Apostolska Signatura - Vrhovni sud Katoličke Crkve - definitivno potvrdila Odluku Vrhovne uprave Franjevačkoga Reda Manje braće i
Kongregacije za Ustanove posvećenoga života
i Društva apostolskoga života, o otpuštanju iz Franjevačkoga Reda:
vlč. Martina Planinića, vlč. Bernarda Marića i vlč. Ante Šaravanje
Velečasni Martin Planinić
1 - Fra Martin Planinić, rođen 16. siječnja 1942., ređen 9. srpnja 1967., član Hercegovačke franjevačke provincije, nezakonito je 28. ožujka 1999. zauzeo župnu crkvu, kuću i ured u župi Ploče Tepčići, koju je 20. veljače 1999. Franjevački Red Manje braće formalno i napismeno predao dijecezanskomu biskupu i kleru u Hercegovini, prema Dekretu Svete Stolice Romanis Pontificibus od 6. lipnja 1975.
2 - Provincijal ga je opomenuo i pozvao da dođe u mostarski samostan. Fra Martin nije poslušao pa je stvar, u skladu s propisima Reda Manje braće, otišla na Generalnoga ministra Reda.
3 - Franjevački mu je general uputio prvu kanonsku opomenu 1. veljače 2000. pred otpuštanje iz Reda.
4 - On je 28. veljače 2000. Generalu Reda odgovorio da ne može poslušati.
5 - General mu je uputio drugu kanonsku opomenu 26. svibnja 2000. da se sa župe vrati u samostan.
6 - Fra Martin je negativno odgovorio 19. lipnja 2000. tvrdeći da je Generalov dekret zasnovan na neistini koja ne može biti temelj njegove poslušnosti.
7 - General ga je otpustio iz Reda dekretom od 30. svibnja 2001.
8 - Kongregacija za Ustanove posvećenoga života i Društva apostolskoga života Svete Stolice taj je Generalov dekret 23. lipnja 2001. potvrdila, a 27. rujna 2001. vlč. Martinu odluku dostavila.
9 - On je 5. listopada 2001. upozorio Generala na neke tehničke netočnosti.
10 - General je te nepreciznosti ispravio i odluku o otpuštanju iz Reda potvrdio.
11 - Velečasni je Planinić 26. studenoga 2001. uložio hijerarhijski utok na spomenutu Kongregaciju.
12 - Kongregacija je 15. veljače 2002. Planinićev utok odbila i otpuštanje iz Reda potvrdila.
13 - Na to je vlč. Planinić 13. ožujka 2002. prizvao na Apostolsku Signaturu, Vrhovni sud Katoličke Crkve.
14. Da bi sigurno i uredno primio pošiljku od Signature preko Apostolske nuncijature, vlč. Martin došao je na Biskupski ordinarijat u Mostar i potpisom preuzeo dokumente Signature, 9. studenoga 2004.
16 - Kongres Signature utok je odbacio 18. svibnja 2006. jer ga je ocijenio neutemeljenim.
17 - Vlč. Planinić uložio je, preko odvjetnika u Vatikanu, utok na Dekret Kongresa Signature, 11. srpnja 2006.
18 - Apostolska je Signatura Dekret Kongresa definitivno potvrdila Presudom na svome Plenumu 2. prosinca 2006. Presuda je priopćena 3. siječnja 2007.
Time je velečasni Martin Planinić kanonski definitivno otpušten iz Reda Manje braće, jer, prema Zakoniku kanonskoga prava, nema priziva protiv Presude Apostolske Signature (kan. 1629, t. 1).
Velečasni Bernard Marić
1 - Fra Bernard Marić, rođen 21. svibnja 1936., ređen 28. srpnja 1963., član Hercegovačke franjevačke provincije, nezakonito je početkom 2000. godine zauzeo župnu crkvu, kuću i ured u župi Grude, koju je 20. veljače 1999. Franjevački Red Manje braće formalno i napismeno predao dijecezanskomu biskupu i kleru u Hercegovini, prema Dekretu Svete Stolice Romanis Pontificibus od 6. lipnja 1975.
2 - Provincijal ga je opomenuo i pozvao da dođe u samostan. Fra Bernard nije poslušao pa je stvar, u skladu s propisima Franjevačkoga reda, otišla na Generala Reda Manje braće.
3 - Franjevački mu je general uputio prvu kanonsku opomenu 30. travnja 2001. pred otpuštanje iz Reda.
4 - On na tu Generalovu odluku, koju je primio 9. svibnja 2001., nije uopće odgovorio.
5 - General ga je Reda na to 28. svibnja 2001. suspendirao a divinis.
6 - Novi ga je Provincijal pokušao dozvati k poslušnosti, ali bezuspješno.
7 - General mu je 21. studenoga 2002. uputio drugu kanonsku opomenu da se sa župe povuče u samostan.
6 - Vlč. fra Bernard Marić opomenu je primio, ali je na nju negativno odgovorio.
7 - General ga je otpustio iz Reda Dekretom od 28. siječnja 2003.
8 - Kongregacija za Ustanove posvećenoga života i Društva apostolskoga života Svete Stolice taj je Generalov Dekret 10. veljače 2003. potvrdila i vlč. Mariću odluku dostavila.
