Ako je išta očigledno i preočigledno u Svetome Pismu, to je činjenica i poruka o molitvi Bogu. Ona se susreće na gotovo svakoj stranici Biblije, nekada i po više puta. Ona je sok i srž biblijskoga sadržaja. Knjiga Psalama jest sama molitva.
Moli Isus. Sam se Isus, Sin Božji, i sin Marijin, obraća često u molitvi Bogu Ocu. Bilo da mu zahvaljuje za sav njegov plan i ljubav, bilo da ga moli da izabere prave učenike ili kako bi njegovi apostoli i slušatelji došli do uvjerenja da vide pred sobom Sina Božjega, Mesiju. Ima više puta Isusov ozbiljni imperativ s obzirom na molitvu:
Molite Gospodara žetve (Mt 9,38).
Molite da ne padnete u napast (Mt 26,41).
Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili subotom (Mt 24,20).
Molite za one koji vas progone (Mt 5,44).
Molite za one koji vas zlostavljaju (Lk 6,28).
Molite da uzmognete stati pred Sina Čovječjega (Lk 21,36). I tako redom. Eto primjera, eto poticaja!
Moli Gospa. Ona izgovara najkraću i najljepšu molitvenu formulu Bogu: Neka mi bude po riječi tvojoj (Lk 1,38). Marijin hvalospjev najljepši je molitveni obrazac koji svećenstvo i redovništvo ponavlja svaki dan u svojim službenim molitvama (Lk 1,45-55), u časoslovu. Ide s malim Isusom i Josipom o blagdanu u Hram na poklon, na molitvu i žrtvu (Lk 2,41). Marija je u postojanoj molitvi s apostolima u očekivanju Duha Svetoga (Dj 1,14). I tako dalje. Eto primjera i poticaja!
Mole apostoli. U očekivanju Duha Božjega, prigodom izbora novoga apostola (Dj 1, 24), ređenja đakona (Dj 6,6) i u brojnim drugim zgodama. A osobito ti je lako naći sv. Pavla u molitvi, zajedno - zasebno. Apostoli sami u svojim pismima na mnogo mjesta govore vjernicima o potrebi molitve. Bez molitve nema ni rada, ni zdravlja, ni spasa. Barem to ne treba dokazivati. Eto primjera, eto poticaja!
Svi velikani, sveci, Božji ugodnici u povijesti kršćanstva bili su molitelji. Preporučivali molitvu kao prvo i najučinkovitije sredstvo u životu i radu. Naišao sam ovih dana na internetu na jedno pismo sestre Lucije, fatimske vidjelice, koja je preminula 13. veljače 2005. Svojedobno je poslala list talijanskom svećeniku msgr. Paškalu Mainolfiju, koji je 2001. godine objavio knjigu: „Fatima – kronika i proroštvo“. Pismo je pisano svećeniku za svećenike. Možda će kojemu svećeniku malo osvježiti poruku o nužnosti svećeničke molitve u ovoj „Svećeničkoj godini“. Kratko je, i evo ga u domaćem prijevodu:
„Dragi oče: Mir Kristov!
Primijetila sam u Vašem pismu da ste vrlo zabrinuti zbog smućenosti sadašnjega vremena. Istina je zbog čega se tužite da toliki dopuštaju da ih smlavi vraški val koji zarobljuje svijet i susreću se toliki slijepci koji ne vide zablude.
Ali glavna je zabluda napustiti molitvu, udaljiti se od Boga, i bez Boga sve mu nedostaje, jer “bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5).
Sada što osobito preporučujem jest to da se čovjek približi Svetohraništu i da moli. Ondje će naći svjetlo i snagu za življenje i za sebedarivanje drugima. Darivanje u poniznosti, blagosti i, istodobno, u čvrstoći. Jer oni koji su na odgovornu mjestu dužni su se držati istine s potrebnim uvidom, s vedrinom, pravdom i ljubavlju. Stoga, trebaju svaki dan više moliti, biti uz Boga, s Bogom rješavati sve probleme prije negoli ih dočekaju s ljudima. Nastavite ovim putem i vidjet ćete da ćete pred Svetohraništem naći više mudrosti, više svjetla, više snage, više milosti i više vrline nego što ćete ih moći naći u knjigama, u studiju ili u bilo kojega stvora.
Nemojte nikada smatrati izgubljenim vrijeme koje provedete u molitvi i vidjet ćete kako će Vam Bog priopćiti svjetlo, snagu i milost koje su Vam potrebne, kao i ono što Bog od Vas traži. Ono što je važno jest vršiti volju Božju, ostati gdje nas On želi i činiti ono što On traži. Ali uvijek u duhu poniznosti, uvjereni da sami nismo ništa, i da je Bog onaj koji treba u nama djelovati i nama se služiti za sve ono što On traži.
Stoga svi trebamo uvelike pojačati svoj život unutarnjega sjedinjenja s Bogom, a sve se to postiže molitvom. Neka nam nedostaje vremena za sve, samo ne za molitvu, pa ćete vidjeti kako će se u manje vremena postići mnogo! (…). Stoga Isus Krist reče: “Vi ste sol zemlje, ali ako ova obljutavi, ničemu ne služi osim da se baci van”.
Budući da ovu snagu možemo primiti samo od Boga, moramo mu se približiti, jer nam je on to priopćio, i ova se blizina ostvaruje samo molitvom, koja je mjesto u kojem se duša izravno susreće s Bogom.
Preporučite to svoj braći svećenicima neka to doživljavaju. I potom mi recite jesam li se prevarila. Posve sam sigurna u čemu je glavno zlo sadašnjega svijeta i uzrok nazadovanja posvećenih duša. Udaljujemo se od Boga i bez Boga zapinjemo i padamo. Đavao je lukav i zna koja nam je točka slaba i gdje će nas napasti. Ako nismo oprezni i ne osiguramo se snagom Božjom, padamo; vremena su vrlo loša, a mi smo vrlo slabi. Samo nas snaga Božja može održati.
Vidite, možete li sve vući naprijed mirno, uzdajući se uvijek u Boga. On će učiniti sve ono što mi ne možemo učiniti i nadopunit će naše nedostatnosti
sestra Lucija, s.c.c.“
Možda ćeš vidjeti gdje je taj nedostatak, slaba točka, pad, zabluda, izgubljeno vrijeme, glavno zlo – kako već s. Lucija varira suvremenu zabludu, propuštanje molitve - u tvome svećeništvu, odnosno komu ili čemu možemo pripisati svoje određene neuspjehe ili uspjehe.
(Crkva na kamenu, 10/2009., str. 4-5)
