U lipnju ove godine svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, don Josip Čule, postdiplomski student na Teološkom fakultetu Papinskoga Gregorijanskoga sveučilišta, položivši uspješno propisane ispite, postigao je stupanj magisterija iz dogmatske teologije. Voditelj mu je bio prof. don Nunzio Capizzi. Naslov magistarskoga rada:
Spomenčin na Isusa između sjećanja i svjedočenja
(Memoria Jesu tra ricordo e testimonianza)
„Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva
Davidova – po mojem Evanđelju“ (2 Tim 2,8).
Uz Uvod (str. 5-7), Zaključak (str. 85-87) i Bibliografiju (str. 91-96) nalazi se corpus istraživalačke radnje koja je raščlanjena u tri poglavlja: objekt memorije ili spomenčina, subjekt spomenčina i primatelj spomenčina. Veza između poglavlja jesu tri ključne riječi: identitet Isusa Krista, spomenčin Crkve i svjedočenje Crkve pred svijetom.
Prvo poglavlje (str. 9-32), pod naslovom objekt spomenčina (Isus Krist uskrsli od mrtvih, potomak Davidov) polazi od kristologije odozdol i želi predstaviti povijesni identitet naše vjere putem načela: et-et (i-i). Istinsko poznavanje Isusa Krista uključuje povijest i vjeru. Nakon kristologije odozdol, od utjelovljenja, ide se prema uskrsnuću, prelazi se na kristologiju odozgor koja osvjetljava zemaljski život Isusa Krista i svu povijest. Zapravo, samo nakon uskrsnuća učenici su shvatili što je Isus činio i govorio tijekom svoga ovozemnoga života. U tom trenutku njihovo se iskustvo Isusa Krista očituje u njihovu svjedočenju. Prvo poglavlje, stoga, želi odgovoriti na pitanje tko je taj Isus (Djela 2,32).
U drugom poglavlju (str. 33-64), pod naslovom subjekt spomenčina jest Crkva i njezino svjedočenje za toga Isusa. Subjekt je spomenčina Crkva odnosno zajednica onih koji su pozvani u bilo kojoj egzistencijalnoj situaciji slijediti, s povjerenjem i poslušnošću, Isusa Krista, vjernoga svjedoka Boga Oca. Želi se pokazati kako Crkva svjedoči za toga Isusa i kako taj Isus stavlja Crkvu u položaj da se treba uvijek obnavljati – “semper reformanda”. Primatelj svjedočke djelatnosti Crkve jest svaki čovjek koji je u potrazi za Bogom i svojim konačnim ispunjenjem: vječnim životom u zajedništvu s Bogom.
U trećem poglavlju (str. 65-84), odredišni primatelj spomenčina jest odnos između Crkve i svijeta i novosti koju Crkva donosi ovomu svijetu. Crkva, svjedokinja, jest ona koja stoji kao treća realnost između dva subjekta, stavljajući ih u odnos, tj. nalazi se kao treća između objekta svjedočenja i njegova primatelja. Ovaj svjedočki odnos bitno se temelji na slobodi triju subjekata koji su u životnj igri.
Crvena nit koja ujedinjuje ova tri poglavlja jest spomenčin na Isusa. Živo sjećanje na Isusa Krista, utjelovljena, raspeta, umrla i uskrsla, mijenja svjedoka a preko njega i primatelje. To je sjećanje koje od našega života čini svijetlu prozirnost Isusa Krista. To je sjećanje Crkve preko kojega Kraljevstvo Božje postaje već nazočno u povijesti.
Svoju radnju novi magister - licentiatus in sacra theologia - temelji na Svetom Pismu, na Crkvenom učiteljstvu do suvremenih Vrhovnih svećenika, na priznatim tumačima Svetoga Pisma.
*****
Don Josip je rođen 22. veljače 1990. u Mostaru. Župljanin je Kruševa. Filozofiju studirao u Sarajevu. Teologiju u Rimu. Ređen za prezbitera u Mostaru, 29. lipnja 2015. Proveo godinu dana pastorala u katedrali. Poslan na postdiplomski studij na Teološki fakultet pri Sveučilištu Gregorijani 2016. Biskup ga je ostavio na daljnjem studiju dogmatike s boravkom u Papinskom zavodu Germanicum-Hungaricum.
Don Josipu želimo da ga Božja milost prati u teološkom studiju i svećeničkom životu!
