Biskupove propovijedi
17. December 2009.
Foto:
nepoznato

Od uvođenja pune slobode u javni život, slobodno se po bolnicama kreće i katolički svećenik, već gotovo dvadeset godina. Bogu hvala! Prije deset godina Biskupski je ordinarijat imenovao određenoga svećenika za bolničku službu u Mostaru, i samo za tu službu, u osobi don Radoslava Zovke, koji do sada revno obavlja svoju zadaću, ne samo redovitim pohodima bolesnicima, dijeljenjem sv. sakramenata, nego i pisanjem po knjigama i po novinama.

      Ugovor. Danas je, međutim, nova faza u našim odnosima sa Sveučilišnom kliničkom bolnicom u ovome gradu. Prije tjedan dana potpisan je Ugovor između Biskupskoga ordinarijata i Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, kojim se reguliraju odnosi: prava i obveze s jedne i druge strane, a danas ovim zazivom Božjega blagoslova svečano otvaramo ovu bolničku kapelicu, zahvaljujući razumijevanju bolničkoga vodstva s dr. Antom Kvesićem na čelu.

      Zdravlje. Narodna je poslovica da je zdravlje najveće bogatstvo. Odmah nakon života. To kažu bolesni, a zdravi to obično niti kažu niti osjećaju. Više puta misle da im je zdravlje najnormalnija prirodna pojava, štoviše, dug prirode, pa onda i dug Božji. Kad si zdrav, sve ti nedostaje; a kad si bolestan, samo zdravlje! Mi vjernici smatramo da je zdravlje Božji dar koji se prima i upotrebljava sa zahvalnošću i na njega se uzvraća iskrenim uzdarjem opslužavanja svega Božjega reda i zakona.

      Preobraženje. Želja nam je da ovu kapelicu blagoslovimo u slavu Isusova Preobraženja, slavnoga događaja koji je Gospodin Isus doživio jednoga proljetnoga dana u Galileji (Mk 9,2-10). Bilo je to ovako. Isus je poveo sa sobom trojicu učenika: Petra, koji je malo prije toga ispovjedio vjeru u Isusovo mesijanstvo, te braću Ivana i Jakova, koji su pristali da će piti iz gorkoga kaleža što će ga Isus dati. Poveo ih na goru visoku, a ta bi gora mogla biti Tabor, neki galilejski Bijeli Brijeg. I najednom, bez ikakve najave i uvoda, ukaže se veličanstvena promjena na Isusovu licu. Stari hrvatski izraz za Preobraženje i jest upravo „Lice Božje“. I preobrazi se pred njima. Zabljesnu ih slava njegova božanstva. Neviđeni doživljaj ne samo za učenike nego i za samoga Isusa čovjeka. Čak mu i haljine postadoše sjajne, bijele kao snijeg. Sv. Marko dodaje: bijele da ih nijedan bjelilac na zemlji ne bi mogao tako ubijeliti.

      Dok su izabrani apostoli – zatečeni i preneraženi – gledali Isusovu nebesku slavu na zemlji, začu se razgovor trojice velikana. Pojaviše se dva značajna predstavnika Staroga Zavjeta: Mojsije – zakonodavac, i Ilija – prorok nad prorocima. Njihove pojave jesu potpuna potvrda Isusova kristovstva ili mesijanstva. Mojsijev lik znači da Isus ispunja sav Zakon, a Ilijin lik znači da se o Isusu i u Isusu ispunjuju sva proroštva.

      Petrova malo naivna intervencija da se načine tri sjenice: jedna Isusu, jedna Mojsiju i jedna Iliji samo je iskren izraz i jasan dokaz koliko učenici, pa i oni ponajbolji, moraju učiti, razmišljati i u vjeri rasti da uzmognu pročitati i prihvatiti osnovnu Isusovu abecedu životnoga javnog puta od krštenja u Jordanu do onoga krvavoga na Golgoti. Potkraj neobičnoga događaja začu se Očev glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Slušajte ga!“ Ovo je već drugi put da se ukazuje Presveto Trojstvo u Isusovu javnom djelovanju: prvi put u krštenju i, evo, sada u preobraženju:

      Sin koji je ovdje čudesno preobražen,

      Otac kojega se jasni glas čuje i koji nam poručuje da budemo odani i poslušni njegovu Sinu, i

      Duh Sveti koji je predstavljen u doista neviđenu svjetlu, slavi Božjoj.

      Osim toga, poruka je Preobraženja i u tome što Bog ne želi ostaviti svoje učenike nepoučene, nego im pruža dokaze svoje ljubavi i znakove božanstva. Nadoći će tužni dani Velikoga tjedna, ali će biti obasjani suncem Velikoga Uskrsa, kao što se činjenicom Preobraženja osvjetljuju nevolje i kušnje na koje čovjek nailazi u životu. Riječ koja se u grčkom evanđeoskom tekstu upotrebljava za Preobraženje jest metamorfoza. Taj isti izraz upotrebljava i sv. Pavao kada govori o kršćanima, ljudima koji su odsjev slave Božje i koji prelaze iz ove u punu slavu: „Zaista svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu“ (2 Kor 3,18). Preobraženje Isusovo jest i nama poruka: isplati se trpjeti i mrijeti jer nas čeka takva utjeha i slava kakvu oko ljudsko nije vidjelo, uho nije čulo i srce ljudsko nije osjetilo.

      Krist je imao svoj križni put od betlehemske štalice do kalvarijske grobnice. Na tom putu imao je sjajnih doživljaja koji nadilaze sve poteškoće i ljudska podmetanja. Među tim doživljajima Preobraženje je vrhunac. I naš je život satkan od različitih niti: zdravlja i bolesti, žalosti i radosti; od raznih boja: crnih i bijelih, infracrvenih i ultraljubičastih. Kroz život valja ići držeći se one mudre narodne: U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi! Ima, doduše, teških poniženja, ali ima i divnih uzvišenja. Ima groznih griješenja, ali ima i skrušenih kajanja. Ima opasnih bolesti, ali ima i uspješnih operacija i terapija. Mnogima je i ova bolnica jedna od životnih postaja. Netko se ovdje rodio, netko liječio i izliječio, a netko i umro. Netko se i rodio i umro!

      Predajući ovim crkvenim obredom Božjega blagoslova ovu kapelicu Preobraženja Gospodnjega u javnu uporabu, od srca želimo i molimo da svi oni koji u nju budu zalazili da se, u zadihanosti posla i zahuktalosti dana, u molitvi smiruju, da svetim sakramentima pristupaju, osobito svetoj Misi, i neka istinski doživljavaju svojevrsno preobraženje, duhovnu metamorfozu. Jer, bolest nas može preobraziti u nove ljude, da budemo još odaniji volji Božjoj, i vraćajući se posve zdravi u svoje obitelji, ali i uvijek spremni prijeći iz ove prolazne zemaljske slave u neprolaznu nebesku slavu! Neka Božji blagoslov prati sve liječnike i bolničko osoblje, sve bolesnike i dobrotvore, da ova „bijela golubica“ na Bijelome Brijegu bude znak pravoga preobraženja i u gradu i u cijelom društvu.

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE