Uobičajena ne/radna subota, 16. svibnja, i sunčana i oblačna. Zakazana je sv. Misa i pod Misom sv. krizma u Međugorju u 10.00 sati za osamdeset i jednoga kandidata iz župe. Župnik je fra Marinko Šakota, a krizmanike su pripremali župni vikari fra Ivan Landeka mlađi i fra Hrvoje Miletić. Ulazi se svečanom procesijom iz prostrana dvorišta na glavna vrata u župnu crkvu sv. Jakova Starijega, apostola. Oltar je uređen i okićen. Župni zbor s kora intonira himan Duhu Svetomu i pjesmom prati sveta liturgijska slavlja. Ispovjednici u ispovjedaonicama dijele oproštenje raskajanima. U koncelebraciji su s biskupom Ratkom Perićem šestorica svećenika. Dvoje krizmanika pozdravlja biskupa i cijelu zajednicu. Župnik u ime župe izražava dobrodošlicu krizmatelju i svim sudionicima slavlja. Krizmanicima pripada dnevno čitanje izDjela apostolskih. Njihova je i molitva vjernika. Evanđelje navješćuje dekan fra Dario.
Biskup govori o jednom velikom novozavjetnom govorniku/propovjedniku, sv. Apolonu Aleksandrijskom. Krizmanici u redu i pobožnosti pristupaju primiti sedam darova Duha Svetoga. Razmjenjuju liturgijske riječi Pečata i Mira s biskupom. U crkvi je sabranost koja pogoduje molitvi. Pokoje pitanje krizmaniku/krizmanici ili njihovim kumovima. U misni memento biskup uključuje sve svećenike koji su djelovali u ovoj međugorskoj župi, i biskupe koji su dijelili svete sakramente, osobito sv. krizmu, a Gospodin ih je pozvao k sebi. Prije Očenaša podsjeća na providnosnu ulogu jednoga seoskog učitelja koji je otkrio duhovno zvanje jednoga vrloga dječaka Petra Barbarića koji je preminuo kao maturant u Travniku 1897. i potiče sve vjernike na molitvu za svećenička i redovnička zvanja.
Za dijeljenje sv. Pričesti spremno je sedam-osam svećenika, i u crkvi i pred crkvom. Na kraju sv. Mise župnik izražava čestitku i zahvaljuje svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga svetoga slavlja. Pred oltarom dvije fotografije, najprije krizmanika pa krizmanica.
Župnik je u blagovalištu počastio svećenike i biskupa koji je na kraju pozdravio sestre franjevke i kuharice i izrazio im zahvalnost za njihov rad.
-----------------------------
Biskupova homilija
Pred nama je jedan od uglednih navjestitelja Evanđelja iz apostolske Crkve, jedno od znamenitijih imena iz apostolskih vremena, sv. Apolon iz Egipta. O njemu čusmo odlomak iz dnevnoga misnog čitanja (Dj 18,23-28).
Propovjednik. „Uto neki Židov, imenom Apolon, rodom Aleksandrinac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez“ (Dj 18,24). Tako ga svečano predstavlja pisac Djela apostolskih, sv. Luka, koji mu ističe dva bitna obilježja: rječit i upućen u Pisma. Zna riječima izreći jer ima što reći, a ima jer pozna Sveto Pismo, koje sadrži božanske riječi. Po naravi govornik, a k tomu još izučio i potrebne mudroslovne i svetopisamske škole. Govori jednako hebrejski i grčki. I to govornik prve klase. Osvaja ne samo pojedince, intelektualce, nego i mase hrle da ga čuju. Živo tumači, uvjerljivo dokazuje i uspješno se usredotočuje na Mesiju, Krista, koji ima doći, jer on nije ni znao da je Isus već došao. Evo ga u Efezu, u židovskoj zajednici, svake subote u sinagogi, na propovjedaonici. Svaki put vjernikȃ sve više, i sve oduševljeniji.
Bibličar. Upućen u Pisma, veli svetopisac Luka. U Pisma Staroga Zavjeta, osobito u Proroke, koje nije lako tumačiti. Apolon je vješt tumač, učen i upućen. Stare stvari tumači na nov način, vjeran sadržaju a s novim rječničkim izražajem. Na Apolonova usta Biblija govori, sve o budućemu Kristu.
