U dogovoru s kardinalom Vinkom, vrhbosanskim nadbiskupom, braća Ivoši, don Tadija župnik, i brat mu don Ilija, pomoćnik, u župi Gračanici kod Bugojna pozvali biskupa Ratka iz Mostara da predvodi Misno slavlje za svetkovinu svetoga Jeronima, drugoga zaštitnika župe, 30. rujna 2017. Za oltarom se našlo petnaest svećenika iz susjednih župa, u crkvi punoj vjernika. I na koru. Ima dosta i djece. U župi je ove godine upisano u prvi razred sedamnaestero djece. Božji blagoslov. Biskup je najprije srdačno pozdravio Gospodina Isusa Krista koji s oltarskoga mozaika dominira ne samo svetištem nego i cijelom crkvom. Uz Isusa je Gospa sa svojim prečistim Srcem, prva Patrona župe, i sv. Jeronim sa svojom Biblijom - Vulgatom i legendarnim Lavom. Crkva je ukrašena vitrajima apostola, evanđelista i hrvatskih svetaca. Župnik se don Tadija pobrinuo da se u prozorske vitraje ucrtaju zaštitnici i zaštitnice svih župa u bugojanskom dekanatu. Više jedinstveno nego rijetko.
U propovijedi biskup je govorio o dvjema Isusovim kratkim a bogatim prispodobama koje se čitaju u Evanđelju na Svečev blagdan:
1 - Skriveno blago. Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu (Mt 13,44). Godine 1876. neki su radnici, kopajući zemljište za cestu u današnjem Libanonu, naišli na više bakrenih lonaca čistih zlatnika. Iznenađenju nije bilo kraja. Radnici su htjeli zadržati zlatnike za sebe. Ali kako ih je bilo više, nastale su svađe koliko će komu pripasti pa je intervenirala mjesna vlast: radnike "pomirila", a ćupove zlatnika prigrabila sebi! Zlatnici su bili s glavama Aleksandra Velikoga i njegova oca Filipa II. Makedonskoga. Veliko otkriće i veliko blago. Koliko vrijede dvotisućljetni zlatnici, toliko vrijede što su Aleksandrovi i Filipovi! Aleksandar je živio svega 33 godine, od 356. do 323. prije Krista. Jedan od najvećih vojskovođa na svijetu. U 13 godina ratovanja, kažu, osvojio je 13 carstava i kraljevstava. Kraljevi pred njim padali ko jesenske kruške. Umro je od malarije. Bocnuo ga mali komarac! Eto ti veličine ovoga svijeta!
Događaj iz Isusove priče. Neki seljak kopao na njivi u svoga susjeda i pronašao ćup. Odškrinuo i samo primijetio da se sjaji zlato. Odmah zatvorio, zatrpao zemljom i zapamtio gdje je ostalo. Pozdravio se sa susjedom i otišao kući. Prodao sve što je imao da kupi onu njivu. Ovaj radnik mogao je vlasniku otkriti da ima ćup u njivi. Bilo bi to pošteno od njega. Ali on je smatrao da može kupiti cijelu njivu, pa tako i vlasništvo ćupa prelazi na njega.
Značenje prispodobe. Čovjek je naišao na neprocjenjivo blago mučeći se u svome dnevnom poslu. Radnik nailazi na radost i na nagradu u svome radu, jer u svakom poslu ima blaga koje donosi zadovoljstvo: i u školi, i u igri, i u kuhinji, i na župi, i u kući, i na njivi. Bez rada nema blaga, pa ni onoga nebeskoga. A kako čovjek zna procijeniti blago na ovome svijetu pa ga se zakonito domoći, morao bi kudikamo bolje znati kako se pošteno domoći blaga na nebesima, pa makar sve prodao i siromasima dao da pođe kamo mu Isus kazuje osvajajući Kraljevstvo Božje. Svijet ga može proglasiti ludim, ali on je mudar u očima Božjim. I to je prava procjena i vrijednost. Ona vječna, neumanjiva i neizgubiva.
2 - Dragulji ili biseri. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga (Mt 13,45-46), veli Isus u drugoj prispodobi.
Dragulj služi za dar, za ukras. Dosta ga je držati u rukama, na prstenjaku, u kruni na glavi. Trgovci tragaju za biserjem po svijetu, trguju, kupuju, preprodaju. Idu do krajeva zemlje da bi pronašli drago kamenje. Koliko samo u svemu tome ima troška i žrtve, a sve tako propadljivo! Kada moraš pasti u zemlju, sve moraš ostaviti na zemlji. Dragulj se obično uzima za zaručničko prstenje ili za kraljičinu krunu. Godinama se uči zanat brušenja dijamanata, a za samo brušenje traži se puno vremena, strpljivosti i stručnosti.
Značenje prispodobe. Isus uzima te trgovačke tragače za draguljima kao uzor u traženju i dostizanju pravoga bisera, Kraljevstva Božjega. U prethodnoj usporedbi čovjek kopa na njivi i slučajno naiđe na ćupove blaga. Ovdje je u ovoj prispodobi malo drukčije. Ovdje se čovjek namjerno uputio u svijet da traži dragulje. Traga za njima godinama. I upravo to Isus uzima za prispodobu. Kao što trgovac svjesno i hotimično ide u potragu za pravim biserom da ga se domogne, koliko ga god platio, tako bismo i mi morali tragati, svjesno, slobodno i namjerno, za Kraljevstvom Božjim koje vječno traje i neuništivo je. Za nj se isplati sve prodati da bi ga se steklo. Ono vrijedi u sebi. Ono je život, Božji život, blaženstvo, milost na milost, radost na radost.
Čovjek mora ostaviti sve materijalno, ovozemaljsko, da bi mogao postići skriveno blago i kupiti ponuđeno biserje. Eto tako je i s Kraljevstvom Božjim. Ono zaslužuje naše najveće napore i žrtve, naša odreknuća i nošenje svakodnevna križa, jer sve blago i biserje ovoga svijeta nije ništa prema jednomu trenutku Očeve slave u nebesima.
Sveti Jeronim (347.-419.) iz dalmatinsko-panonskoga Stridona napustio je sve ovozemaljsko: i blago domovine, i biserje Rima, i uglednu službu Papina tajništva, i draguljastu budućnost koja mu se ukazivala, i u nekoj betlehemskoj pećini dao se na proučavanje Svetoga Pisma u kojem je Isus Krist najveće živo bogatsvo, pun Milosti i Istine. Tko pozna Bibliju, pozna Krista, Spasitelja i Otkupitelja, govorio je Jeronim. On je toliko je Sveto Pismo volio, prevodio i tumačio da je - makar izgubio dragocjeni očinji vid pri onoj svijeći uljanici - postao doctor maximus in rebus biblicis - ponajveći crkveni učitelj u biblijskim znanostima, i to ne samo svoga vremena. U toj nam ljubavi prema proučavanju Božje riječi može biti i učitelj i primjer i pomoć kako se Sveto Pismo voli, tumači i primjenjuje na život. Kako treba voljeti i žrtvovati se za Krista koji je sadržaj Svetoga Pisma.
