U pročitanu evanđelju (Lk 1,26-38) u središtu je naše pozornosti Blažena Djevica Marija, kojoj arkanđeo Gabriel dolazi na ugovore i donosi joj Božju poruku s neba. Mnoštvo je umjetnika nastojalo na razne načine predočiti Marijine poze u trenutku navještenja. Izaberimo samo tri slike koje predstavljaju nazaretsku Djevicu i nebeskoga glasnika.
Prva slika: Djevica ustala pa razmišlja
Nakon evanđeoskog pozdrava: Zdravo, Milostipuna, „Marija se smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav“ (Lk 1,29). Skromna nazaretska djevojka posve je zbunjena. Ne zna što bi rekla, ni kuda bi s očima. Anđeo joj reče tri riječi, sve jedna ljepša od druge, a ona kao da se ne snalazi: na koga se to odnosi? A zapravo snašla se na najbolji mogući način: stavila je prst na čelo i stala razmišljati što znače anđelove riječi, kao što je umjetnik izradio na mozaiku u Eufrazijevoj bazilici u Poreču još u 6. stoljeću.
Zdravo! – točnije: Raduj se! Raduj se, Mirjam, što si zdrava, duševno krepka i srcem čista i blaga. Bog ima svoje zamisli s čovječanstvom, pa između svega ljudstva izabire neznatnu djevicu iz Nazareta da joj povjeri posebnu ulogu u rasporedbi spasenja. Raduj se!
- Glavna značajka kršćanstva jest radost, radovanje, unutarnje veselje. Nije dakle bit kršćanstva križ, žrtva, bol, smrt - iako ne može bez toga - nego radost, rođenje, pobjeda, uskrs, vječno proljeće. Radost što smo u milosti!
Milostipuna! Milost je velikodušan dar Božje nazočnosti. Božja simpatija i ljubav prema čovjeku. Marija je milostipuna – baš tako zajedno pisano! - od prvoga trenutka svoga začeća u majci svojoj Ani. Milost je u njoj kao skrivena energija koja se darom vjere pretvara u djelo i u svjetlo.
- Milost je i u nama kršćanima pritajena dok se ne pokaže po kušnjama, nevoljama i patnjama. Sveti je Pavao to izrazio na sebi svojstven način: „Ali milošću Božjom jesam što jesam, i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna, što više, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom“ (1 Kor 15,10). Eto, to je i naš program: suradnja s milošću Božjom poput drugih Božjih omilošćenika, osobito Djevice Marije.
Gospodin s tobom! Ovo je zapravo samo opetovanje prethodnoga pozdrava. Jer pun je milosti onaj s kime je Gospodin. Gospodin je sa svakim svojim stvorenjem na svoj specifičan i originalan način, a s Marijom je bio i jest na najuzvišeniji način, jer je ona po njegovu nacrtu imala postati i postala je majkom njegova Sina.
Druga slika: Djevica stala pa pita
Dok je Marija, prestrašena, razmišljala o anđelovu pozdravu, slušala je daljnje Gabrielove riječi ohrabrenja:
Ne boj se, Marijo! Marija je očito pretrnula pred anđeoskom pojavom i porukom. Ali anđeo, da unese malo vedra raspoloženja, obasja je riječju koja tako često odliježe u Svetome Pismu: Ne boj se. Evo dva-tri primjera od stotine:
„Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika“ (Post 15,1).
„Ne boj se, Jakove, ja sam s tobom. Blagoslovit ću te, potomke ti umnožiti!“ (Post 26,24).
„Ne boj se, Josipe, sine Davidov, uzeti k sebi Mariju ženu svoju!“ (Mt1,20).
„Ne boj se, Pavle, nego govori i ne daj se ušutkati!... Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu“ (Dj 18,9-10).
Ne boj se, Marijo, ponavlja anđeo ohrabrujuću riječ.
- Jednako se i danas može reći: ne boj se, kršćanine, svećeniče, brate, sestro! Ne boj se nikakve krize i nikakva križa, zatvora i nevolje. Radije se bojmo ako ne odgovorimo na milost Gospodinju!
Našla si milost u Boga, veli anđeo Mariji. Po čemu sam našla milost u Boga? čudi se Marija. Po tome što pletem, predem, perem, pečem, čistim, kuham, čuvam ovce i goveda? Sve sitni poslići prema veličanstvenim djelima slavne Judite i Rute, Debore i Estere. A moj posao neznatan, neprimjetan, nepriznat. Takva trebaš Gospodinu, Marijo! Našla si milost u Boga, milost na milost, jer velikodušno odgovaraš i na sitna pitanja i povjerenja, zato će te Bog uzvisiti i postaviti nad mnogima!
Kakve li poruke , i bez komentara!
Začet ćeš i roditi sina, zvat će se Sin Svevišnjega! Marija je svjesna da joj se pruža šansa da postane majkom. A po naravi ženi je san – sin. Marija je, međutim, po nekom unutarnjem nadahnuću, odlučila ostati djevicom, unatoč zarukama s Josipom. Što inače znače riječi: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? A, evo, sada najednom sve pada u vodu. Bog ima druge planove. Znači nema ništa od prikazana djevičanstva. Treba postati fizičkom majkom. Kako spojiti djevičanstvo s materinstvom? Bog je kadar doskočiti i tomu pitanju.
Treća slika: Djevica pristala pa služi
Evo nas konačno kod treće poze. U prvoj je angažiran Gospin um, u drugoj njezin govor, a u trećoj njezino srce i ruke. Anđeo joj tumači:
Duh Sveti sići će na te. Crkva časti Duha Svetoga nazivima: Gospodin i Životvorac. Kod ljudskoga začeća nazočni su muž i žena, koji daju tijelo, i Duh Božji koji daje dušu. Ovdje je prisutan samo Duh Sveti i Žena, Djevica. Sin Božji ima za oca samo Oca nebeskoga, nema zemaljskoga oca, ali ima pravu zemaljsku majku, koja ga je čudesno začela, prirodno rodila, dojila i odgojila.
Čedo će biti sveto, Sin Božji. Gabriel stupnjevito Mariji otkriva Božji plan. Nama je danas dogmatski jasno da je Marija začela Drugu božansku osobu koja je ujedinila u sebe božansku i ljudsku narav na jedinstven način. I to je jedan od najdubljih misterija kršćanske vjere pred kojim se ne može puno mozgati, ali se isplati puno klanjati. Bogu ništa nije nemoguće. Anđeo navodi Mariji primjer stare Elizabete koja je u poodmakloj dobi začela Ivana. I evo već je u šestom mjesecu. Potrebna pomoći.
- Bogu ništa nije nemoguće ni u našem životu. Samo mu se treba predati u vodstvo. A sve mu je "nemoguće", ako mi ne ćemo. On ne želi atentat na našu ljudsku slobodu.
Završna poruka. Marija je potpuno podvrgla svoju slobodu Bogu. Na sve je pristala kako je anđeo govorio. Čuvši da je njezina rođakinja Elizabeta u blagoslovljenu stanju, odlučila je odmah, po anđelovu odlasku, ceker pod ruku i k rođakinji Elizabeti da joj bude pri ruci. Tko pristane na vršenje Božje volje, mora biti spreman na služenje Zahariji i Elizabeti, tj. svomu bližnjemu, bilo u staračkom domu, bilo u dječjem vrtiću.
