U nedjelju, 2. lipnja 2019., sv. krizma u župnoj crkvi u Dračevu gdje župnikuje don Vinko Raguž. Pripremio je za primanje sakramenta sv. potvrde 33 kandidata i kandidatkinje. Svi su propisno ne samo u vjeronauku ὸbučeni nego i u posebne crvene haljine obučèni. Raspoznaju se od svih drugih vjernika i župljana po nošnji. Za vrijeme sv. Mise dio je njih uključen u razne ministrantske službe: čitača, molitelja, zahvalitelja na kraju sv. Mise, a svi su pozvani da prate što se govori i događa.
Župnik je pozdravio biskupa Ratka, krizmanike, njihove roditelje i kumove i sve vjernike, napose dvije sestre iz Ugande, kćeri Božje ljubavi, jedna je naša domaća, a druga je njihova domaća iz Ugande. One su na kraju sv. Mise otpjevale jednu religioznu pjesmu iz Ugande. Ugodno ih je čuti.
Biskup je u propovijedi na početku napomenuo da darove Duha Svetoga možemo razdijeliti u dvije vrste. Prva četiri dara - mudrost, razbor, znanje i savjet - potpomažu naš razum ili glavu, a druga tri - jakost, pobožnost, bogobojaznost - osnažuju našu slobodnu volju ili srce. Pa ćemo o ova druga tri dara.
Možda ćeš reći: Zašto nam trebaju ti krizmeni darovi ako te iste darove imamo i po naravi? Zar svi ljudi ne mogu pokazati sve ove darove, bili oni kršteni ili krizmani ili nekrizmani?
Stani malo! Uzmimo ovu sliku: ti imaš po naravi očinji vid, i vidiš na određenu daljinu. Ali ako gledaš još dalje, ne vidiš razlike između drveta i čovjeka, livade i šume, brda i oblaka itd. Ali ako staviš dobre naočale ili dvogled na oči, vidiš puno bolje. Tako i mi vidimo na naravnom planu naravnim darovima naravne stvari koje nam je Bog dao rođenjem,.ali to je sve kratkovido. Ne vidimo „preko gora, preko voda“, preko smrti, u vječni život. A ovi Duhovi darovi potpomažu nas da u vjeri vidimo i ono što nadilazi naš ljudski naravni vid.
Jakost. Može onaj igrač biti jak u igri, izdržljiv, ne želi čak napustiti igralište ni kada ga trener pozove ili kada mu sudac naredi. To jest jakost, ali ukrivo, kažnjivo. A jakost kao dar Duha potpomaže čovjeka da izdrži i u najvećim nevoljama života, i u krvavu mučeništvu da očuva vjeru u Bogu i da ostane povezan s Crkvom Kristovom. Zar to nije posebna jakost?
Pobožnost. Nije to samo sklopiti ruke i biti sabran, nego je to svakodnevni život po-Božjim zapovijedima i kada nam se čine teške. Božja je zapovijed „Svetkuj dan Gospodnji“. I to svake nedjelje i zapovijedane svetkovine, a to je 56 puta u godini doći na sv. Misu. A koliko puta ti pohađaš Misno slavlje u godini dana? Deset puta? i još dse smatraš katolikom!? Ako sv. Misu pohađaš svake nedjelje, onda si i jak i pobožan. Ti imaš dar Duha Svetoga. Ti surađuješ s Duhom Božjim. Ti vršiš Božji zakon.
Bogobojaznost. Ti bi nešto nevaljalo učinio, ali gledaju te drugi, roditelji, braća, nastavnik, radar. Čuvaš se. A zar se ne bi trebao u prvom redu Boga bojati? Boga poštovati, iz ljubavi prema njemu i njegovu zakonu ne učiniti grijeha ni maloga ni velikoga? Ti kažeš da ne ćeš učiniti zlo i ako te nitko ne vidi zato jer te Bog vidi. Božje oko uvijek gleda, ništa mu se sakrit ne da. Eto, da se Boga bojiš i zlo ne činiš, makar te nitko ne gledao, to je bogobojaznost, strahopoštovanje. Tu ti pomaže Duh Sveti.
Na kraju sv. Mise redovita blagdanska uspomena pred oltarom. I nastavak radosna dana u krugu obitelji. Okolni župnici došli su župniku čestitati, a on ih zauzvrat počastio bratskim ručkom.
Krizmanici, budite snažni, pobožni i bogobojazni!
