Vijesti
12. January 2020.
Foto:
web

U subotu, 11. siječnja 2020. u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, koncelebriranom sv. Misom, koju je predvodio biskup Ratko, svećenici i vjernici sjetili su se životnoga puta i djela blagopokojnoga biskupa Pavla Žanića, koji je preminuo točno prije 20 godina i molili za pokoj njegove duše. Biskup je Ratko  podsjetio na 23-djelovanje, najprije kao koadjutora a zatim kao ordinarija, biskupa Pavla. Poslije sv. Mise biskup sa svećenicima: don Lukom Pavlovićem župnikom, don Antom Brajkom, don Radoslavom Zovkom, don Nikom Luburićem i đakonom don Antom Jukićem, zajedno sa skupinom vjernika sišli su u kriptu sv. Josipa gdje su otpjevali psalam Iz dubine i izgovorili molitve za pokojne preporučujući Bogu dušu biskupa Pavla kao i duše biskupa Petra Čule i Marka Perića koji su pokopani u svojim grobnicama iza oltara.

Prenosimo biskupov nagovor: 

O 20. obljetnici smrti biskupa Žanića

Ove 2020. godine dolaze tri obljetnička spomena iz života biskupa Pavla Žanića:

20 godina kako nas je, providnošću Božjom, napustio i otišao na bolji svijet na današnji dan, 11. siječnja 2000. u Splitu. Ovdje ga se večeras zahvalno i molitveno sjećamo u ovoj svetoj Misi; 

40 godina kako je, nakon uspješna 9-godišnjega suradničkog koadjutorstva s biskupom Petrom Čulom, osobno preuzeo biskupsku službu u Hercegovini, 14. rujna 1980. u Mostaru, na blagdan Uzvišenja sv. Križa i na dan posvete ove katedrale;

50 godina od Žanićeva imenovanja za biskupa koadjutora mostarsko-duvanjskoga, 9. prosinca 1970.    

O biskupu Žaniću izišla su dva zbornika u izdanju Crkve na kamenu, koju je on utemeljio čim je preuzeo vodstvo biskupijâ, 1980. Prvi je zbornik 1992., priređen u povodu 50. obljetnice njegova svećeničkog ređenja (1941.-1991.), i 20. obljetnice biskupskog ređenja (1971.-1991.). U tom je zborniku objavljen životopis ispričan njegovim riječima na više od 20 str., i skupljeno je na jedno mjesto sve ono što je svećenik i biskup Žanić objelodanio u raznim hrvatskim časopisima, počevši od 1940., odnosno sustavno od 1962. do 1991.[1] 

Pretprošle 2018. godine objavljen je drugi zbornik biskupa Žanića, koji je naslovljen njegovim životnim geslom, i mladomisničkim 1941. i mladobiskupskim 1971. - U vjeri, nadi i ljubavi.[2] To je zbornik u povodu 100. obljetnice biskupova rođenja, 20. svibnja 1918. u Kaštel Novom, gdje je posebno vrjednovano biskupovo cjelokupno djelo: pastirsko, upraviteljsko, graditeljsko, karitativno, teološko-katehetsko, njegovo crkveno, razborito, moralno i pravedno zalaganje za rješenje hercegovačkog pitanja o župama kako je odlučila Sveta Stolica, i međugorske pojave, uvijek u skladu i prema smjernicama Apostolske Stolice. Osobito nam je drago da se od te 2018. godine njegovi posmrtni ostatci nalaze u biskupskoj grobnici pokraj kripte sv. Josipa, ovdje među nama, zajedno s posmrtnim ostatcima biskupa Petra Čule, preminuloga prije 35 godina, i kotorskoga biskupa Marka Perića, preminuloga prije 37 godina, koji su - sva trojica - u neka doba, ne samo zajedno gradili ovu katedralu (1975.-1980.) u čast Blažene Djevice Marije Majke Isusove i Majke Crkve, nego su bili, svatko prema svomu stupnju i dužnosti, odgovorna uprava naših biskupija (1971.-1980.).

Mi smo, prije toga, biskupu Petru, u povodu 5. obljetnice njegove smrti, priredili i simpozij 1990. i objavili zbornik 1991.[3]i vrjednovali njegovo biskupsko djelo od 1942. godine; kao što smo i don Marku upriličili simpozij 1996. - u povodu 70. obljetnice njegova rođenja - i zbornik objavili 1997., iako je biskupsku službu obnašao u Kotoru samo dvije godine (1981.-83.).[4]A objavili smo i njihove značajne radove: Krist - život duše, knjiga blaženoga Columbe Marmiona, koju je s francuskoga preveo biskup Čule u zatvoru u Zenici (1948.-1955.), objavljena u Đakovu, 1957., te drugo prerađeno izdanje, 50 godina poslije, u Splitu, 2008.[5] Tiskali smo i don Markovu doktorsku radnju o radništvu[6] i klasično dokumentirano djelo Hercegovački slučaj.[7] Dostojno je i pravedno da ih se i u ovoj sv. Misi zajedno sjetimo, Bogu preporučimo i iskreno zahvalimo na njihovu crkvenom djelu koje su ostavili nama i budućim generacijama.

