Kako je Jeronim Sofronije (347.-420.), sin Euzebijev, otišao iz Stridona, tj. iz Stržnja kod Šuice iz ovih krajeva, postao svetac i doctor maximus - najveći učitelj na području Svetoga Pisma, ni Duvanjska ni Mostarska biskupija nije mu posvetila ni kapelice kamoli katedrale. Fra Petar Bakula u svome Šematizmu iz 1867., str. 147, piše da bi Stržanj, na izvoru rijeke Šuice, mogao biti upravo taj Stridon, za koji Jeronim piše da je bio „na granici Panonije i Dalmacije“. Možda nije rodom iz Stržnja, nego iz Žajane kod Rijeke. Žejana bi došla od Eusebiane, bogate imovine Jeronimova oca Euzebija. Ali kako će Panonija graničiti s Dalmacijom kod Rijeke? A možda je rodom iz Štrigove/Stridona kod Čakovca, kako je još 1752. pisao vlč. Josip Bedeković, pavlin, koji je u mjestu podigao crkvu u čast sv. Jeronimu. Koliko je takvih teza nastajalo, toliko ih je i palo. Nitko živ ne zna gdje je bio taj grad Stridon koji su Avari srušili i koji više nikada nije obnovljen.
Mještani Donjega Malog Ograđenika u čerinskoj župi u Broćanskom dekanatu razgovarali s tadašnjim župnikom fra Darijom Dodigom i sadašnjim fra Tihomirom Bazinom da svoju kapelicu namijene u čast sv. Jeronima. Novi župnik fra Tihomir dogovorio se s biskupom Ratkom da dođe blagosloviti novi kameni oltar i zajedno s time svetohranište, ambon, reljef sv. Jeronima u svetištu, i četrnaest vitraja na kojima su izrađene postaje Križnoga puta. Zaista lijepa crkvica, čak s korom, izvrsno urešena darom mještana raseljenih i po Americi i po Europi. Određen i dan: sutradan po sv. Jeronimu, subota, 1. listopada 2016.
Biskup je, nakon župnikova pozdrava, u početku večernje sv. Mise najprije blagoslovio križne postaje idući kroz crkvu, izgovarajući naslove postaja i škropeći ih blagoslovljenom vodom. Pjevao je pod sv. Misom župni zbor pod vodstvom prof. Katje Krolo-Šarac, udane za prof. Ivicu Šarca iz toga mjesta, a predaju na Sveučilištu u Mostaru. Profesor Ivica redovit je gost na stranicama Crkve na kamenu „Iz naše prošlosti“. A više je dječaka posluživalo oko novoga oltara.
Biskup je u propovijedi govorio o sv. Jeronimu koji je podrijetlom iz ovih naših ilirskih krajeva, od Stržnja do Štrigove, prije doseljenja Hrvata u stoljeću sedmom. Kao bistra dječaka bogati ga otac poslao na tadašnje gimnazijsko i sveučilišno školovanje u Rim. I našao mu izvrsna učitelja Donata. Jeronim je skupljao znanje i svojom naravnom talentiranošću i svojom osobnom marljivošću. E da je takav bio i u moralnom pogledu! Tu je negdje prije svoje 20. godine „posrnuo“, kako sam piše. I živio neurednim životom. I teško se razbolio. Smrt pred očima. Jeronim se ozbiljno zamislio i prepao. Ali Providnošću Božjom opredijelio se za krštenje i postao kršćanin, ne samo imenom nego i životom. I posve ozdravio.
Putovao je - na ćaćin račun - Galijom, Germanijom, Italijom. Prebacio se na Istok, u Antiohiju. Neko je vrijeme proveo i u pustinji, proučavajući hebrejski jezik. Vratio se u Antiohiju gdje ga je primijetio biskup Paulin. I nekako ga nagovorio da ga zaredi za svećenika. I zaredio ga. I zamolio ga da ga prati u Rim u službeni pohod papi Damazu I. (366.-384.), s kojim je raspravljao o „antiohijskom raskolu“. Jeronim jednako zna latinski i grčki.
U Rimu je Papa primijetio Jeronimovu vjernost i inteligenciju. Uzeo ga sebi za tajnika te ga zamolio da dotjera Novi Zavjet na latinskom jeziku. U uporabi je bio starinski latinski prijevod nazvan Itala. Jeronim se dao na posao i odlično ga obavio na veliko zadovoljstvo Damazovo. Onda se dao na prevođenje cijele Biblije. Prijevod nazvan Vulgata - pučko izdanje. U to je papa Damaz umro, a Jeronim se otisnuo ponovo na Istok, ovaj put u Betlehem, gdje je proveo više od 20 godina prevodeći i tumačeći Sveto Pismo. Zaslužio je naslov najvećega učitelja u tumačenju Biblije. Umro je nasitivši se patnje ali zadovoljan radom za Crkvu Božju.
Nakon propovijedi biskup je blagoslovio oltar prikazavši sv. Misu za sve mještane, za dobročinitelje ove crkve i oltara, za sve žive i pokojne, za pok. Jerku Šarca (+2001.), pukovnika, koji je zaslužan za temelje crkve još za komunizma. Na kraju biskup je zahvalio mještanima na velikodušnu daru.
Sveti Jeronime, moli za nas!
