Međugorski Fenomen
18. February 2012.
Foto:
nepoznato

Dužnost nam je, iz ljubavi prema istini, upozoriti čitatelje na neka protuslovlja koja je „vidjelica“ Mirjana Dragićević – Soldo javno iznijela. Jedan od autora i urednik knjige Misterij Međugorja, Mostar, 2011., na str. 44, postavlja „vidjelici“ pitanje:

     Jeste li ikad razgovarali s biskupom Ratko Perićem, jednim od najvećih protivnika Međugorja?
     Mirjana: - „Ljudi ne znaju da ja kao vidjelica nikad nisam imala čast razgovarati sa svojim biskupom. Nikad nije tražio razgovor sa mnom, na koji bih se odazvala iste sekunde, jer uvijek sam poštovala svećenike i biskupe. Ja mu trebam reći 'oče biskupe', a on me osudio a da me nikad nije vidio. A u dokumentima pape Ivana Pavla II. pronašli su ono što sam mu rekla kad sam bila kod njega. Ja sam jedina međugorska vidjelica koja je bila s papom Ivanom Pavlom II. U Vatikanu su mislili da mostarski biskup sve zna, da prati zbivanja u Međugorju, a on je Međugorje prekrižio na osnovi 'hercegovačkog slučaja'. Trebao nas je pozvati pa nas sve ispitati jer on je moj biskup kojemu ću pristupiti uvijek s poštovanjem. Tako me moja vjera uči.“ 

     Odgovor Mirjani:

     Neistina prva: „Ljudi ne znaju da ja kao vidjelica nikada nisam imala čast razgovarati sa svojim biskupom“.
     - Znaju! Ljudi koji to žele znati, to dobro znaju. To je sama Mirjana objavila u knjizi R. Caniato – V. Sansonetti, Maria, alba del terzo millennio. Il dono di Medjugorje, Milano, 2001., str. 444. Na tu njezinu primjedbu, iste je godine, prije 11 godina biskup odgovorio u knjizi Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 26-27, i to sa sedam odgovora. Naravno, biskup i dalje ostaje pri onome što je pisao pod točkom 4: „biskup nije nikada pozivao nijednoga od 'vidjelaca' ili 'vidjelica' na razgovor, niti je ikada ijednoga odbio jednostavno zato jer se nikada nijedno nije biskupu javilo ni u kakvoj prigodi!“

     Neistina druga: „… a on me osudio a da me nikad nije vidio.“
     - Osuda nije prava riječ! Prosudba se može javno izreći na temelju onoga što i sama „vidjelica“ javno govori, kao što se to i sada čini. Štoviše, biskupova je dužnost da istina, pogotovo o onome što se odnosi na pitanje vjere, izađe na vidjelo. 

     Neistina treća: „Ja sam jedina međugorska vidjelica koja je bila s papom Ivanom Pavlom II.“.
     - Nije tako! Prema Slobodnoj Dalmaciji od 5. travnja 2005. Marija je Pavlović predala papi Ivanu Pavlu II. „Gospinu poruku“ kada je Papa bio u Parmi (3-7. lipnja 1988. posjetio je, osim Parme, više gradova). Nije dakle Mirjana „jedina vidjelica“ susrela Papu (1987.), kako doznajemo iz istih novina. 

     Neistina četvrta: „U Vatikanu su mislili da biskup Perić sve zna“.
     - Mirjana ne zna što u Vatikanu „misle“. Sigurno ne misle da mostarski biskup „sve zna“! 

     Neistina peta: „… a biskup je Međugorje prekrižio na osnovi 'hercegovačkog slučaja“.
     - Nije tako. Prekrižio je priče „vidjelaca“ o „ukazanjima“ ne samo na osnovi neistina vezanih uz „poruke“ o „hercegovačkom slučaju“, nego i na temelju mnoštva drugih neistina, koje je iznosila i Mirjana Dragićević od „mješovite ženidbe“ do „velikoga znaka“, od „tajni“ do „poruka“ biskupu Žaniću, sve do danas.

     Konačno, evo jedne nepobitne i očite neistine koju je obradio jedan talijanski proučavatelj fenomena u jednom nedavnom članku, koji ovdje prevodimo, a tiče se protuslovnih Mirjaninih izjava o „ukazanjima“ za njezin rođendan.
*****

MIRJANA PREPRAVLJA POVIJEST

     Mirjana Dragićević - Soldo tvrdi da, osim svakoga drugog u mjesecu, Gospu vidi svakoga 18. ožujka na svoj rođendan. Sumnja u samoveličanje bila bi obvezna. Ipak, ima već više godina, gospođa je stala tvrditi da se radi o datumskoj podudarnosti, koja je vezana uz obistinjenje tajni.

     8. kolovoza 2001. Mirjanu je na Radio Maria intervjuirao o. Livio Fanzaga:
     Otac Livio: 18. ožujka tvoj je rođendan. Je li to Gospa radi toga izabrala?
     Mirjana: Čuj, to pitanje nije osobito lijepo i nekada me ljuti što svijet misli da Gospa dolazi svakoga 18. ožujka jer je moj rođendan. Strašno mi je kada mi kažu: „Evo ti je Gospa došla za rođendan“. Ali Gospa mi nije nikada rekla: „Sretan rođendan“. Kada se budu počele obistinjivati mnoge stvari, onda će se razumjeti ovi nadnevci koje je Gospa dala, kao i činjenica da moj rođendan nema veze s time.[1]
     Ovo je postala „službena verzija“ događaja. Godine 2011. s Mirjanom je razgovarao novinar i podupiratelj Međugorja Paolo Brosio, i ističe:
     Brosio:…Jedna druga tajna tiče se ukazanja 18. ožujka koje se podudara s tvojim rođendanom: zašto toga dana?
     Mirjana: Pođimo najprije od 18. ožujka. Sigurno ne zato jer mi je rođendan. Za vrijeme ukazanja 18. ožujka Gospa mi nije nikada rekla „sretan rođendan“, jer je za nju moj rođendan kao rođendan svih drugih.[2]
Hajdemo sada rekonstruirati događaje.

     25. prosinca 1982. Mirjana ima svoje posljednje svakodnevno ukazanje i izjavljuje da joj je Gospa rekla: „Ukazivat ću ti se za tvoj rođendan, i kada se nađeš u životnim poteškoćama“.[3]
     10. siječnja 1983. s Mirjanom je, onda 18-godišnjakinjom, na dugo razgovarao o. Tomislav Vlašić[4]:
     Mirjana: Na Božić [1982.] Gospa je ostala sa mnom 45 minuta i razgovarale smo o mnogim stvarima. Zbilja o mnogima. Postavila sam joj točna pitanja o nekim osobama. Ona mi zatim reče da bi mi dala jedan vrlo dragocjen dar. Obećala mi je da će mi se ukazivati svakoga mog rođendana dok budem živa. Neovisno o znaku i o bilo kojoj drugoj stvari. Dodala je također da će mi se ukazivati kada se budem morala naći u nekoj teškoj situaciji, vrlo teškoj, ne u običnim svakidašnjim događajima, nego nešto što bi me vrlo jako ranilo.[5]
     Mirjana: Pitala sam Gospu zašto je odlučila prestati s ukazanjima. Ona mi je objasnila da je bila toliko vremena sa mnom i da sam se već - jer sam bila odlučila prihvatiti se škole - trebala snalaziti u životom bez njezine pomoći, bez njezine potpore; da sam trebala imati u vidu da sam kao svi ostali mladi, djevojka kao druge; da sam se trebala znati suočiti sa životom bez nje, ali da bi ona, ipak, uvijek došla k meni za svaki moj rođendan. Također mi je preporučila da prije ovoga nadnevka napišem popis pitanja koja bih željela njoj predstaviti i da mislim na nešto što ja želim da me ona usliši.
     Tomislav: Među ostalim stvarima koje si sada nabrojila, rekla si: „jer sam bila odlučila prihvatiti se škole“. Da si ti, međutim, bila odlučila ući u samostan, misliš li da bi ti se Gospa i dalje ukazivala?
     Mirjana: Vjerujem da bi. Ili ne bi, nisam sigurna. Ne, možda ne! Ona mi je rekla da je bila već previše sa mnom, prema tomu željela je reći da se ne bi apsolutno i dalje ukazivala. Nije imala nakanu produžiti sa mnom ova ukazanja. Međutim, kakva god bila moja odluka, zadržala bi dar za moj rođendan. I ovo je za mene stvar iznimna, divna. Gospa će dolaziti k meni svakoga rođendana. [6]
 
