U hercegovačkim biskupijama šest je župa i župnih crkava posvećeno u slavu Presvetoga Srca Isusova. U Mostarsko-duvanjskoj pet: Crnač, Kongora, Potoci, Šipovača–Vojnići te Studenci gdje je ujedno i biskupijsko Svetište Presvetoga Srca Isusova od 1998. godine. U Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji jedna župa: Čeljevo. Sve se ove župne crkve sa svojim župljanima ovih dana pripremaju za proslavu svoga liturgijskoga Naslovnika. Tako je i župnik župe Čeljevo, don Tomislav Ljuban, upriličio trodnevnicu u povodu svetkovine Srca Isusova, koja se slavi u petak, 8. ovoga mjeseca.
Župa je Čeljevo osnovana 1974. godine. Tada je za prvoga župnika biskup Petar Čule imenovao don Jozu Ančića, rodom iz duvanjske župe Kongora. Stoga se čeljevski župnik dogovorio s don Jozom da kao zlatomisnik predslavi svoju jubilarnu Misu u župi u kojoj je bio prvim župnikom i graditeljem župne crkve i kuće, i da to bude prvi dan trodnevnice Srcu Isusovu, u srijedu 6. lipnja u 19.00 sati. A za tu prigodu svečar je pozvao biskupa Ratka da održi propovijed. Biskup je rado prihvatio. Na Zlatnoj je Misi pjevao župni zbor s Ledinca, gdje don Jozo danas župnikuje.
Prije početka Euharistijskoga slavlja pozdravne je riječi zlatomisniku, župniku, biskupu kao i cijelomu puku izgovorio jedan župljanin, koji je zahvalio don Jozi na svemu što je učinio za župu Čeljevo, u vrijeme svoga sedmogodišnjega župnikovanja (1974.-1981.), a evo sretno je doživio pedeset godina svećeništva. U ime župe i župljana kao uspomenu i zahvalu poklonio mu je sliku Srca Isusova i čeljevske crkve, umjetnički rad župljanina E. Markote. Srdačnu dobrodošlicu zlatomisniku i svima u crkvi izrazio je i župnik don Tomislav.
Predvoditelj Zlatomisničkoga slavlja zahvalio je Bogu za dar pedeset godina svećeništva, a osobito što je kao prvi župnik ove župe mogao sudjelovati u njezinu osnutku i početnim koracima i duhovnom i graditeljskom rastu. Zahvalio je i župniku i biskupu što su danas dionici ove njegove jubilarne svečanosti.
Srce Isusovo. Biskup je u propovijedi govorio o Božanskom Srcu Isusovu kojemu je posvećena i ova župna crkva kao i ona u Kongori u kojoj je naš zlatomisnik don Jozo kršten. Isusovo je ljudsko Srce božanski savršeno. I samo je Gospodin mogao reći svojim slušateljima i svima nama: „Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca“ (Mt 11,29). Kada bismo mi to rekli, pokazali bismo koliko smo neistiniti, neiskreni, oholi, farizeji i licemjeri. Licemjer je čovjek koji mjeri po licu, a ne po srcu. Samo Bog pozna srca naša, koja nisu savršena, nego vrlo nesavršena, ponekada puna gnjileži i truleži, svega onoga što je Isus rekao da iz ljudskoga srca sukljaju: zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje“ (Mk 7,21-22). Isusovo je Srce savršeno „blago“ jer ga je Gospodin uvijek moćan "ublažiti", učiniti blagim pa i kada postoji najveći opravdan razlog da plane božanskom srdžbom, kao ono u Hramu kada je vidio što su ljudi učinili od Kuće Božje. On je i tada blag. On gospodari sobom, ne dopušta da ga išta preplavi, nego on ravna svojim srcem. A mi ne ravnamo. Naše je ljudsko srce toliko podmuklo da nas lako prevari, izda, ostavi na cjedilu. Zato se i moramo moliti Srcu Isusovu da naša srca učini blagima, krotkima. Osim toga, Isus kaže da je njegovo Srce ponizno, tj. istinito, iskreno. I to savršeno ponizno. To jest sve što kaže i čini, istinu kaže i čini. Ne može pogriješiti u procjeni, kao mi grješni procjenitelji. Mi ne možemo sobom biti savršeni, ponizni, zato molimo Božju pomoć, koju nam Božansko Srce ne uskraćuje.
Na kraju biskup se sa zahvalnošću osvrnuo na pastoralno, bilo kapelansko bilo župničko, kao i na graditeljsko djelovanje don Jozino, u vrijeme 50 godina njegova misništva u više hercegovačkih župa: u Rotimlji, u Dračevu, u Grabovici, u Sutini, u Hrasnu, u Čeljevu, u Pologu, na Ledincu. Zaređen je u Splitu, 29. lipnja 1968. A kroz ovo vrijeme nije puštao pera iz ruke. Napisao je stotine članaka pastoralnoga i katehetskoga sadržaja u raznim crkvenim časopisima i u Hercegovini i izvan Hercegovine, počevši od Dume i njegova naroda u Hrasnu do Katoličkoga tjednika u Sarajevu. Objavio je više knjiga:
Kroz iglene uši [zbirka propovijedi], Mostar, 1985.
Duvanjska biskupija i Duvanjski sabor, Mostar, 1990.
Slast blagdanskog kruha, Split, 1998.
Čvrsti temelji braka i obitelji, Mostar, 2013. [oko 140 članaka, 541 stranica.]
Na putu k Bogu, Ledinac, 2016. [190 članaka, 608 stranica].
Pokrenuo je i uređivao: u Dračevu Živimo zajedno, u Pologu Anđeoski zvuci, na Ledincu Župni list.
Na kraju Misnoga slavlja don Jozo se prisjetio svojih dana župnikovanja u Čeljevu i zahvalio Bogu za svaku osobu koju je susreo, koja je pomogla pri gradnji crkve i izgradnji župe. U početku je bilo poprilično problema, trebalo je početi sve s ledine. Ali uz Božju pomoć i uz pomoć dobrih ljudi uspjelo se.
Nakon sv. Mise mnogi su župljani došli osobno čestitati visoki jubilej bivšega župnika. A sadašnji je župnik počastio zbor s Ledinca, te svečara i goste u župnoj kući.
DON JOZO, SRETAN TI ZLATNI MISNIČKI JUBILEJ!
