Na svetkovinu Krista Kralja, posljednje nedjelje kroz crkvenu godinu, 22. studenoga, prije podne, biskup Ratko Perić pohodio je Rehabilitacijski centar „Sveta Obitelj“, u dogovoru sa s. Krunoslavom Adžamić, služavkom Maloga Isusa, ravnateljicom, i slavio sv. Misu. Koncelebrirali su don Tadija Pavlović, umirovljeni svećenik koji se nalazi na privremenoj rehabilitaciji u Centru, i tajnik don Marin. Biskup je u kratkoj propovijedi rekao da se Isus kao milosrdni Kralj najviše očitovao u svojoj Muci, pod križem i na križu s kojega je od Oca nebeskoga molio oproštenje svima koji Bogu nanose uvrjedu, sebi vječnu štetu, a zapravo ne znaju što čine. Ohrabrio je nazočne misare da svoje nemale patnje prikazuju Bogu za oproštenje grijeha svega svijeta. Molitvu je vjernika pročitao Slavko. Sudjelovalo je petnaestak korisnika Centra, a drugima, koji ne mogu s postelje, don Marin je odnio sv. Pričest po sobama.
Večernju sv. Misu biskup je predvodio u mostarskoj katedrali, ispunjenoj vjernicima. U propovijedi je spomenuo da ne slavimo Krista Kralja od 1925., kada je papa Pio XI. izdigao taj blagdan na rang svetkovine, nego od početka kršćanstva. Naveo je najprije poneki primjer ovozemnih kraljevskih obitelji u kojima vrve svakovrsne opačine i razbojstva. U Carigradu mladi istočnorimski car Kontantin VI. godine 795. zatjerao svoju zakonitu ženu Mariju u samostan i oženio se Teodotom, dvorkinjom svoje majke Irene. Patrijarh ga nije osudio, ali ni vjenčao. Vjenčao ga neki monah. Do dvije godine majka sinu dala iskopati oba oka, a ona se zacarila na njegovu prijestolju… U Lotaringiji zapadnorimski car Lotar II. godine 855. s Valdradom, ljubavnicom, ima četvero djece, a očijuka i s Teutbergom. Kada se trebao crkveno vjenčati, izabrao ovu drugu. Ali do malo, uvidjevši da od nje nema djeteta, nju je zatjerao a uzeo onu prvu. Papa mu nije dao razrješenje valjane ženidbe. Natezanje, osude, potvrde, čak tri pokrajinske biskupske sinode, koje su više muljale nego bistrile. Itd. Biskup je želio više istaknuti Isusovo „sveopće i vječno kraljevstvo: kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“. Gospodin se našao pred jednim takvim ovozemnim carskim upraviteljem i sudcem koji je u svojoj oholosti i korumpiranosti pokazao svu nedoraslost dodijeljenoj mu zadaći. Kada se pred njim našao Kralj Istine i Pravde, Poncije se Pilat nije uopće snašao. Kako će se snaći kada je njemu do Istine i Pravde kao do lanjskoga snijega! „Što je Istina?“ - njegova je stoička rečenica (Iv 18,38). Tako se obraća glavarima svećeničkim i starješinama narodnim koji su Isusa već osudili na svome židovsko-religioznom sudu i priveli ga k Pilatu. On izgubljeno pita Isusa je li on „kralj“, židovski, politički. Pita svjetinu, koja je naručena za montirani proces, što ona kaže. Šalje Isusa Herodu, kralju Galileje, da opere ruke od suđenja kakvo nije vidio u životu. Izjavljuje da na Isusu ne nalazi nikakve krivice te ga stoga - zamjenjuje za razbojnika Barabu! Barabi sloboda, Isusu smrt! Baraba Barabu oslobađa! Ponovno pred narodom tvrdi da nema dokaza da je Isus politički kralj i da nema nikakve krivice te ga stoga daje – izbičevati! Pravedna Čovjeka bičevati! O Pilatova pravdo! I po treći put carski namjesnik izjavljuje da na Isusu ne uočava nikakve krivice te ga stoga, opravši ruke kao "nevin od krvi ove" (Mt 27,24) - osuđuje na najsramotniju smrt na križu! Doista primjeran sud i presuda za ovozemaljska kraljevstva! Nisi ništa kriv, dakle ima da te nema! Tako nerijetko presuđuje sud ovozemaljskoga poncijevskoga kraljevstva, kraljevstva laži i smrti, kraljevstva opačine i grijeha, kraljevstva nepravde, nemira i mržnje! Ali Isusovo Kraljevstvo dolazi s one strane i donosi Istinu i Svjetlo u ljudska srca i u ljudsko društvo, kraljevstvo za koje svaki dan molimo u molitvi Očenaša da dođe u naš život i stvara pravedno zajedništvo.
Pod Misom je pjevao Katedralni mješoviti zbor „Marija“ uz pratnju Katedralnog orkestra – tri violončela, šest violina i osam flauta. U zboru još uvijek ima nekoliko članova od prvoga dana posvete katedrale, od 1980. godine, a stalno se pomlađuje novim članovima.
Koncert. Nakon sv. Mise zbor je pod vodstvom don Nikole Luburića koncertom od desetak probranih skladbi, uz orguljsku pratnju s. Matee, počastio Oca nebeskoga: Velik je Gospod Bog od fra Alojzija Atlije; Bliže, o Bože moj; Nebesa silna (Ps 18) od Marcella. Koncert u čast Kristu Kralju izveo je: Händel-Dujićev Slava ti, Kriste; Franckov Panis angelicus (sa solistom Ž. Drljom); Halerov Tu es Petrus; Plenkovićev Na nebu moje duše. Kao i u čast Isusovoj Majci Mariji, kojoj je kao Majci Crkve i Kraljici neba i zemlje posvećena katedrala prije 35 godina: Obersteinerov Zdravo Kraljice; Zajčev Ave Maria; Kolbov Sva si lijepa, o Marijo!
Biskup je zahvalio zboru na izvedenu koncertu, i ujedno čestitao na ustrajnu pjevanju u katedrali, i na trajnoj nesebičnoj vježbi i crkvenoj izvedbi. Priređen je večernji domjenak za pedesetak članova zbora.
- O, sveta Cecilijo, zaštitnice glazbe, glazbenika i zborova, čuvaj svojim zagovorom kod Krista Kralja dobar glas, i fizički i moralni, Katedralnoga mješovitog zbora „Marija“ Bogu na slavu, njima na duhovno dobro, a svima nama na istinsku radost!
