Talijanski novinar Sandro Magister, jedan od uglednijih vatikanista, vrlo rijetko piše o Međugorju. Ali kada se javi, vijesti su mu provjerene, a zaključci razboriti. Tako se 15. studenoga javio člankom na svome portalu Settimo cielo:O Međugorju, papinski se barometar okreće prema lošem. Prenosimo njegov članak na hrvatskom:
Pobožnost prema Gospi stožer je duhovnosti Jorgea Marija Bergoglia.
Njegov prvi izlazak iz Vatikana nakon izbora za Papu bio je čašćenje ikone “Salus Populi Romani” (Spas Rimskoga naroda) u bazilici Svete Marije Velike.
Na uočnicu molitve za mir, 7. rujna na Trgu Sv. Petra, stavio je u središte svega tu marijansku ikonu. U Brazilu je bio uzbudljiv njegov zagrljaj Gospina lika u Svetištu grada Aparecide. A 13. listopada zatražio je da iz Portugala bude prenesen na Trg Sv. Petra kip Gospe Fatimske.
Ali u ovom posljednjem slučaju Franjo je izazvao vrlo jako razočaranje među tisućama pobožnih hodočasnika koji su dohrlili iz cijeloga svijeta sigurni da će Papa posvetiti svijet neoskvrnjenom srcu Marijinu, kako su zahtijevala ukazanja. On se, međutim, ograničio na općenitu formulu, koju je izrekao tišim glasom, bez izgovaranja posvete i bez spomena Fatime, srca Marijina, ukazanja, poruka.
Jedini put do sada kada je papa Franjo govorio o marijanskim ukazanjima bilo je to prije koji dan, 14. studenoga, u jutarnjoj homiliji u Svetoj Marti. A to je bio drugi ledeni tuš.
Komentirajući Lukino Evanđelje, Papa je “mudrosti” suprotstavio “duh radoznalosti”, “kada mi želimo zagospodariti planovima Božjim, budućnošću, stvarima, spoznati sve, uzeti sve u svoju ruku.”
Nastavio je: “Duh radoznalosti jest svjetovan, vodi nas u pomutnju”. A to se događa kada nam kažu: “Poznam jednoga vidioca, jednu vidjelicu koja prima Gospina pisma, Gospine poruke. Ali Gospa je majka, nije ravnateljica poštanskog ureda, da šalje poruke svakoga dana”.
Teško je ne povezati ovaj Franjin prijekor protiv vidjelaca i poruka s obzirom na “quaestio disputata” [prijeporno pitanje] marijanskih ukazanja u Međugorju”.
