Crkva nastavlja svoje putovanje između progona svijeta i Božje utjehe
Poštovani gospodine kardinale, nadbiskupi i biskupi!
Mnogopoštovani oci provincijali i sestre provincijalke!
Poštovani gospodine predsjedniče i svi ostali predstavnici civilne i vojne vlasti!
Braćo svećenici, redovnici, redovnice i svi ostali gosti!
Zaista mi je velika radost što u ovoj svečanoj prigodi, u ime sve braće biskupa, članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, mogu uputiti čestitku i zahvalu msgr. Ratku Periću u povodu 25. obljetnice njegova biskupskoga vjernog služenja. I čast mi je, jer to izričemo biskupu koji, kako u jednom govoru reče sv. Ivan Pavao II., „sa svom revnošću stoji[š] na čelu Crkve mostarsko-duvanjske i obavlja[š] službu apostolskoga upravitelja Crkve trebinjsko-mrkanske“ (Govor članovima Biskupske konferencije BiH, 13. travnja 1997.).
Današnji je slavljenik zaređen za biskupa na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, koji ćemo proslaviti sutra. Uz taj blagdan vrlo prikladno ide misao iz Djela apostolskih: „Kroz mnoge nam je nevolje u Kraljevstvo Božje“ (Dj 14,22), koju je on izabrao kao svoje biskupsko geslo. To su riječi kojima sveti pisac, nakon opisa jednoga kamenovanja i progona apostola Pavla, bodri tadašnje i buduće Isusove učenike, da ustraju u vjeri i svjedočenju, jer će svjedoci za Isusovo djelo i nauk uvijek nailaziti na oporbu.
Malo kasnije, odgovarajući na pitanje što njemu znači križ i zašto je izabrao upravo ovo geslo, biskup je Ratko u jednom intervju-u, između ostaloga, kazao: „Križ me prati od djetinjstva. U obliku bijede, bolesti, nevolje i tjeskobe... To je lijek kojim se izvlačim iz vlastite strasti, sebičnosti, oholosti. Bog me po križu odgaja i kad se jednom, s Božjom milošću spasim, vjerujem da ću Bogu najviše zahvaljivati na daru križa... Kristova objava jest objavljenje te tajne, križa… te bih najviše volio da me prožima kristovsko i pavlovsko poimanje križa“ (Crkva na kamenu, 10/1993).
I kao što je naslutio, dogodilo mu se više puta, kao i Pavlu, da su se pojavljivali ovozemaljski križevi kušnja. Često nepredvidivi. Ponekada preteški. A onaj najteži sastoji se od velikoga stradanja vjernika i drugih ljudi na području biskupija i dijeli ga zajedno s cijelom svojom generacijom biskupa iz BiH. Stoga svima njima želimo večeras najiskrenije zahvaliti na vrlo odgojnu primjeru hrabre biskupske vjernosti i otpora zlu.
Večeras pak može se kazati također da je način obnašanja službe biskupa Ratka, prisutnosti križa u njoj, jasnoće govora i plodnosti pisanja, često prožet elementima, koji ga čine sličnim upravo Pavlovu stilu. I kao što se dogodilo Pavlu da je, kako sam piše u Prvoj poslanici Solunjanima, zbog toga doživio i trpio neutemeljene pogrde, ali je odvažno nastavio iznositi Evanđelje (usp. 1 Sol 2,2), slično i biskup Ratko u naše dane trpi zbog zlobnih potvaranja, čak u obliku jedne filmske urote. No, unatoč tomu, poput Pavla, on nastavlja odvažno propovijedati Evanđelje. Stoga mu iskreno zahvaljujemo, izražavamo solidarnost i pridružujemo se onima koji su već digli glas protiv zlih nakana i jezika, a jedan je od njih i kardinal Vinko Puljić.
Zbog svega toga želio bih vas podsjetiti također na nastavak teksta svetoga Pavla iz već spomenutoga pisma vjernicima u Solun (1 Sol 2,1-12), jer su te riječi vrlo prikladne za ovu prigodu jer, kako u davnom Pavlovu, tako u Ratkovu današnjem slučaju, sažimaju vrijeme koje apostol ili njegov nasljednik provede među vjernicima, prisutnost križa u tim danima, radost Evanđelja i nadu u spasenje, način i poteškoće apostolova svjedočenja, Božju utjehu i blizinu dobrih ljudi, obvezu da se ugađa Bogu a ne ljudima, da se ne služi laskavim riječima i pohlepom te potrebu da biskup istovremeno bude blag kao majka i zahtjevan kao otac.
Na kraju: Kao što, dakle, bijaše u početku, tako i sada. I vjerojatno vazda! Takva je povijesna stvarnost. No, kako kaže sveti Augustin, a njegove riječi preuzima Drugi vatikanski koncil, Crkva „žurno ide naprijed hodajući između progonâ svijeta i utjehâ Božjih“ (De civitate Dei, XVIII, 51,2: PL 41,614), navješćujući križ i muku Gospodnju, sve dok on ne dođe (usp. 1 Kor 11,26). Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i ljubavlju svladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se ono na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu“ (Lumen gentium, 8; VII. izdanje, 2008.).
Don Tomo Vukšić
vojni biskup u BiH i dopredsjednik BK BiH
