Braćo svećenici, poštovani vjernici, štovatelji sv. Mihovila arkanđela i drugih arkanđela, Gariela i Rafaela, i svih anđela Božjih!
- Što kaže sv. Pismo o sv. Mihovilu arkanđelu?
Mi-ha-El na hebrejskom bojovni usklik u obranu prava Vječnoga Boga spominje se na pet mjesta:
- Daniel 10,13: „Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan“, veli prorok Danijel, „ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć.“ Ovdje je Mihael spomenut kao osobni zaštitnik proroka Daniela, njegov pomoćnik u borbi protiv poganskoga perzijskoga kneza. - Može li i svatko od nas zazivati toga jednoga od prvih Knezova na nebu da nam dođe u pomoć u svakodnevnoj borbi protiv tame, i sotone?
- Slično kaže Gospodin u istom poglavlju u retku 21, gdje se spominje ne samo perzijski knez, nego i onaj nadolazni grčki, a kako je zapisano u Knjizi istine: „Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio osim Mihaela, Kneza vašega“. Mihael na Božjoj strani.
- Dan 12,1: „U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda“. Malo prije je rečeno da je Mihovil jedan od Knezova, a sada kaže da je to veliki knez, glavni. I nije on zaštitnik i pomoćnik samo proroka Daniela, nego svih sinova Božjega naroda, izabranoga naroda.
- U Otkrivenju 12,7-8: „Uto se zametnu rat na nebu koji je 'Mihael' sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I 'mjesta' za njih ne bijaše više u nebu“. Ovdje je Mihovil predstavljen kao prvak anđela vjernih Bogu u borbi za Božju čast i dostojanstvo protiv sila Zla, Zmaja, Zmije.
- Poslanica Jude, brata Gospodinova, 9: „Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: 'Spriječio te Gospodin!'“ O čemu se radi? - Kada je Mojsiju bilo 120 godina, Bog je odlučio da ga pozove k sebi u nebo. Doveo ga na pomol Svete zemlje, koju je Mojsije vidio svojim očima, ali nije mogao u nju stupiti svojim nogama. Zašto? Zato što je bio nevjeran kod Voda meripskih. Zato što je dva puta udario štapom po vodi, a nije trebao nijednom. Zato što se složio s pobunjenim narodom i bio na njegovoj, a ne na Božjoj strani. Zato što je počeo u ideale svoje sumnjati. Mojsije se u nekim točkama iznevjerio Bogu, možda mu je najviši grijeh upravo u tome što se previše povezao i poveo za bundžijskim narodom. Nije očitovao svetu volju Božju, koliko god bila teška.
Ovo nam sve opisuje Sveto Pismo, ali ima nešto i izvan Svetoga Pisma, u židovskoj predaji, pa i u pobožnoj legendi, gdje se kaže da je Bog rekao Mihaelu arkanđelu da pokopa Mojsija. Uto se javi đavao i kaže: Ne, Mojsijevo je tijelo moje vlasništvo. On je ubio onoga Egipćanina u Egiptu i zatrpao u zemlju misleći da se ne će doznati (Izl 2,11-12). On je ubojica. Ubojica ne smije biti pokopan po Božjem redu i obredu, nego po vražjem. I nastade ponovo borba između Mihovila i Satana. Na to Mihovil uze Mojsijevo tijelo i kaže đavlu: „Spriječio Te Bog!“ Prekorio Te Bog! I arkanđeo pripisuje svu vlast nad đavlom Bogu, a ne govori on sam od sebe: Proklet bio! Jer, Bog je jedini koji ima pravo prokleti, spriječiti, ukoriti drugoga pa i đavla paklenoga.
2. Što je Crkva Katolička iz ovoga naučila i u sveto bogoslužje uvela slaveći Boga i njegove stvorove koji su mu bili i ostali vjerni i na nebu i na zemlji?
Crkva od početka štuje svete anđele i arkanđele. Među njima napose glavnoga vođu vojske anđeoske, sv. Mihovila ili Mihaela arkanđela. Njemu Crkva i na Istoku i na Zapadu od samih početaka kršćanstva posvećuje crkve, kapelice i oltare. Njega zaziva kao zaštitnika pojedinih župa, biskupija, crkvenih ustanova i pokrajina. Njemu određuje blagdane ili svetkovine.
