pet? Ako se netko moli samo bl. Juli i doživi čudo po njezinu zagovoru, vrijedi li to čudo i za ostale četiri Blaženice?
- Vrijedi, kako ne?! One su beatificirane pod naslovom: „S. Jula i četiri susestre“. „U paketu“ beatificirane, „u paketu“ će, ako Bog da, biti i kanonizirane. Vidiš li da su i na slici „u paketu“! Kao pet dragulja u kruni Kraljičinoj. Jedno čudo vrijedi za 5 sestara i 5 čudesa vrijedi za svaku pojedinu. Bile su na Palama zajedno pune dvije godine, zajedno odvedene prema Goraždu, s. Berchmana izdvojena zbog iznemoglosti a druge četiri dovedene u Goražde. (U „Drinske mučenice“ ubraja se i s. Berchmana iako nije ni vidjela Drine.) One su svoju žrtvu za zavjetovanu čistoću uključile u 5 rana Isusovih.
S. Bernadeta bila je u 29. godini, s. Antonija u 34., s. Jula u 48., s. Krizina u 56. i s. Berchmana u 76. godini života. Godine nisu važne! Nema veze koliko su godina živjele, nego kako su živjele. A živjele su tako da ih je Bog našao dostojnima mučeništva! Neka Bog po njihovoj žrtvi pogleda na sve naše životne potrebe!