1. Znakovi kršćanstva - stećci. Tragovi su kršćanstva prepoznatljivi na srednjovjekovnim stećcima, osobito u obliku križa. U nevesinjskom području u stotinjak skupina ima preko 3.000 stećaka. Od njih 390 ukrašenih, a 8 ih ima i natpise. U selu Krekovima nalazi se nekropola od 452 stećka, od kojih su 44 ukrašena križevima i drugim znakovljem.
2. Nevesinje dio Trebinjske biskupije. Nevesinje je u povijesti pripadalo Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, do 1891. Tako imamo svjedočanstva iz Bakulina Šematizma 1867. godine: „Rijeka Neretva siječe Hercegovinu gotovo po poprečnoj sredini. Ista ova rijeka dijeli našu Misiju od trebinjske. Mi imamo samo malo sela preko Neretve: neka kod Mostara i druga kod Konjica.“[1] Nevesinje su pastorizirali, osobito ljeti, župnici iz Dubrava, potom iz Stoca.[2]
3. Prijenos u Mostarsko-duvanjsku biskupiju, 1891. Nakon što je Trebinjsko-mrkanska biskupija povjerena na upravu mostarsko-duvanjskomu biskupu 1890. godine, biskup Paškal Buconjić poduzeo je akciju, suprot želji trebinjskoga klera, da Nevesinje s Kalinovikom, Fočom i Rudom pripadne Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. I pripalo je.[3]
4. Dušobrižništvo iz Blagaja. Nakon osnutka župe u Blagaju, 1892. godine, blagajski župnik ide povremeno i u nevesinjska naselja.[4]
5. Osnutak župe, 1899. Biskup Buconjić osnovao je župu u Nevesinju u čast Uznesenja Blažene Djevice Marije u svibnju 1899. Župa je smještena uglavnom s gornje strane planine Velež (2000 m) i tijekom vremena obuhvaćala je 23 sela.
6. Prema prethodnu dogovoru između biskupa fra Paškala Buconjića i Provincije hercegovačkih franjevaca, Decizijom ili Rješenjem Svete Stolice, 17. srpnja 1899., dodijeljena je već osnovana župa Nevesinje dijecezanskomu svećenstvu.[5]
7. Imenovan don Marijan Kelava, u svibnju 1899. Biskup Buconjić imenovao je prvim župnikom don Marijana Kelavu, koji je ostao u Nevesinju do 1908., kada je premješten u Studence, a župa je praktično povjerena Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji.
8. Gradnja crkve i župnoga stana. Prvi župnik don Marijan Kelava uspio je od 1901. do 1903. podignuti i župnu crkvu i župni stan. Biskup je Buconjić „svojim troškom sagradio prostranu, čvrstu i prikladnu župnu kuću u gradu Nevesinju“.[6] Za vrijeme Drugoga svjetskog rata crkva je dosta stradala, a nakon rata pretvorena u skladište. Kada je vraćena, obnavljana je od 1958. do 1973. godine. Crkva je potpuno srušena u ratu 1992. godine. Danas je u obnovi.
9. Nevesinje, 1923. Župa je doživjela sudbinu drugih župa, koje su Decizijom 1899. godine bile pripale dijecezanskomu kleru, a 1923. godine vraćene na upravu Franjevačkoj provinciji, doduše „ad nutum S. Sedis“ – tj. dok Sveta Stolica drukčije ne odredi.[7]
10. U Šematizmu Provincije iz 1933. godine Nevesinje je uključeno u župe mostarskoga samostana, koje administrira Provincija.[8]
11. Franjevke, 1924. Školske sestre franjevke Krista Kralja Mostarske provincije Svete Obitelji djelovale su u Nevesinju od 1924. do 1949. Kuća je, s privatnom kapelicom, nakon rata nacionalizirana. I danas je nauzgor, ali su je drugi zauzeli.
12. Zvono, 1936. Župa je nabavila zvono na kojem je stajao natpis: Rimokatolička crkva Nevesinje – 1936. U posljednjem je ratu otuđeno, a 2007. godine plemenitošću ljudi vlasniku vraćeno i u konstrukciju od 12 metara visoku postavljeno.[9]
13. Filijalne crkve. Osim župne crkve u Nevesinju, sagrađene su filijalne crkvice:
- Ulog, podignuta 1937. u čast sv. Ane i sv. Joakima, roditelja Blažene Djevice Marije. U ratu srušena. Obnovljena 1973. Crkvica je određena za sela: Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljuni i Obalj. Sva su ta naselja imala prije Drugoga svjetskog rata oko 360 katolika.
- Morine, sagrađena je prije rata za stočare mala crkvica sv. Ilije. Njoj su gravitirali vjernici iz mjesta Crvanj, Busovača, Morine, Somine i Orlovac. Nekoć je bilo i do 800 duša. Danas se vide samo ostatci gdje je bila crkvica koja je stradala u drugom svjetskom ratu.
- Seljani, 1972. godine podignuta je grobljanska kapelica u čast sv. Ivana Krstitelja za mjesta: Kruševljani, Dramiševo, Seljani i Vranješine. U posljednjem ratu, 1992. godine, teško oštećena, a 2003. godine obnovljena i blagoslovljena.
- U Kruševljanima pred posljednji rat započeta grobljanska kapelica koja je ostala nedovršena.
Nakon drugoga svjetskog rata nestali su katolici iz mjesta: Lakat, Luka, Žiljevo, Velež, Bišina, Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljuni.
