Bio jedan Gospodar, imućan imanjem, a bogat poslugom. Odlikovao se darežljivošću i povjerenjem prema svojoj kućnoj čeljadi, pa i slugama. Jednoga dana odluči poći u daleki svijet. Naumi ostaviti svoje kuće i imanje slugama na upravljanje: Ti ćeš se brinuti za djecu, ti za njive, ti za konje, ti za goveda, ti za kuhinju, ti za trgovinu, ti ćeš biti vrtlar, ti vratar, ti si za nadgledanje itd. Kad je zakoračio da uzjaše na konja, Gospodar se obazre, još jednom provjeri jesu li sluge dobro zapamtile svoje zadatke i uputi im posljednje napomene u dosta ozbiljnu tonu: „Sluge moje, ostavljam vam sav svoj imetak da ga obrađujete i uživate. Imam povjerenja u vas. Svaki od vas ima i zna svoj posao. Ne zaboravite: niste vi gospodari imanja, nego samo njegovi upravitelji. Jednoga ćete dana položiti račun za svoje upravljanje. Prema tomu, tako se i vladajte. Vratareva je zadaća da bdije i pazi tko u kuću ulazi. Sve i kad biste me pitali kada ću se vratiti, ne bih vam odgovorio. Mogu se pojaviti o podne, u večer, oko ponoći, ujutro. Nije vaše znati vremena i zgode. Vaše je da radite i bdijete, da vas ne zatečem lijene, pijane i pospane. Pozdravljam vas i prepuštam vas vašoj slobodi, sposobnosti i odgovornosti.“ Isus završi priču s poučkom koji vrijedi za sve ljude. „Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“ (Mk 13,37).
- Onaj bogati i plemeniti Gospodar, koji je otišao na put, jest Gospodin Bog. Njegovo je imanje, cio ovaj svijet, sa svim svojim zakonima, zadatcima i darovima. Mi smo njegovi sluge, upravitelji njegove zemlje i njegovih kuća. Mi smo njegovo vlasništvo.
Gospodar je otišao, ali je on ipak nevidljivo prisutan, na svoj način. On je nazočan i u ljudskom srcu i u jezgri prirode. Stanuje jednako i u središtu Zagreba i ovdje u Neumu i u dalekoj Africi. Nazočan uz teškoga bolesnika na odjelu za rak, a i uz teškoga grješnika koji se strovaljuje u sve dublji glib. Mi bismo toliko puta voljeli vidjeti njegove izravne božanske zahvate u ljudske živote i patnje, u ljudsku zloću i okrutnost, ali on je ne samo božanski strpljiv nego i stvarno djelotvoran. Njegovi mlinovi melju posve polako, ali posve sigurno. Svačije će se životno zrno pretvoriti u brašno. Ne će mu izmaknuti nijedan sluga, koliko god bio moćan ili bespomoćan, nijedan zadatak, nijedan račun, koliko se god mi osjećali slobodnima i samostalnima, odgovornima ili neodgovornima. Božja je nazočna djelotvornost neizmjerno jača i učinkovitija od naših nastojanja.
- Bog je svakomu čovjeku povjerio određeni zadatak koji treba izraditi u luku vlastita života. Svatko ima svoju misao i svoj posao: roditelji da se brinu za obitelj, učitelji da poučavaju, učenici da uče, vladari da pravedno i pametno upravljaju svojim zajednicama. Nije važno kakav je zadatak: ugodan ili neugodan, golem ili malen, javni ili tajni. Važno je da se obavi čestito i pošteno. Pred Bogom se sve uračunava i piše. I ništa se ne briše.
- Jednoga će dana svatko od nas stati pred Gospodara da položi vlastoručno potpisane račune o svome radu i životu. Netko će za svoj obavljen posao dobiti nagradu i blagoslov, a netko kaznu i prokletstvo, već prema svomu učinku i odgovornosti.
Posebna je uloga vratareva. On je osobito pozvan da bdije. A taj je vratar očito svatko od nas ljudi. Kuća je naša ljudska osoba i sloboda, naša duhovna i tjelesna vrjednota, koja se može probiti, orobiti, pogaziti i uništiti. Život je može razmrskati kao glinenu posuda, ako čovjek ne pazi na sebe i ne drži do sebe. Pođi autom u Split pa samo deset sekunda gledaj u stranu, a ne cestu ispred sebe, pa ćeš vidjeti kakvo je more ili kakva je murva! Trenutak neopreza i nepozornosti košta života. Nepovrativo.
Bdjeti znači da smo samo stvorenja, ograničena i grješna, ali koja očekuju pomoć i milost od svoga Stvoritelja i Gospodara, komu neka je svaka čast i slava!
