Sv. Albert Veliki u Mostaru – svetkovina! Teološko-katehetski institut proslavio je u srijedu, 15. studenoga 2017., svoga zaštitnika najprije sv. Misom zahvalnicom u Gospinoj katedrali, zatim svečanom akademijom u katedralnoj dvorani. Ove 2017. godine, k tomu, 30. obljetnica Instituta s podsjetnikom na tri godine kroz komunističke mnoge nevolje, na dvije neradne ratne godine i na demokratske poplave. I još k tomu, ove godine u veljači Kongregacija za katolički odgoj uvrstila je Institut u viša katolička učilišta Crkve odobrivši mu Statute.
Euharistiju u katedrali predvodio je biskup Ratko Perić, koji je najprije pozdravio sv. Alberta Velikoga kojemu je u čast slavljena sv. Misa, potom koncelebrante: vojnoga biskupa Tomu Vukšića koji je propovijedao, generalnoga vikara don Željka Majića, provincijala fra Miljenka Šteku, dosadašnjega predstojnika Instituta Antu Pavlovića, odsadašnjega predstojnika Marka Šutala, sarajevske profesore Matu Zovkića, Božu Odobašića, Darka Tomaševića kao dekana KBF-a i sve druge. Poseban pozdrav ostalim profesorima laicima i studentima i njihovoj rodbini.
Biskup je Tomo najprije izrazio zahvalnost Bogu za milosti i darove kojima su se okoristili profesori i studenti, napose oni koji su uspješno zaršili studij i rade na dobro Crkve. Govorio je o sv. Albertu koji je utirao nove putove povezujući prirodne znanosti s vjerskim sadržajima, filozofiju s teologijom, posebno takve metode vrijede danas kada se stalno narodi i njihove kulture miješaju i mijenjaju. U potkrjepu tomu naveo je više misli sv. Bazilija koji je također nazvan velikim. Albert je osobno dokazao da se može biti i znanstvenik i svetac.
Pod Misom je pjevao Zbor Instituta pod vodstvom prof. don Nike Luburića.
Akademiju je vodio Viktor Zubac, nekadašnji diplomac Instituta, danas ravnatelj Caritasove knjižarske Logovite i vjeroučitelj. Pročitao je čestitke koje su Institutu uputili veliki kancelar kardinal Vinko Puljić iz Sarajeva i nadbiskup Želimir Puljić iz Zadra koji je i sam svojedobno bio profesor na Institutu.
Pozdrave su uputili dekan Tomašević, predstojnik Šutalo, prorektor za poslovanje Sveučilišta u Mostaru Zdenko Klepić, zahvalnicu je na kraju izrekao bivši predstojnik Pavlović.
Novi predstojnik održao je pregledno predavanje o 30-godišnjem hodu i radu Instituta uočavajući tri različita perioda: prvi od 1987. do 1990. u katedralnim dvoranama. Drugi do 2007. i treći od 2008., kada se uvodi petogodište, do danas. Naveo je da je u ovom trodesetljeću 609 studenata, i kudikamo više studentica, bilo upisano, od kojih je 244 postiglo diplome (244 x 100 : 609 = 40% završilo studij).
Uz klavirsku pratnju prof. Marijane Pavlović solo je, iza pojedinih točaka akademije, pjevala Nikolina Zovko na latinskom: Ave Maria, Ave verum, Gaudeamus.
U ovoj jubilejskoj obljetnici studenti dvogodišta 2015./16. i 2016./17. primili su diplome u skladu s Bolonjskim procesom: 27 prvostupnika i 19 diplomaca propisno obučenih u crne toge i četvrtaste kape (iz 13. stoljeća, iz doba sv. Alberta Velikoga). Dekan Tomašević podijelio je diplome. Dvije su studentice nagrađene: Katarina Lauc i Marija Kozina. Biskup je podijelio velezaslužnima zahvalnice: T. Vukšiću, N. Hercegu, P. Jurišiću, T. Kneževiću, A. Komadini, A. Pavloviću, L. Petrović.
Donosimo Pozdrav diplomcima biskupa Ratka:
LJUDSKO ZNANJE USKLADITI S VJEROM
Danas Katolička Crkva svetkuje spomendan sv. Alberta Velikoga. I moli: Bože, ti si sv. Alberta, biskupa, učinio velikim jer je znao ljudsko znanje uskladiti s vjerom…Danas Teološko-katehetski institut u Mostaru časti svoga nebeskog zaštitnika sv. Alberta Velikoga, filozofa i teologa, u povodu 30. obljetnice svoga djelovanja. Čestitke Institutu i molba sv. Albertu da i dalje prati Institut u njegovu radu na slavu Božju, na dobro Crkve, na čast domovine i na porast znanja i vjere profesora i studenata.
Kada je sv. Albert rođen? - Početkom 13. stoljeća. Neki kažu čak 1193., drugi protežu sve do 1206. Svakako prije 800 godina. I nije toliko važno kada se rodio, koliko je bitno da se rodio, radio i posvetio!
Gdje se rodio? U Njemačkoj, u pokrajini Švapskoj, u mjestu Launingenu, u obitelji tako bogatoj da ga je ćaća mogao kao punoljetna poslati 1223. na nauke u Padovu, jedno od glasovitijih učilišta toga vremena, da proučava sedam slobodnih umjetnosti: gramatiku, retoriku i dijalektiku - tzv. trivium - tropuće ili kao danas prvostupništvo, zatim aritmetiku, geometriju, astronomiju i glazbu - tzv. quadrivium – četveropuće ili kao sadašnje masterstvo.
