Na 18. redovitom godišnjem susretu o Staroj godini, točnije, u četvrtak, 29. prosinca 2016., hercegovački dijecezanski bogoslovi i sjemeništarci našli su se s biskupom Ratkom na zajedničkom čestitanju na Ordinarijatu. U radnom dijelu sastanka biskup im je predložio slobodan sastav: Božić, 2016. Marljivo su pisali. Jedni jednu stranicu, drugi dvije i više. Od nekih je ovdje uzeto više, od nekih manje. Donosimo odlomke iz njihovih sastava, navodeći njihova imena s oznakom b = bogoslov ili s = sjemeništarac. A ono ml. znači mlađi; st. = stariji. Teško ih je ikako drukčije poredati osim po abecedi:
Andrej, s.: „Božić sam proslavio zajedno s obitelji kod djeda u Vojnićima. Najprije smo sudjelovali na Euharistijskom slavlju, a nakon toga obiteljski ručak, gdje smo se osjetili kao 'mala 'crkva'“.
Ante, b.: „Božić u mome kraju zaista se snažno doživljava. Na Badnji dan neka je neopisiva radost u iščekivanju Polnoćke. U večernjim satima najstariji član obitelji unosi badnjak u kuću i zaželi svim ukućanima sretnu i blagoslovljenu Badnju večer. Kada odložimo badnjake, započinjemo molitvu i pjesmu. Pa odlazak na Polnoćku. U Svetom Pismu piše: 'Odložite dakle djela tame i zaogrnite se oružjem svjetlosti'. Upravo tako trebamo proživljavati Božić: svjetlošću koja dolazi iz štalice“.
Antonio, b.: „Veličanstveno je u rane jutarnje sate slaviti Boga sve do onoga trenutka kada će nam zasjati Mlado Sunce s visine… To je vrijeme pomirenja. Samo netko treba prvi pristupiti, pružiti ruku i eto mira u našim srcima i obiteljima!“
David, b.: „Vratimo se malo u povijest. Zapravo, kako je nastala svetkovina Božića? Na dan 25. prosinca stari su Rimljani slavili „rođenje boga sunca“, pa su kršćani na taj dan rekli: Mi ne ćemo slaviti „rođenje boga sunca“, nego ćemo mi slaviti „Rođenje Svjetla svijeta!“, Rođenje Sina Božjega koji se udostojao utjeloviti i roditi se poput djeteta da bi nas u punini vremenâ spasio…. Neki kažu: 'to je sve apsurdno, djevica začela po Duhu Svetom?'; 'Bog se rodio?'. I kažu: 'Kako možeš vjerovati u to, nema veze s razumom?' A ja kažem zajedno s Tertulijanom: 'Credo quia apsurdum! Vjerujem upravo zato što je apsurdno. Ja vjerujem da bih spoznao“.
Domagoj, b.: „Imali smo dovoljno vremena za pripremu za ovaj Blagdan. Ne pomaže nam sigurno u tome ova suvremena komercijalizacija Božića. Pitam se: može li onaj beskućnik na ulicama Rima proslaviti Božić? Samim svojim rođenjem Krist se približio i onom beskućniku. Zar Isus nije bio odbačen i prije svoga rođenja, pa se morao roditi u štalici?“
Gabrijel, s.: „Ovaj je Božić meni bio vrlo uspješan. Pomagao sam župniku i sa svojom obitelji proveo sam lijepo vrijeme, pjevali smo i svirali. Svake se godine sjetim kako je bilo Mariji i Josipu kada su bježali u Egipat… Smisao je Božića pomaganje drugima, darivanje da se sjetimo i onih potrebnih koji nemaju mogućnosti da slave Božić, da pomognemo i njima da osjete duh Božića“.
Goran, b.: „U Advent sam ušao u rastresenu stanju duha… Pozitivne se stvari počinju događati desetak dana pred Božić. Na prijedlog kolege Mate počinjemo redovito i zajedno moliti časoslov. S tom molitvom dolazi i veća želja za studiranjem i odbojnost prema cigaretama. Da sažmem, mogao bih reći da je ovaj Božić, 2016., na mene utjecao da izađem iz duhovnoga drijemeža“.
Ivan, b.: „Svete Mise zornice poticaj su nam da budno čekamo i da pripravimo put Božjemu Sinu. I samo to jutarnje buđenje, svjetlo s adventskoga vijenca, uvijek su na mene ostavljali poseban osjećaj, djetinje raspoloženje, obazrivost prema drugima, da se Isus rodio za sve da bi nam pokazao svjetlo u tami“.
Ivan, s.: „U našem sjemeništu pripreme su tekle u duhu pokore, redovitom ispovijedi i Misama. U tom duhu napravili smo prelijepe jaslice i ukrasili sjemenište“.
Josip, b.: „Ovaj Božić dočekujem kao bogoslov i kandidat Mostarsko-duvanjske biskupije. Badnjom večeri i samim danom Božića osjećao sam kao da je vrijeme stalo. Bio sam u mislima s Bogom. E, kad bi barem svaki dan bio kao taj dan!“
Luka, s.: „Na Božićno jutro gledao sam emisiju na HRT-u koja govori o tome što je Božić. Temu je tumačio zagrebački ispovjednik kojemu sam zaboravio ime. Božić dolazi od riječi Bog, Bogić te se palatalizacijom preoblikovalo u Božić. Rođenje maloga Boga na zemlji…. Isus ne traži idealne osobe, Isus traži osobe s idealima!“
Marko, s.: „Prije početka Došašća donio sam neke odluke kojima ću se pripremati za Kristov dolazak. Zornice su tekle jedna za drugom u zadarskoj katedrali sv. Stošije. Uz pjesmu i molitvu časoslova nekada bi neki i zakunjali, da bi se trznuli na zvuk zvona. ..Kada sam se vratio u Hercegovinu, još sam sretniji što vidim rodnu grudu. Posjetio sam župnika. Malo smo popričali o programu za Božićne blagdane, a zatim smo zaveselali. Na Badnji dan po tradiciji u našoj obitelji peklo se janje. Pokraj dalmatinske kuhinje vidjeti i jedan naš specijalitet. Badnjaci su se navečer naložili, pšenica posula, a trenutak Kristova dolaska približio… Misa polnoćka bila je do sada najsvečanija u mojoj župi… Božićna propovijed bila je još poučnija: Nije Božić ni janjeća plećka ni sarma već doček maloga Isusa čiste savjesti i radosna duha! Božićni ručak bio je u mojoj rodnoj župi… Sve smo održali po starim običajima, samo mi je bilo žao što nismo imali bukare. A što je još jedna stvar važna: dan je prošao bez mobitela!“
Marko, st. s.: „Često se sjetim svojih proteklih Božića, dok sam još bio dijete. Nekako mi se čini da su bili veseliji. Veseliji, kažem, a ne radosniji. Veselje obuzme na jedan čas, a kasnije popusti, a radost je življenje u ljubavi. Prije sam mislio da je sve u lampicama, borovima, sjaju i kićenju, u petardama, vatrometima i tko zna kojoj sve materijalnoj i izvanjskoj stvarnosti. Mislio sam da Božić bez toga i nije Božić. No sada, Kriste Bože, kada razmišljam o Tebi i Tvomu svetom Rođenju, vidim da ono ima potpuno drukčiji smisao od ovoga što nam ga nudi svijet i vanjština. Svijet ne nudi smisao, nego ispraznost“.
Mate, b.: „Na Badnji dan po Hercegovini su različiti običaji, u mojoj obitelji je običaj da se posti i da se navečer kuća poškropi dok se ostali članovi zajednički mole. Slijedi paljenje badnjaka, a nakon toga svatko svojim putom. Ja sam se zaputio u Bijelo Polje, gdje sam pomagao don Josipu župniku. Zvona u ponoć zvonila su svečano i radosno, a još veća radost bila je dok su se pod sv. Misom pjevale Božićne pjesme…“.
Mate, s.: „Ove godine nisam bio toliko veseo i sretan za Božić. U obitelji sam imao dva smrtna slučaja, umrli su mi djed i teta, kod koje sam do sada živio… Jednim dijelom ona je i zaslužna što sam osjetio svećenički poziv. U mojoj današnjoj tuzi pomaže mi mali Isus“.
Mato, b.: „Božić sam doživio radosno, ali ne u potpunosti. Bio sam sa svojom obitelji kod bake i djeda. Oni kojima su godine i zdravlje dopuštali, otišli su na Misu polnoćku, dok su ostali pratili prijenos uživo iz sarajevske prvostolnice… Kako mogu biti radostan kada me na sam Božić bombardiraju vijestima o ratovima, pogibijama, nesrećama…“
Mato, st., b.: „U jednoj strofi pjevamo: „Kore one lijene ljude, dozivlju ih iz sna bude“. Tko nas kori ovako lijene? Spavamo li ili čekamo budni u molitvi? Tko nas dozivlje? Pa, čovječe, i mene i tebe, poziva Bog koji će se roditi, da budni budemo, raskajana srca za njegov Rođendan... Vrijeme Došašća proveo sam u bogosloviji u Sarajevu. Išli smo skoro svako jutro na Mise zornice. Uistinu kada čovjek vidi punu katedralu, ljude kako mole i pjevaju, srce se ispuni nekom milinom. Novorođeno Dijete, ostani s nama i u nama, kako kroz Božićno vrijeme, tako i kroz ostale dane Nove godine!“
Nikša, b.: „Ove sam godine pošao putom prema svećeništvu, pa mi je na bogosloviji bio poseban osjećaj iščekivati Božić, zajedno s ostalim svećenicima i kolegama bogoslovima. Meni je Božić najradosniji dan u godini, posebno stoga jer već dugo nisam kod kuće sa svojima, najprije školovanje daleko od kuće, pa posao… i onda dođe Božić kada se svi skupimo, obitelj i uža rodbina, i provedemo ga u radosti“.
Petar, b.: „Naslov je ovogodišnje teme 'Božić, 2016.' To znači da ovaj Božić pripada cijeloj ovoj 2016. godini, a ne samo njezinu svršetku. On dolazi kao kruna Božje ljubavi. To smo itekako trebali doživjeti ove godine jer se kroz proteklih 12 mjeseci obilježavala 'Godina Božjega milosrđa' pa je tako i gotovo svaka nedjeljna propovijed bila označena tim pojmom. Nisu prethodne bile zakinute za to milosrđe i ljubav, niti je Bog stroži u tim godinama, nego mi smo sebi ove godine više posvješćivali istinu: Bog je ljubav!“
Stipe, s.: „Božić je najradosniji kršćanski blagdan. Slave ga gotovo svi narodi. Vrlo sam radostan kada Božić dočekam sa svojim roditeljima i ukućanima, s ostalim prijateljima, s cijelom župnom zajednicom i župnikom“.
Stjepan, s.: „Božić je pao u nedjelju. Misa je bila svečana. Ugođaj veličanstven vidjeti ponovo svoje susjede na Misi. Nakon Mise pošli smo obilaziti kuće i čestitati obiteljima Porođenje Isusovo. Ove godine bilo nas se četrnaest. I odlučili smo posjetiti više kuća, ali bez pirotehnike! Bio je Božić veseliji. Više smo pjevali i družili se. Posjetili smo stare i nemoćne, one koji ne mogu iz kuće izlaziti. Vratili smo se kasno u noć, svi sretni i radosni. Sljedeći dan bio je moj imendan, sv. Stjepan, đakon, prvi mučenik Gospodina Krista. On nas podsjeća i na današnju situaciju u svijetu. Mnogi kršćani na Istoku prolijevaju svoju krv za Isusa. Dana 28. prosinca bio je blagdan Nevine dječice. Na taj dan kralj je Herod zapovjedio svojim vojnicima da u Betlehemu i okolici ubiju svu djecu do 2. godine ne bi li se među njima našao naš Spasitelj Isus. Na toj Misi u župi bila je puna crkva djece te nakon toga dijelili su se darovi i bila je Božićna priredba“.
Sven, b.: „Ove sam godine išao redovito na zornice u sarajevsku katedralu. Gledao sam i neke tzv. „božićne filmove“, koji s Božićem nemaju neke veze. U svakom takvom filmu za Božić mora pasti snijeg. Ja sam uspio doživjeti Isusovo rođenje i bez snijega… Isusov sam rođendan dočekao u katedrali Marije Majke Crkve. Bila je Polnoćka. Bio sam sa svojom 'ekipom' iz župe desno od oltara i desno od zbora. Nakon Mise imali smo druženje s našim kapelanom u Pastoralnom centru. Svatko je od nas nekomu poklonio nešto za Božić…“.
Tomislav, b.: „Misom polnoćkom… u malenoj župnoj crkvi koja je bila prepuna naroda, u kojem je bilo i muslimana, odjekivala je hvala Bogu Ocu koji je poslao svoga Sina Isusa da otkupi sve narode od zla i grijeha… Hvaljeno budi sveto Trojstvo, hvalu svi dajmo Gospodu Bogu!“
Tomislav, s.: „U Travniku sam. Budi me zvono za ustajanje, posljednji put u ovom polugodištu. A meni je već u glavi odlazak kući i župno slavlje Božića. S obzirom na to da sam prva godina, ne znam kako će to izgledati, samo znam da će ovaj Božić sigurno biti drukčiji, naravno drukčiji za mene. Nastava je završila. Čestitali smo profesorima, pozdravili smo se s prijateljima, te pošli u sobe po stvari. Prolazim kroz mjesta bošnjačka i srpska i hrvatska. Sve okićeno, uređeno, očišćeno. I to nije samo od Travnika do Mostara, nego i po cijelom svijetu. Prva mi je misao bila: pa nije li sve ovo pretjerano? A onda mi je druga misao odgovorila na prvu: Čuj, pretjerano? Pa kada bi ljudi bili svjesni kolika milost dolazi među nas, izlazili bi na ulice te vrištali, plakali od sreće!“
Vinko, b.: „Zahvaljujem Bogu na ovim Božićnim blagdanima, ali se smatram pozvanim moliti za našu progonjenu braću u Siriji kako bi i oni dočekali i proveli Božić u radosti i miru… Ja mislim da je sama bit Božića sadržana u tome da Krist živi u svakome od nas, a mi sami jedni s drugima u ljubavi i radosti“.
Zvonimir, s.: „Nema mi ljepše Mise u godini od Polnoćke. Dok pitam časnu, treba li išta pomoći, pozdravljam se s bogoslovima koje nisam odavno vidio. Utišavam ministrante i pomažem im oko kadionice. Ali kada pođe procesija i počne pjesma, zaigra mi srce od radosti“.