14. Papinskim dekretom „Romanis Pontificibus, od 5. lipnja 1975. Nevesinje je ponovno vraćeno na „slobodno raspolaganje Biskupu“.[10]
15. Prema Šematizmu Franjevačke provincije iz 1977. (podatci od 1. siječnja 1976.) Nevesinje se ubraja u župe koje pripadaju Mostarskom samostanu.[11]
16. Raseljena župa. U ratu od 1991. do 1995. iz župe su izbjegli svi vjernici, a 11 ih je poginulo. Crkva je posve srušena: od župne je crkve na tome mjestu ostalo zemljište, ključ i stari crkveni obrednik. A župni stan naseljen prognanicima.
17. Primopredaja, 1999. Dogovorom između generalnoga ministra Franjevačkoga reda i mostarsko-duvanjskoga biskupa župa Nevesinje, s matičnim knjigama od 1899. i Stanjem duša od 1963. nadalje, putem Provincijalata, predana je biskupu na slobodno raspolaganje.
18. Imenovan u veljači 1999. župnim upraviteljem Nevesinja don Ante Luburić, trebinjski župnik.
19. Blagoslov, 2007. Biskup Ratko Perić blagoslovio je temelje nove crkve na istome mjestu gdje je i prije bila, na župnu svetkovinu Velike Gospe.[12]
20. U skladu s odredbom generalnoga ministra Reda manje braće, od 1. ožujka 2005.,[13] sva crkvena imovina na području župe Nevesinje s dotadašnjega vlasnika Provincije, vođena pod bilo kojim naslovom, prešla je 2008. godine na novi pravni subjekt „Župu Uznesenja BDM – Nevesinje“, koja je na slobodno raspolaganje biskupu.
21. Blagoslov Oratorija sv. Pavla, 2009. Kad je preuređena jedna bivša gospodarska kuća i pretvorena u oratorij i privremenu kapelicu, biskup je na svetkovinu Svih Svetih blagoslovio kapelicu u čast Obraćenja sv. Pavla apostola.[14]
22. Katolici u župi:
- Godine 1940. - 1647 vjernika (najveći broj u povijesti župi)
- Godine 1962. - 492
- Godine 1969. - 392
- Godine 1975. - 310
- Godine 1982. - 264 vjernika u 59 obitelji
- Godine 1992. - 197 žitelja sa 61 kućom, k tomu još 23 obitelji koje su imale svoja imanja, a njihovi članovi povremeno dolazili.
- Godine 1991., prema popisu, bilo je u nevesinjskoj općini 210 Hrvata, a od toga u samome gradu 39.
23. Župnici u Nevesinju:
- don Marijan Kelava: 1899.-1908.
- fra Ambro Mišetić: 1909.-1918.
- fra Srećko Škorput: 1918.-1926.
- fra Božidar Ćorić: 1926.-1938.
- fra Honorije Čilić: 1938.-1940.
- fra Vinko Nuić: 1940.-1941.
- fra Miroljub Skoko: 1941.-1944.
- fra Mirko Magzan: 1953.-1958.
- fra Bogdan Ćubela: 1958.-1970.
- fra Grga Martić: 1972-1977.
- fra Oton Bilić: 1977.-1978.
- fra Hadrijan Sivrić: 1978.-1989.
- fra Andrija Nikić: 1989.-1991.
- fra Oton Bilić: 1991.-1999.
- don Ante Luburić: 1999.-
24. Duhovna zvanja:
- dr. Đuro Gračanin (Gacko, 1899.- Zagreb, 1973.), vrhbosanski svećenik[15]
- dr. Rudolf Römer (Nevesinje, 1905.- Sarajevo, 1982.), vrhbosanski svećenik[16]
- Pavao Buconjić (Nevesinje, 1915.- Zagreb, 2000.), isusovački brat.[17]
------------------------------------
[1] P. Bakula, Šematizam 1867., Mostar, 1970., str. 19.
[2] Opširnije o tome u: Stolačko kulturno proljeće, Stolac, 2008., str. 7-12.
[3] Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r; B. Pandžić, Acta franciscana III., Mostar-Zagreb, 2003., str. 453-454.
[4] Imenik svećenstva i župa Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjske za godinu 1892., str. 17-18.
[5] M. Perić, Hercegovačka afera, Mostar, 2002., str. 342.
[6] Schematismus Almae Missionariae Provinciae OFM in Hercegovina 1933., Sarajevo, 1933., str. 56.
[7] Hercegovačka afera, str. 347-356.
[8] Schematismus…, 1933., str. 56-58.
[9] I. Šutalo, „Blagoslovljeni temelji Gospine crkve u Nevesinju“, u: Crkva na kamenu, 10/2007., str. 22-24.
[10] Hercegovačka afera, str. 538.
[11] Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mostar, 1977., str. 66-68.
[12] Službeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, 2/2007., str. 74; 3/2007., str. 46-48; Crkva na kamenu, 10/2007., str. 22-24.
[13] Vrhbosna, 2/2005., str. 174-175.
[14] Službeni vjesnik, 3/2008., str. 49 i 89.
[15] Gdje su oni stali, mi nastavljamo, Sarajevo, 2007., str. 48-49.
[16] Gdje su oni stali, mi nastavljamo, Sarajevo, 2007., str. 96-97.
[17] Ignacijev put (Zagreb), 2/2000., str. 28-29.