Životno zvanje? Kao student u Padovi pohađa crkvu dominikanaca, kojima se priključuje kao član gdje se zavjetuje i daje zarediti za svećenika. U tome su mu opredjeljenju pomogle osobne molitve Bogu, Kristovi sakramenti i propovijedi blaženoga Jordana Saskoga, od kojega su studenti inače bježali da ih ne bi svojim evanđeoskim govorom privukao u redovničko zvanje. Eto im pameti!
- Ovaj Teološko-katehetski institut osobito zahvaljuje Bogu što je u ovih 30 godina djelovanja, osim ona 244 kvalificirana vjeroučitelja, do sada dao šest studentica koje su otišle u redovnice: Dijana i Željka u milosrdnice, Katarina i Monika u franjevke, Brigita u klarise i Matea u misionarke ljubavi, a tri studenta od kojih su dvojica svećenici - don Antonio i isusovac Smiljan - a treći se, Josip, sprema na župi za đakonat. Njima bilo s blagoslovom Duha Svetoga, a novima sa srećom Evanđelja. Osobna molitva, češće pohađanje sv. ispovijedi i Pričesti te duhovno vodstvo pomažu nam rasti u spoznaji što Bog od nas želi.
Gdje sve bijeli fratar studira? - Najprije u Kölnu, zatim u Padovi, a doktorat postiže u Parizu, 1245. Poučava, u razna doba, u Hildesheimu, Freibourgu, Regensburgu, Strasburgu, Kölnu, Parizu (1245.-48). S obzirom na Pariz, vrijedi istaknuti istinitu legendu koja kaže da nije bilo tako velike dvorane, aule magne, koja bi mogla primiti sve studente slušatelje njegovih predavanja na latinskom jeziku, te su pretvorili cio Trg u učiniocu, s klupama i katedrom, i taj se trg i danas naziva Maubert – Magnus Albertus / Albert Veliki, u Latinskoj četvrti u Sorboni (sveučilište osnovano 1257. koje danas ima 13 sveučilišta, a četiri su zadržala naziv Sorbonne, sva sveučilišta imaju zajednički rektorat).
Kakve je službe obavljao? Utemeljuje Studium Generale u Kölnu: bio mu je profesor i rektor, kamo je doveo i sv. Tomu Akvinskoga, Talijana, iz Pariza. Bio je provincijal (1254.-1257.), Papin savjetnik u Avignonu (1256-57.), propovjednik za križarsku vojnu u cijeloj Njemačkoj (Osma, 1270.), regensburški biskup (1260.-1264.), dao ostavku i uvažena mu, sudionik općega Drugoga lionskoga koncila sjedinjenja, 1274. godine.
Koja mu je znanstvena karijera? - Profesor, sa svim stupnjevima od asistenta do redovitoga, filozof, teolog, prirodznanstvenik, crkveni naučitelj od 1931., doctor universalis, zaštitnik prirodoznanstvenika od 1941. Napisao je 74 knjige, koje kao najnovije kritičko izdanje svih Albertovih djela objelodanjuje Albertus Magnus Institut u Kölnu, Editio Coloniensis, zamišljeno u 41 svesku, a do sada je objavljeno 29 svezaka.
Kada je beatificiran? - Prvi ga je proglasio „svetim“ Dante Alighieri smještajući ga u „Raj“, 98. pjevanje svoje poeme Divina Commedia (Firenze, 1321.). Inače proglasio ga je blaženim do trista godina, 1622., papa Grgur XV., a kanonizirao ga, do drugih trista godina, 1931. papa Pio XI. i ujedno ga službeno proglasio crkvenim naučiteljem.
Kako je završio? - Ima učenjaka koji kažu: kada bi sva znanost stečena do Alberta kojim slučajem propala, Albert bi je znao ponoviti. A priča se - ovo je druga legenda - da je u nekom javnom govoru izgubio svu memoriju iz moždane datoteke, i da je proveo posljednje vrijeme svoga života u izolaciji, ožalošćen do boli. Ali je zadržao silnu pobožnost prema Presvetoj Euharistiji. Nikoga Bog ne propušta bez patnje jer je ona najučinkovitije sredstvo odgoja duše u Božjim rukama do smrti. I upravo ondje gdje ti je dao najveći dar, Bog ima pravo staviti ga na kušnju da ti pokaže kako je on gospodar i dara i tebe svega. Umro je na današnji dan 1280. godine, nauživši se i godina i vrlina.
U čemu se posebno odlikovao? – Bože, ti si sv. Alberta, biskupa, učinio velikim jer je znao ljudsko znanje uskladiti s vjerom… uskladiti spoznaje o prirodi sa spoznajama Biblije: povezati dvije Božje knjige koje čovječanstvo proučava milenijima; ujednačiti osobnu i zajedničku molitvu i studijski rad; dati božanskom kultu što mu pripada i dati ljudskoj kulturi što je njezine. To je klasično harmoničan znanstvenik, ekvilibriran filozof i teolog, uravnotežen redovnik-provincijal-svećenik-biskup, usklađen učenik-učitelj-učenjak, ujednačen govornik i pisac. Kuda će većega savršenstva. Eto zašto je Veliki.
- Prije 15 godina s ovoga sam mjesta molio-kumio tadašnje polaznike Instituta da se daju barem na ovu prvostupničku radnju od 5 stranica ili na diplomsku od 15 stranica iz stotinu knjiga, članaka i studija sv. Alberta objavljenih na hrvatskom do 1994. Rekoše mi da nije poznato da se itko u to upustio, pa ni ovih posljednjih godina kada je izišlo još dvadesetak njegovih naslova. A još mi je manje poznato da je ijedna studentica koja se udala i rodila tri sina dala ijednomu ime Albert - da se sjeti pod čijom je zaštitom studirala, diplomu primila ili čak bila nagrađena, a kamoli da zaželi svomu sinu da bude barem Albert Mali, ako već ne može biti Albert Veliki!