- Komemorirajući prijelaz biskupa Žanića u vječni život, željeli bismo istaknuti doktrinarnu i moralnu pravoliniju njegova ovozemna životnoga zvanja: sjemeništarca, bogoslova, svećenika, biskupa. Rođen u hrvatskoj katoličkoj obitelji od šestero djece u Kaštel Novom, odgajan je u duhu evanđeoske vjere i ćudoređa od malih nogu u kući svojih roditelja i u župnoj crkvi koja mu je bila preko puta, a sam je s ljubavlju i posluhom sve to prihvaćao već prema svomu odrastanju. U crkvi je primio sakramente djetinjstva i dječaštva: krštenje, prvu sv. ispovijed, prvu sv. Pričest i krizmu, a već zarana počeo je i ministrirati. Završivši pet razreda u Kaštel Novom, javio se 1929. godine biskupu u splitsko sjemenište, gdje je pohađao osmogodišnju gimnaziju s maturom, oslobođen polaganja usmenoga maturnoga ispita. Godine 1937. nije se razbijao hoće li na teološki ili neki drugi fakultet: opredijelio se u splitsku bogosloviju koju je jednako mudro i s ljubavlju svladavao, i u odgajanju i u obrazovanju, kao i sve školske razrede do tada. U bogosloviji se odlikovao osjećajem zajedništva, osobito pjesmom i glazbom, uvijek vođa bogoslovskog zbora. Potkraj bogoslovnoga studija, u travnju 1941., kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, Split se našao pod talijanskom okupacijom. Bogoslovija je zatvorena. Splitsko-makarski biskup Kvirin Bonefačić ipak je odlučio rediti za svećenike Pavla Žanića i njegove školske sudrugove, ostavljajući im mogućnost dovršetka ispita za bolje vrijeme. Poslije ređenja 1. lipnja i Mlade Mise 8. lipnja u Splitu, i položenih ispita, određen je na staru godinu 1941. za župnika u Srednjem Selu na otoku Šolti. Šolta je bila potpala pod Italiju, a susjedni otok Brač pod Hrvatsku. „Život je bio opasan, nesiguran, tmuran i napet. Po danu su otokom vladali talijanski karabinjeri, po noći pak hrvatski partizani. A glad je vladala i noću i danju“,[8]piše don Živan Bezić (1921.-2007.), malo mlađi Žanićev kolega, i sam Šoltanin. Don Pave ostaje na Šolti do 1952. i u kolovozu preuzima Rogotin, gdje župnikuje do 1959. kada iz ruke biskupa Frane Franića prima dekret za župnika u katedrali sv. Duje u Splitu. Odatle je 1969. prešao za rektora u malo sjemenište, i tu ga stiže papinsko imenovanje za biskupa koadjutora u Mostaru, 1970. Vanjskim dekretima odgovarao je unutarnji rast u duhovnom životu i ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi. Stalno se razvijao i u spoznaji i u moralnom životu i u radnim rezultatima, rastao i prerastao okvire svoga svećeničkog djelovanja i zato mu se stalno otvaralo šire polje rada. Tako je uzrastao za biskupa koadjutora s pravom nasljedstva u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. I tu je kao biskup koadjutor rastao devet godina i prerastao u biskupa ordinarija djelujući daljnjih 13 godina.

- Njegovo je djelovanje stalno pratila i patnja, ne neke fizičke bolesti, nego trpljenje nepravde, jezičine kleveta i laži. Kako je bio stabilan i ustrajan u radu, tako je bio postojan u podnošenju raznih nevolja i zlogovora. Svoje je biskupsko zvanje i djelovanje posebno shvatio u ključu veće hrabrosti da brani Crkvu pred navalama ovoga svijeta, pred komunističkim sustavom koji se izjasnio protivnikom vjere. Biskup je Žanić u tom smislu bio istinski svjedok vjere, branitelj crkvenih prava i sloboda, a ne profesionalni izdajnik i doušnik, ili partijski suradnik i podložnik komunističke ideologije. Dokazali smo to više puta i na više načina. Mi smo zdravo ponosni na njegovo 23-godišnje biskupsko djelovanje u Mostaru i iskreno zahvalni za sve što je učinio na slavu Božju, na ugled Crkve i na spasenje duša.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

 

[1] Prvi je zbornik priredio don Tomo Vukšić, Istina oslobađa, Mostar, 1992., u povodu 50. obljetnice biskupova misništva (1941.-1991.), a bila je ujedno 20. obljetnica biskupskog ređenja (1971.-1991.). Razgovor s biskupom Žanićem: str. 7-31, a njegova bibliografija i tekstovi: str. 85-414.

[2] U vjeri, nadi i ljubavi, prir. don Željko Majić, Mostar, 2018.

[3] Dođi kraljevstvo Tvoje, zbornik biskupa Čule, Mostar, 1991.

[4] Veličina evanđeoske malenosti, prir. don Ante Komadina. Mostar, 1997.

[5] C. Marmion, Krist – život duše, Split, 2008.

[6] Marko Perić, Radničko pitanje u kršćanskoj sociologiji, Mostar, 1997.

[7] Marko Perić, Hercegovačka afera. Pregled događaja i važniji dokumenti, Mostar, 2002.

[8] Ž. Bezić, „Život i svećeničko djelovanje mons. Pavla Žanića“, u: Istina oslobađa, Mostar, 1992., str. 43.

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE