Svečano i radosno u mostarskoj katedrali na duhovski ponedjeljak, 21. svibnja 2018., na katedralnu svetkovinu Mariju Majke Crkve. Prije večernje sv. Mise vjernici su sa svećenicima izmolili Gospinu krunicu u crkvi, a trideset i devet svećenika i jedanaest biskupa desetak minuta prije 18.00 sati došli su u procesiji na Gospin trg, izmolili posvetnu molitvu pred kipom Majke Crkve i ušli u katedralu uz pjesmu katedralnoga mješovitog zbora „Marija“. Predvoditelj Misnoga slavlja, kardinal Vinko Puljić, pokadio je oltar i križ, a potom je mjesni biskup Ratko Perić pozdravio predvoditelja, koncelebrante i sve sudionike slavlja ovim riječima.
Večeras nas je okupila rođena Majka Isusova i milosna majka naša, Marija Majka Crkve, koju svesrdno pozdravljamo i njoj u čast ovu sv. Misu prikazujemo na slavu Presvetoga Trojstva.
Okupila nas je i Stoljetnica rođenja biskupa Pavla Žanića, kojemu smo obilježili cijelu Jubilarnu godinu. I njega ćemo se posebno spomenuti u ovoj sv. Misi i zahvaliti Bogu za njega i za njegovo djelo.
Srdačan pozdrav, bratska dobrodošlica i iskrena zahvala kardinalu Vinku Puljiću, vrhbosanskomu nadbiskupu, koji predvodi ovo Misno slavlje.
Koncelebrantima: apostolskim nuncijima nadbiskupu Luigiju Pezzutu, Papinu predstavniku u Bosni i Hercegovini, i nadbiskupu Petru Rajiču u Angoli, Svetom Tomi i Principu.
Zadarskomu nadbiskupu Želimiru Puljiću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, rodom iz blagajske župe.
Biskupima Splitske metropolije iz koje je bio rodom biskup Žanić: nadbiskupu Marinu Barišiću iz Splita, Mati Uziniću iz Dubrovnika, Tomislavu Rogiću iz Šibenika i Petru Paliću iz Hvara.
Biskupu porečko-pulskomu Draženu Kutleši, kojega je biskup Žanić zaredio za svećenika prije 25 godina. Njemu i biskupu don Mati sretan Srebreni misnički jubilej!
Pozdrav pomoćnom biskupu Marku Semrenu iz Banje Luke.
Generalnom vikaru don Željku, vikaru Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivanu, svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svemu puku Božjemu.
Iskren pozdrav rodbini pokojnoga biskupa Žanića iz Kaštel Novoga, među njima dr. Pavi Žaniću, imenjaku i nećaku našega biskupa, s kojim je i vikar Opus Dei za Hrvatsku vlč. Josep Peguera Poch, i župljanima iz Kaštel Novoga.
Neka nam svim ova svečanost bude na duševno i tjelesno zdravlje i na korist cijele naše crkvene zajednice po zagovoru Marije Majke Crkve.
Kardinale, hvala Ti na dolasku i predvođenju, i uvedi nas u ovo sveto Misno slavlje.
Homilija. Biskup je Ratko nakon pročitana Evanđelja izgovorio ovu homiliju o povijesti i razlozima štovanja Gospe kao Majke Crkve:
Od početka se u Crkvi vjerovalo i naučavalo da je Blažena Djevica Marija, Isusova tjelesna i duhovna Majka, ujedno i naša majka u milosnom smislu.
Biblijsko uporište na kojem se zasniva Marijino milosno majčinstvo u odnosu na nas vjernike jest maloprije pročitana Kristova poruka s križa upućena majci Mariji, biblijskoj Ženi: „Evo ti sina“, i učeniku Ivanu: „Evo ti majke“ (Iv 19,26). Tu se teološka mišljenja slažu jer se Marija promatra kao duhovna majka vjernika i pastira - pojedinaca koji tvore Kristovu zajednicu vjere, nade i ljubavi. Ali Crkva Kristova ne predstavlja samo zajednicu sastavljenu od vjernika, nego je ona, po Božjoj odluci i djelu, i ustanova ljudskoga spasenja, živi organizam milosti Kristove: Sveto Pismo kao nadahnuta Božja riječ, sveti sakramenti kao sredstva posvetne i djelatne milosti, hijerarhijski ustroj Crkve u upravljanju Božjim narodom. Kada govorimo o Crkvi kao ustanovi spasenja u naznačenu smislu, može li se govoriti o Mariji kao "Majci Crkve"? - pitali su se teolozi i mariolozi na Drugom vatikanskom koncilu.
U Svetootačko doba nigdje se za Blaženu Djevicu Mariju ne nalazi pojam ili nauk da bi ona bila „Majka Crkve“. Izričit naziv prvi se put spominje u teološkim krugovima tek od 12. stoljeća nadalje, a u papinskim dokumentima od 18. stoljeća naovamo.
Papa Benedikt XIV. u pismu Gloriosae Dominae (27. rujna 1748.) govori o tome kako Katolička Crkva, poučena Duhom Svetim, oduvijek štuje Mariju kao Gospodinovu i Otkupiteljevu Roditeljku i kao „preljubaznu Majku“ – Mater amatissima. Papine riječi ne govore izričito o Gospi kao „Majci Crkve“, nego o tome da Katolička Crkva, poučena Duhom Svetim, štuje Mariju kao preljubaznu Majku,[1] i to uvijek u kontekstu Isusova djela, od Njegova navještenja do Njegova uzašašća.
Međutim, jasnim naslovom "Majka Crkve" Mariju su počastili u svojim spisima Pape iz prošloga stoljeća: Leon XIII. (1878.-1903.), sveti Ivan XXIII. (1958.-1963.) i osobito blaženi Pavao VI. (1963.-1978).
Na Drugom vatikanskom koncilu stručni teolozi – periti u početku nisu imali primjedaba na pojam "Majka Crkva". Ali tijekom vremena, nakon rasprava o kristoliku i crkvoliku vidu mariologije, i u Teološkom je povjerenstvu došlo do promjene. Stručnjaci su predložili da se naziv „Majka Crkve“ ne stavlja u konstituciju Lumen gentium, jer dogmatski nije siguran, iako se teološki može braniti. Zašto? - Zato što Crkvu ne tvore samo pastiri i vjernici, koji zazivaju Mariju kao svoju duhovnu Majku, nego Crkva je sva Kristova institucija sa svim sredstvima spasenja: Biblijom, sakramentima, hijerarhijskim, pravnim sustavom itd. Ako je Marija Majka Crkve s obzirom na vjernike, ne bi se onda moglo reći da je ona i Majka cijele crkvene institucije kao takve.
Iako je blaženi Pavao VI. u više navrata izražavao želju da se Gospa proglasi "Majkom Crkve", koncilski oci nisu to shvatili kao obvezu da se spomenuti naslov unese u koncilski dokument o Blaženoj Djevici Mariji. I nije unesen. Ipak, Papa je na kraju Trećega zasjedanja Koncila, nakon proglašenja dogmatske uredbe o Crkvi Lumen Gentium istoga dana uvečer, 21. studenoga 1964., na spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije u Hramu, u bazilici Svete Marije Velike, svojim auktoritetom - ali ne ex cathedra - proglasio i nazvao Gospu "Majkom Crkve". Tekst glasi: "Na slavu Blažene Djevice i na našu utjehu Presvetu Mariju proglašavamo Majkom Crkve, to jest svega naroda kršćanskoga, i vjernika i pastira, koji je nazivaju preljubaznom Majkom te odlučujemo da ovim predragim naslovom već od sada cio kršćanski puk još više pridaje čast Bogorodici i iznosi joj svoje molbe".[2]
Reakcija među pojedinim biskupima i teolozima na ovo Papino proglašenje bila je dvostruka: Jedni, koji su inače željeli pripisati Gospi što više pobožnih naslova, u tome su vidjeli sintezu koncilskoga nauka o odnosima između Krista i Gospe, između Gospe i kršćana pa i svih ljudi. Drugi, koji su željeli očuvati potrebnu mjeru mariološkoga sadržaja, ocijenili su da se tu ne radi o doktrinarnom i koncilskom nastupu, nego o izrazu Papine osobne pobožnosti! Papa je podrobnije obrazložio tu svoju odluku i nauk tri godine poslije.[3]
Teološke motive za naziv "Majka Crkve" možemo pretočiti u ove točke:
- Marija je Majka Crkve jer je Majka Božja, Majka Kristova po tijelu, a nama u redu milosti.
- Marija je Majka Crkve jer je ona nova Eva, "Majka živih", živih u milosti.
- Marija je Majka Crkve jer je "plemenita drugarica Gospodinova" - socia, Svjetlo naroda, 61. Ona je izvrsna pomoćnica, suradnica u djelu Otkupljenja, ali ne suotkupiteljica, da bi nešto bitno dodala Isusovu djelu.
U broju 53. konstitucije Svjetlo naroda Koncil sažima odnos između Marije i Crkve: „Zato se ona [Marija] pozdravlja i kao preodlični i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolička Crkva, poučena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju štuje kao preljubaznu majku“.[4] Tri su dakle izraza u tom nauku:
a) Ona je preodličan i sasvim osobit ud Crkve. Dakle dio, a ne cjelina.
b) Ona je tip ili lik Crkve u unutrašnjem smislu.
c) Ona je najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi u vanjskom pogledu.
