U petak, 11. siječnja 2019., u 18.00 sati, mostarski biskup Ratko Perić predvodio je koncelebriranu sv. Misu za dušu pokojnoga biskupa Pavla Žanića, svoga prethodnika, koji je preminuo na današnji dan 2000. godine u Splitu. U koncelebraciji bila su šestorica svećenika: s Ordinarijata generalni vikar don Željko, kancelar don Ante i tajnik don Pero, a iz Katedrale župnik don Luka i njegovi pomoćnici don Ante i don Ilija. Okupilo se „oko sto i dvadeset duša“, kao ono u Jeruzalemu uoči silaska Duha Svetoga, kada je izabran sv. Matija apostol (Dj 1,15). Misno su slavlje pjesmom pratili pjevači katedralnoga zbora. Nakon završna misnoga blagoslova biskup je sa svećenicima i vjernicima sišao u katedralnu kriptu sv. Josipa, gdje su izmolili uobičajene molitve za svu trojicu pokojnih biskupa kojih zemni ostatci počivaju u grobnicama iza oltara: nadbiskupa Petra Čule, biskupa Pavla Žanića i kotorskoga biskupa Marka Perića.
Poslije pročitana Evanđelja biskup je Ratko izgovorio ove riječi:
Crkva određuje da se aktivni mjesni biskup jedne biskupije svake godine sjeti u svetoj Misi svoga neposredna prethodnika o njegovoj obljetnici smrti. Tako smo se i mi svih ovih dosadašnjih 18 godina svakogodišnje sjećali pred Gospodinom pokojnoga biskupa Pavla Žanića na današnji dan u ovoj Gospinoj katedrali. Kroz prošlu godinu nastojali smo učiniti i nešto malo više zahvaljujući raspoloživosti nesebičnih suradnika. Odlučili smo da blagopokojnomu biskupu posvetimo ne samo jedan dan molitve s komemoracijskom sv. Misom, nego i svih 12 mjeseci, tj. cijelu Jubilarnu godinu spomena na ono što je on poduzimao i provodio u ovoj Crkvi za duhovno dobro vjernika. Kako i zašto?
Od svibnja 2017. do svibnja 2018. navijestili smo „Godinu biskupa Žanića“ i crkveno obilježili Stoljetnicu njegova rođenja, s posebnim osvrtom na njegovo biskupsko djelovanje. Željeli smo to učiniti na način dostojan poštovanoga biskupa koji je 1971. - po Papinu izboru i dekretu - došao iz mirna Splita u nemirnu Hercegovinu, zamijenivši rektorsku službu nad 124 sjemeništarca s biskupsko-koadjutorskom službom nad 180.000 vjernika. Najprije kao koadjutor do 1980., zatim kao ordinarij hercegovačkih biskupija do 1993. godine. Tek kada smo napravili program kako bismo obilježili taj Stoljetni jubilej, vidjeli smo kolik je bio raspon njegova crkvenoga planiranja i djelovanja u Hercegovini. Zato smo i mi nastojali, osobito dvama pothvatima, označiti njegov biskupski staž i rad u okviru slavlja te jubilarne Stoljetnice.
Prvi pothvat: svakoga mjeseca objavili smo poseban prilog od 12 stranica o Biskupovu crkvenom djelovanju u Hercegovini. Zamolili smo petnaestoricu proučavatelja njegova djela, koji su na temelju arhivske i druge građe, provjereno i pouzdano, u Crkvi na kamenu, iz broja u broj, prikazivali određeno zadano područje: njega kao dobroga pastira, osnivatelja Crkve na kamenu, promicatelja kršćanske obitelji, zauzimatelja za misijsko poslanje Crkve, za duhovna zvanja, kao utemeljitelja Biskupijskoga caritasa, Teološkoga instituta, graditelja crkvenih institucija, čovjeka neustrašiva duha prema komunizmu i angažirana rješavatelja hercegovačkoga slučaja i proučavatelja međugorskoga fenomena. Ono što ga je posebno obilježilo u rasplitanju zauzlana stanja u ovim posljednjim dvjema temama jest njegova neumorna borba i požrtvovna potraga za Božjom istinom koja čovjeka oslobađa i čini ga sretnim. Sve je bio spreman žrtvovati za to, ne žaleći ni vlastita života.
Sve smo te priloge sabrali, neke i proširili i priredili Zbornik pod Žanićevim svećeničkim i biskupskim geslom U vjeri, nadi i ljubavi, koji je izišao iz tiska prošloga svibnja. Zbornik je na svetkovinu Marije Majke Crkve, 21. svibnja 2018., nakon sv. Mise slavljene ovdje u katedrali, predstavljen u katedralnoj dvorani u nazočnosti 11 biskupa, brojnih svećenika, redovništva i vjerništva. Isti je Zbornik predstavljen prošle godine u Studencima (5. X.), u Zagrebu (13. X.), u Stocu (13. XII.) i u biskupovoj rodnoj župi Kaštel Novom (18. XII.). Vrijedan spomenik njegove istinske ljubavi prema ovoj Crkvi i naše iskrene zahvalnosti na njegovu pastirskom djelovanju.
S početkom toga obilježavanja sretne Stoljetnice u svibnju 2017., napasnik nije spavao, nego se digao da svojim otrovom okuži medijsku atmosferu: oči gledatelja i uši slušatelja, da ozloglasi i okleveće biskupa Pavla filmom „From Fatima to Medjugorje“ koji biskupa optužuje s nemorala i suradnje s Udbom. I na to je valjalo odgovarati, sustavno i argumentirano, i tako zatvoriti usta klevetnicima koji se goste za stolom „lašca i oca laži“ (Iv 8,44).
Druga je nakana bila da tijekom Jubilarne godine poduzmemo akciju i prenesemo zemne ostatke Biskupove iz Kaštel Novoga s otvorena groblja u kriptu katedrale u Mostaru. To smo učinili lani, 2. svibnja, točno na godišnjicu njegova biskupskoga ređenja u Mostaru 1971. Obrazložili smo i iznijeli Biskupove nekadašnje osobne razloge zašto je bio usmeno zaželio da bude pokopan u obiteljskoj grobnici u Kaštel Novom, i dodali današnje crkvene razloge zašto smo, uz pristanak njegove najuže rodbine, prenijeli njegove zemne ostatke u katedralnu kriptu sv. Josipa. Sve je obavljeno kako je bilo dostojno i pravedno, pravo i crkveno, zakonito i časno. Istina, mi jednako prikazujemo sv. Misu za dušu pokojnoga biskupa Pavla bio on pokopan u obiteljskoj grobnici ili u biskupskoj grobnici, bio on u Kaštel Novom ili u Mostaru, ali drago nam je da imamo prilike, ulazeći u kriptu sjetiti se u molitvi i njega i pokojnoga nadbiskupa Petra i biskupa Marka, koji su u neka doba, sva trojica, od 1971. do 1980., zajednički služili ovim biskupijama, svaki prema svojoj crkvenoj ulozi i stupnju.
Spomenica. Sve što se događalo u vezi s "Godinom biskupa Žanića" nakon izlaska Zbornika, smatrali smo uputnim i korisnim sastaviti, u riječi i slici, i objaviti Spomenicu biskupu Pavlu u čast - In memoriam - u studenome prošle godine. Učinili smo što smo bili dužni učiniti, svjesni da ostajemo „beskorisni sluge“ (Lk 17,10), a da biskup Pavao, po milosrđu Gospodnjem, uživa u vječnoj domovini kako je zaslužio kao častan i odan sluga Božji na zemlji.
Pokazalo se i u samim radovima da smo - Bogu hvala - imali izvanredno duhovno zdrava, intelektualno marljiva i koordinacijski nadprosječna Pastira, pozvana i poslana u pravo vrijeme i na pravo mjesto, koji je odgovorio biskupskoj zadaći naučavanja, posvećivanja i upravljanja kako je od njega očekivala Sveta Stolica i Crkva u Hercegovini. Stoga vjerujemo u Božju dobrotu da je na pragu i sudu vječnosti čuo evanđeoske riječi: Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost Gospodara svoga! (Mt 25,21).
Složit ćete se da se ovdje ne može i ne smije stati. Valja i dalje raditi na tome da ovaj uzorni lik biskupa Pavla i njegovo crkveno veledjelo budu upoznati i na druge komunikacijske načine u našoj Hercegovini i u hrvatskom narodu. Hvala Bogu za dar Žanićeva 23-godišnjega biskupskoga služenja ovoj Crkvi na slavu Božju i na spasenje duša.
Zahvalnica. Mi se, puni istinske zahvalnosti Bogu i kršćanskoga pijeteta, u ovoj sv. Misi sjećamo svega onoga što je blagopokojni biskup Pavao činio u vjeri, nadi i ljubavi u ovoj našoj Crkvi. Smrću njegovom prestala je njegova vjera i nada, a ljubav, veza savršenstva, ne prestaje nikada (1 Kor 13,8). Molimo za njegovu dušu, koja je na ovome svijetu Boga doživljavala „u zrcalu i zagonetki“, da u toj ljubavi svega vijeka vjekovječnoga gleda milosrdnoga Gospodina „licem u licem“ (r.12), za kojim je on čeznuo i druge u tome predvodio na ovoj mukotrpnoj zemlji. Neka Svemogući milostivo pogleda na njegove zemaljske patnje strpljivo podnesene te i onima koji mu se privatno preporučuju, udijeli milosrdni Gospodin svoju spasonosnu pomoć i trajan blagoslov.