     Protuslovlje s onim što danas tvrdi već je očigledno.
     Ipak, kao što smo vidjeli, Mirjana donosi onaj, po njezinoj logici, činjenični „dokaz“ da Gospa nije izabrala onaj dan da joj učini osobnu radost: „Nije mi nikada rekla: 'Sretan rođendan'.“
     18. ožujka 1985. Mirjana navršava 20 godina i ima ukazanje u Sarajevu, u nazočnosti raznih vjernika. U Kronici ukazanja, koju je vodio župni vikar u Međugorju, Slavko Barbarić, 1. travnja 1985. čitamo:
     U pismu fra Petra Ljubičića dobio sam i ja pismo od Mirjane Dragićević, vidjelice. Najprije se ispričava što nije odmah pisala. Zatim opisuje viđenje:
     - 18. III. bilo je u 16 sati. 15 minuta su molili, a 15 je bila s njima. Pozdravila sa „Hvaljen Isus“ i čestitala rođendan.[7]
     U knjizi Abbandonatevi totalmente a me, kojoj su autori oci Slavko Barbarić i Tomislav Vlašić, naveden je Mirjanin tekst pod navodnicima:
     „Mirjana Dragićević, koja studira u Sarajevu, imala je i ove godine na svoj dvadeseti rođendan, susret s Gospom. Ukazanje je trajalo 15 minuta. Evo Mirjanina prikaza obaju susreta:
     'Bilo nas je mnogo. Uputili smo se da je čekamo u četiri popodne. Svi smo molili kroz petnaest minuta i petnaest je minuta bila s nama. Mene pozdravila kao uvijek sa Hvaljen Isus! Ja sam odgovorila na pozdrav. Čestitala mi je rođendan pa smo počele razgovarati'.“[8]
Svaki je komentar suvišan.
*****

     S druge strane, Vicka i Marija, koje kažu da imaju svakodnevna ukazanja, i dalje tvrde da im Gospa priređuje svečanost prigodom rođendana. Prema tomu nerazmrsiv je Mirjanin čvor protuslovlja, bilo s obzirom na nju samu, bilo s obzirom na druge „vidioce“. Ništa čudno ako se prihvati očiglednost da se radi, nažalost, o njihovim izmišljajima.
     Vicka u razgovoru s o. Livijom Fanzagom, 3. kolovoza 1998., tvrdi:
     Vicka: Gospa, prigodom svoga rođendana ili našega, grli nas i ljubi.[9]
     Zatim je red na Mariji:
     Otac Livio: Čuo sam da se priča, ne od tebe nego od Vicke, da na rođendan ili imendan upravo razmjenjujete poljubac.
     Marija: Da. U različitim prigodama.
     (…)
     Otac Livio: Kojom vas prigodom Gospa grli i ljubi?
     Marija: Prigodom rođendanȃ, imendanȃ…
     Otac Livio: Vaših?
     Marija: Da, ili također, na primjer, kada imaš malo teži trenutak.[10]
 
Marco Corvaglia

Objavljeno 4. siječnja 2012. na talijanskoj poveznici:
http://www.marcocorvaglia.com/medjugorje/mirjana-e-il-paradiso-dimentica...
 
 
[1] Mirjana di Medjugorje, La Madonna prepara per il mondo un futuro di Pace. Intervista di padre Livio ai microfoni di Radio Maria, Shalom, Camerata Picena, 2002., str. 54.
[2] Paolo Brosio, Viaggio a Medjugorje, Piemme, Milano, 2011., str. 163.
[3] René Laurentin, Corpus chronologique des messages, O.E.I.L., Paris, 1988., str. 183.
[4] Razgovor snimljen na vrpcu, objavljen u dvije međugorske knjige, napisane od poznatih redovnika: Svetozar Kraljević OFM, The Apparitions of Our Lady at Medjugorje, Franciscan Hrald Press, Chicago, 1984, str. 121-140, i Lucy Rooney SND, Robert Faricy SJ, Mary Queen of Peace, Alba House, New York, 1984., str. 49-79.
[5] L. Rooney e R. Faricy, Maria Regina della Pace, Ancora, Milano, 1984., str. 67-68.
[6] Ondje, str. 75-76.
[7] Kronika ukazanja, 1. IV. 1985. Jedna kopija na Ordinarijatu u Mostaru.
[8] T. Vlašić i S. Barbarić, Abandonatevi totalmente a me, Amici di Medjugorje, Milano, 1985., str. 119.
[9] Vicka di Medjugorje, La Madonnaè nostra madre. Intervista di Padre Livio ai microfoni di Radio Maria, Shalom, Camerata Picena, 2002, str. 82.
[10] Marija di Medjugorje, La Madonna ci insegna a pregare. Intervista di padre Livio ai microfoni di Radio Maria, Shalom, Cameraca Picena, 2001., str. 23-24.