3. Naši Trebinjski biskupi od početka ustanovljenja dijeceze u 10. stoljeću, prije više od 1000 godina, uzeli su za svoga zaštitnika moćnoga sv. Mihovila. Vjerujemo i da je župa u ovome gradu nosila ime svetog Arkanđela. Gradska katedrala, koja je više stoljeća bila u Starome gradu, bila je posvećena Mihovilu arkanđelu. Od te davne prošlosti i povijesti koja je doživljavala najrazličitije promjene, poraze i pobjede, ostalo je Mihovilovo zaštitništvo nad cijelom Trebinjskom biskupijom. Nova crkva u Trebinju iz 1884. sagrađena je u čast Male Gospe i novoustanovljena župa 1891. godine stavljena je pod zaštitu Rođenja Blažene Djevice Marije, ali u groblju Podglivlju kapelica od 1904., obnovljena 1937., nosi ime sv. Mihovila arkanđela. Jednako je i filijalna kapelica u Prapratnici, hutovske župe, od 1938. naslovljena na sv. Mihovila. Župa u Prenju slavi svoga zaštitnika u ovom Predvodniku vojske nebeske. Imajući u vidu monumentalnost građevina prema ondašnjem vremenu i mogućnostima, nije isključeno da je u Prenju 1859. godine prigodom podizanja kuće i crkve zamišljen smještaj Biskupskoga ordinarijata u Župnom dvoru a prijenos Katedrale u Župnu crkvu, jer je iz toga centra tijekom vremena nastalo pet novih župa: Stolac 1863., Rotimlja 1917., Domanovići 1969., Stjepan Krst 1976., Aladinići 1977.
Spomenimo i to da imamo dvije župe u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji kojima je zaštitnik sv. Mihovil arkanđeo: Drinovci i Duvno.
4. Što možemo iz ovoga zaključiti i na sebe kao vjernike primijeniti?
- Da su naši stari hrvatski preci i praoci u vjeri izabrali sv. Mihovila za svoga pokrovitelja poput izabranoga izraelskog naroda, zaštitnika ove Trebinjske biskupije koja je u svome tisućljeću doživljavala raznobojne i mnogobrojne borbe izvana a tjeskobe iznutra. I opstali smo do dana današnjega. Kao malo stado, kao reliquiae reliquiarum, ali opstali smo zahvaljujući napose moćnoj zaštiti sv. Mihovila pred Bogom Stvoriteljem, Ravnateljem i Sudcem. Tko je kao Bog! Tko se Bogu moli, toga Bog i voli i kori da bude dobar i čestit.
- Da su se sv. Mihovilu naši prethodnici obraćali žarkom molitvom da ih u raznim pogiblima, osobito u borbi s đavlom paklenim, zaštiti kako bi uvijek vršili Božje zapovijedi. I tko je na Božjoj strani i stazi, njegova je pobjeda i lovorika. Tko je kao Bog!
- Da su se sv. Mihovilu podizale crkve i kapelice, posvećivale crkvene ustanove, da se slavio njegov blagdan, da se časti Dan cijele biskupije već 30 godina, zahvaljujući ponajviše vama župnicima koji ste predložili ovaj Dan i organizirate hodočašće svojih vjernika u ovaj katedralni hram. Na čast sv. Mihovilu i na slavu i diku Presvetoga Trojstva. Tko je kao Bog!
- Da su do sada i da će i dalje katolički očevi i majke davati svojoj djeci ovo arkanđeosko ime: Mihovil ili Mihael, Miho, Mijo, Mijat, Miško, ili žensko ime Mihaela, Mikica, Mihana itd. Neka s ovim svetim imenom Bog dadne vašoj djeci i svoju snagu da vam sinovi i kćeri uvijek ostanu vjerni Gospodinu. Ne suobličujte se ovomu svijetu koji ima svoje prolazne vrijednosti u prolaznoj popularnosti koja danas na televiziji vlada, a sutra u zaborav pada. U jednom mjestu roditelji donijeli djevojčicu na krštenje. „Koje ćete ime dati svomu djetetu?“ - Hurem! Čuj, Hurem! To je ime jadne bivše kršćanke Aleksandre koja je odvedena u sultanov harem u 16. stoljeću, prozvana Hurem, postala sultanova robinja, pa ljubavnica, pa sultanija koja je rodila pet sinova i kćer sve u islamskom duhu i zakonu. Želite li svojoj kćeri, koju ste donijeli na krštenje, takvu sudbinu? - „Ali, velečasni, na televiziji!“ To im je kriterij!
I to pokraj tolikih svetih bogomdanih imena: Bogoljuba, Bogoslava, Bogomirka, Božidarka, Božana, Božena, ti našla medijsku sapunicu! Držimo se Božjih, anđeoskih, biblijskih i kršćanskih imena pa će nam Bog, po zagovoru naših nebeskih zaštitnika, dati i potrebnu moć i snagu da se u svome životu držimo Božjega puta i zakona i ne će nam nedostajati pobjeda.