- Proučavati Bibliju Božji je to dar, talent, kao i svaki drugi duhovni talent. Ako na tome talentu radiš, ako si poučljiv, proučavaš i druge poučavaš, onda si sposoban usavršiti taj dar do zamjerne visine. Vjernici cijene dobra propovjednika. Iz crkve odlaze zadovoljni njegovim riječima, a potreseni i raskajani zbog svoga moralnog stanja. Krizmaniče - krizmanico, možda i tebe Bog poziva u kakvu crkvenu školu, da se pripremaš za naviještanje Božje Riječi: možda kao svećenik, kao redovnik ili redovnica? Tko ima uši, neka čuje što mu Duh poručuje! Hrabri se odazivaju!
Ivanovac. Apolon „bijaše upućen u put Gospodnji pa vatrene duše govoraše i naučavaše pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje“ (Dj 18,25). On nije daleko otišao od Ivanova krštenja i propovijedanja, poučen vjerojatno od kojega Ivanova učenika. A govoraše gorljive duše, revno i veličanstveno, poput Ivana Krstitelja na obalama Jordana. Razumije se da je i njegovo propovijedanje bilo usmjereno na Krista, kao i Krstiteljevo. Ali je očito da se nije bio još susreo s Kristovim naukom i žrtvom, s Isusovim Duhom i vatrenim krštenjem. I on i ostali efeški kršćani, osim časnih iznimaka, bili su kršćani više po katekumenskoj želji negoli po punoj kršćanskoj vjeri. Ta je li i apostol Pavao, prošavši gornje krajeve, nakon Apolonova odlaska u Korint, došao u Efez i našao skupinu od 12 učenika koji „nisu ni čuli da ima Duh Sveti“ i bijahu „kršteni samo Ivanovim krštenjem“ pa „kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih“ (Dj 19,1-7) u obliku sedam darova.
- Ovo nam je očit biblijski primjer kako se krizma podjeljuje odijeljeno od krštenja i kako krizmu dijele samo apostoli i potom će je dijeliti njihovi nasljednici biskupi.
Kršćanin. U Efezu se našli muž Akvila i žena mu Priscila koji su bili poučeni u kršćanstvu. Apolon poče „tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji“ (Dj 18,26). Ni Akvila ni Priscila nisu mogli odoljeti a da ga ne pozovu u svoju kuću, da mu dublje i pomnije protumače „Put Božji“, tj. Isusa, mučenoga i uskrsloga, kao Put, Istinu i Život, što je za Apolona bila apsolutna novost. Prvi glas. A Isus umro i ustao od mrtvih ima već 20 godina! Sasvim je moguće da je tada Apolon bio pravo kršten: u ime Presvetoga Trojstva.
Kada mu je Priscila pričala o korintskoj Crkvi u kojoj buja duhovni život, koji je Pavao probudio do neslućenih visina, Apolon je zaželio poći u Grčku: da vidi Duha na djelu u poganskome svijetu. Nije se više mogao ni htio zadržavati u Efezu.
Apolonova stranka. „A kad je nakanio otići u Ahaju [Grčku], obodriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kada je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti, jer je snažno pobijao Židove, javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist“ (Dj 18,27-28). Evo ga u Korintu. Svaki je židovski intelektualac, pogotovo misionar i vizionar poput Apolona, želio poći u Grčku da se okuša s grčkim filozofima i sa subraćom Židovima. Išao je i Pavao! Tako je i Apolon zaželio posjetiti Grčku, ali nikoga ne pozna u toj zemlji. Kako bi mu dobro došla kakva prijateljska preporuka! Akvila i Priscila radosna mu srca ponude pisanu preporuku za neke kršćanske obitelji u Korintu, Božja Providnost!
Dođe Apolon u Korint. Djela kažu da je Apolon svojim vatrenim propovijedima uvelike koristio braći u Korintu. Osobito je kršćanima bilo drago kako je Apolon žestoko pobijao Židove javno dokazujući iz Svetoga Pisma - izPsalama i Proroka - da je Isus Nazarećanin, koji se utjelovio, umro, uskrsnuo i uzašao na nebo, pravi Krist - Pomazanik - Mesija. Tu će pohvalu potvrditi i sv. Pavao u svojoj Poslanici: „Ja zasadih, Apolon zali, a Bog dade rasti“ (1 Kor 3,6). Možda upravo ova Pavlova slika da Apolon „zali“ najbolje pokazuje kako je taj Kristov učenik propovijedao: kao kada iz pune kante zalijevaš lozu ili smokvu ili rajčice.