Benedikt XVI. kao Papa kaže: "U mome sjećanju ostaje neizbrisiv trenutak kada su se oci, slušajući riječi [pape Pavla VI.]: 'Mariam Sanctissimam declaramus Matrem Ecclesiae - Presvetu Mariju proglašavamo Majkom Crkve', spontano ustali sa svojih stolica i stojeći pljeskali, odajući počast Majci Božjoj, našoj Majci, Majci Crkve. Zapravo, s ovim naslovom Papa je sažeo koncilski nauk o Mariji. Sin je Božji, kao čovjek, želio postati njezin sin. Budući da je potpuno sjedinjena s Kristom, ona također pripada potpuno i nama. Dà, možemo reći da nam je Marija bliska kao nijedno drugo ljudsko biće, jer Krist je čovjek, a cijelo njegovo biće jest "biti za nas" [...] Majka Glave jest i Majka cijele Crkve; ona je, da se tako kaže, potpuno izvlaštena od sebe; ona se dala u cijelosti Kristu i s Njim se daje na dar svima nama. Jer, što se osoba više daje, to više sebe nalazi“.[5]
Mostarsko-duvanjski biskup Petar Čule, aktivan sudionik Drugoga vatikanskoga koncila, napismeno je obrazložio i Tajništvu Koncila predao svoju misao i želju da Koncil Blaženu Djevicu Mariju proglasi Majkom Crkve.[6] Taj njegov prijedlog Tajništvo je proslijedilo Teološkom povjerenstvu. I nije on bio jedini koji je to predlagao. Povjerenstvo nije smatralo ,iz dogmatskih razloga, da to treba staviti na koncilsku razinu. Stoga je papa Pavao VI. na svršetku Trećega zasjedanja Koncila izrekao gore spomenutu formulu, kao što je rečeno. Kada je isti biskup Čule, 10-ak godina poslije, nakon dugotrajna i mukotrpna puta, konačno isposlovao dozvolu za podizanje mostarske stolnice, počeo ju je graditi u vidu da je posveti Mariji Majci Crkve. To se i dogodilo 14. rujna 1980. kada je posvetnu molitvu izrekao i zidove katedrale pomazao predvoditelj Misnoga slavlja kardinal Franjo Šeper, tada pročelnik Kongregacije za nauk vjere. Od tada do danas, ovaj se čin posvete obljetnički svečano slavi svake godine u ovoj katedrali, 14. rujna, na Uzvišenje sv. Križa.
U tom je činu posvećenja katedrale sudjelovao dotadašnji ordinarij biskup a od tada naslovni nadbiskup giufitanski, Petar Čule, kojemu zahvaljujemo što je ovu katedralu posvetio Blaženoj Djevici Mariji Majci Crkve. Sudjelovao je i biskup Pavao Žanić, dotadašnji Koadjutor a od tada Ordinarij ove biskupije i Apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske dijeceze. Mi se i u ovoj sv. Misi s poštovanjem i zahvalnošću sjećamo i biskupa Petra i biskupa Pavla, Pastira ove Crkve. Obojica su bila osobiti štovatelji i širitelji štovanja Blažene Djevice Marije, i kao bogoslovi, i kao svećenici, i kao biskupi. Neka im, po zagovoru Gospinu, Bog udijeli svoj vječni mir u nebu!
Dodajmo i najnoviju: papa Franjo odlučio je na osobit način počastiti Blaženu Djevicu Mariju te je dotadašnji neobvezan spomendan Marije Majke Crkve uzdigao na obvezan za cijelu Katoličku Crkvu, što je provela Kongregacija za bogoštovlje i stegu sakramenata dekretom od 11. veljače 2018. Katedrala to čini Majci Crkve, svojoj Naslovnici, od 1981. na razini svetkovine.
[1] Usp. LG, 53.
[2] Pavao VI, “Allocutio tertia SS. Concilii periodo exacta”, u: Enchiridion Vaticanum, I., Bologna, 1979. (11. izd.), str. 306*.
[3] Pavao VI., Signum magnum, apostolska pobudnica o štovanju i nasljedovanju Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, 13. svibnja 1967., na 50. obljetnicu privatnih ukazanja Gospe u Fatimi.
[4] Lumen gentium, 53 - Sv. Augustin: membrum Ecclesiae; Sv. Ambrozije: typus Ecclesiae; spectatissimum exemplar.
[5] Benedetto XVI, „Omelia della Messa dell’8 dic. 2005“, u: Insegnamenti di Benedetto XVI, Vatikan, 2006., I, str. 943.
[6] T. Vukšić, „Biskup Čule i Drugi vatikanski sabor“, u: zborniku Za Kraljevstvo Božje. Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule, Mostar, 1991., koncilski pisani intervent na latinskom jeziku, od 18. rujna 1964., o Mariji kao Majci Crkve, str. 255-256.