Neki vjernici u Korintu, površinski zaneseni Apolonovim mudrim propovijedanjem, počeli suprotstavljati jednoga apostola drugomu. Tako se pojedine skupine vjernika prozvaše „apolonovcima“, druge „pavlovcima“, treće „petrovcima“, a četvrta skupina čak „kristovcima“. Četiri stranke sa svojim suprotnim sloganima i barjacima, sa svojim apostolima predvodnicima i samim Kristom Gospodinom. Neki ni ne znaju kojoj „stranci“ pripadaju. Samo znaju da je u korintskoj Crkvi strančarski raskol razderao nešivenu Isusovu haljinu. Nema ih, možda, svega pedeset, a gle nereda! To je duboko pogodilo Apolona, koji se, ražalošćen, vratio iz Korinta u Efez, da se u Grčku više nikada ne vrati.
- Među nama ljudima svađe lako nastanu. I ožiljci ostanu. Božji će čovjek nastojati pomirivati, a ne raspirivati. A sve u istini i ljubavi. Istina nas sve mora objediniti, a laži će nas i nepravde samo posvađati i razdvojiti!
Božji suradnici. Pavao opisuje ta strančarenja u Korintu na vrlo dramatičan način. „Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već kome Gospodin dade… Tako niti je što onaj tko sadi, ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Jer Božji smo suradnici…“ (1 Kor 3,5-9). Pavao ne omalovažava posao radnika odnosno suradnika Božjih, ponajmanje Apolona. Bog je u svemu i iznad svega. On je dao sposobnosti i apostolima da budu poslužitelji, ali samo poslužitelji, a ne gospodari ljudskih duša. I takvim ih poslužiteljima i suradnicima treba smatrati. „Zato neka se nitko ne hvasta ljudima, jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa [Petar], bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1 Kor 3,21-23). Veličanstveno stupnjevanje rada, rasta i radosna života u Bogu.
Apolon se čak ni na prijateljski nagovor velikoga Pavla da se vrati u Grčku nije vratio da se ne bi uvukao ni u čiju stranku, a najmanje u „svoju“! On se ozbiljno bojao još većega strančarenja i nereda. S poštovanjem je otklonio Pavlovu bratsku ponudu (1 Kor 16,12). Znao je da ima usijanih glava i strastvenih zanesenjaka koji se ne daju nikakvu razlogu ni dokazu. Kada oni kažu da su „karizmatici“ i skupe oko sebe skupinu „karizmatskih“ pristaša, nema toga apostola koji će ih urazumiti! Samo bi Apolona još više zlorabili i suprotstavili Pavlu. Ocijenio je pametnijim da tom prigodom ne ide, nego je sve prepustio Providnosti Božjoj i vremenu koje inače rane liječi. Tako je ostao i prijatelj Pavla i poštovatelj Korinćana.
- I pokazao nam je kako je jedinstvo Duha i sveza mira važnija od bilo kakvih osobnih talenata, neukrotivih karizama, govorenja nepoznatim jezicima, padanja po podu, mjesečnih dvostrukih poruka i deseterostrukih tajna. Naša vjera počiva na temeljima Biblije i Tradicije, koju tumači živo Crkveno učiteljstvo, a ne na privatnim priviđenjima, koja su to nevjerodostojnija što se svakodnevno utrostručuju.
Zaključak. Apostolski se propovjednik Apolon iz ovih kratkih biblijskih rečenica ukazuje
prvo, kao vjeran Židov, a dostatno otvoren i prema grčkomu i rimskomu svijetu: velika duša!
drugo, sposoban u tumačenju Svetoga Pisma, upućen u filozofiju, a vješt u govorništvu: velik intelekt!
treće, sve svoje talente stavio je u službu učeništva Krstiteljeva pa zatim Kristova: izvrstan učenik, „učenik generacije“!
četvrto, nije bio kriv za podjele u Korintu, znao je mudro smiriti posvađanu zajednicu: uzoran učitelj!
peto, Bog je dao svoga Duha darovitomu Apolonu koji mu se iskreno pokoravao, zato je imao svih sedam darova u punini i u obilju jer je sa svakim darom svojski surađivao!