9 - On je na to 21. ožujka 2003. uložio hijerarhijski utok na spomenutu Kongregaciju.
10 - Kongregacija je 3. lipnja 2003. Marićev utok odbila i otpuštanje iz Reda potvrdila.
11 - Na to je vlč. Marić 8. kolovoza 2003. prizvao na Apostolsku Signaturu, Vrhovni sud Katoličke Crkve.
12 - Da bi sigurno i uredno primio pošiljku od Signature preko Apostolske nuncijature, vlč. Bernard došao je na Biskupski ordinarijat u Mostar i potpisom preuzeo dokumente Signature, 9. studenoga 2004.
13 - Kongres Signature utok je odbacio 18. svibnja 2006. jer ga je smatrao neutemeljenim.
14 - Vlč. Marić uložio je, preko odvjetnika u Vatikanu, utok na Dekret Kongresa Signature, 11. srpnja 2006.
15 - Apostolska je Signatura Dekret Kongresa definitivno potvrdila Presudom na svome Plenumu 2. prosinca 2006. Presuda je priopćena 3. siječnja 2007.
Time je velečasni Bernard Marić kanonski definitivno otpušten iz Franjevačkoga Reda Manje braće jer, prema Zakoniku kanonskoga prava, nema priziva protiv Presude Apostolske Signature (kan. 1629, t. 1).
Velečasni Ante Šaravanja
1 - Fra Ante Šaravanja, rođen 22. kolovoza 1949., ređen 29. lipnja 1975., član Hercegovačke franjevačke provincije, nezakonito je početkom 2000. godine zauzeo župnu crkvu, kuću i ured u župi Grude, koju je 20. veljače 1999. Franjevački Red Manje braće formalno i napismeno predao dijecezanskomu biskupu i kleru u Hercegovini, prema Dekretu Svete Stolice Romanis Pontificibus od 6. lipnja 1975.
2 - Provincijal je fra Antu opomenuo i pozvao da iz Gruda dođe u mostarski samostan. Fra Ante nije poslušao pa je stvar, u skladu s propisima Franjevačkoga reda, otišla na Generala Reda.
3 - Franjevački mu je General uputio prvu opomenu 30. travnja 2001. pred otpuštanje iz Reda.
4 - On na tu Generalovu odluku, koju je primio 9. svibnja 2001., nije odgovorio niti poslušao.
5 - General ga je Reda na to 28. svibnja 2001. suspendirao a divinis.
6 - Novi ga je provincijal pokušao dozvati k poslušnosti, ali uzalud.
7 - General mu je uputio drugu opomenu 21. studenoga 2002. da se sa župe vrati u samostan.
6 - On je opomenu primio, ali je na nju negativno odgovorio.
7 - General ga je otpustio iz Reda dekretom od 28. siječnja 2003.
8 - Kongregacija za Ustanove posvećenoga života i Društva apostolskoga života Svete Stolice taj je Generalov dekret 10. veljače 2003. potvrdila, i vlč. Anti odluku dostavila.
9 - On je na to 21. ožujka 2003. uložio hijerarhijski utok na spomenutu Kongregaciju.
10 - Kongregacija je 3. lipnja 2003. njegov utok odbila i otpuštanje iz Reda potvrdila.
11 - Na to je vlč. Šaravanja 8. kolovoza 2003. prizvao na Apostolsku Signaturu, Vrhovni sud Katoličke Crkve.
12 - Da bi sigurno i uredno primio pošiljku od Signature preko Apostolske nuncijature, vlč. Ante došao je na Biskupski ordinarijat u Mostar i potpisom preuzeo dokumente Signature, 9. studenoga 2004.
13 - Kongres Signature utok mu je odbacio 18. svibnja 2006. jer ga je ocijenio neutemeljenim.
14 - Vlč. Šaravanja uložio je, preko odvjetnika u Vatikanu, utok na Dekret Kongresa Signature, 11. srpnja 2006.
15 - Apostolska je Signatura dekret Kongresa definitivno potvrdila Presudom na Plenumu 2. prosinca 2006. Presuda je priopćena 3. siječnja 2007.
Time je velečasni Ante Šaravanja kanonski definitivno otpušten iz Franjevačkoga Reda Manje braće jer, prema Zakoniku kanonskoga prava, nema priziva protiv Presude Apostolske Signature (kan. 1629, t. 1).
Nakon provedenih kanonskih postupaka u svome Redu, Generalni ministar Reda Manje braće sa svojim Definitorijem, zajedno s Provincijalom i Provincijalnim definitorijem Provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini, potaknuti živom željom da se daju na put zajedništva u Crkvi u Hercegovini, u odnosu na Dekret Romanis Pontificibus, od 6. lipnja 1975., na traženje Kongregacije za evangelizaciju naroda, izjavili su 1. ožujka 2005.: „Da fratri, otpušteni i suspendirani a divinis, nisu više članovi Reda Manje braće. Ni Red ni Provincija Manje braće Uznesenja B. D. M. u Hercegovini nisu odgovorni za njihove čine kojima raskidaju zajedništvo s Crkvom i s Redom. Stoga ne odobravamo i javno se razdružujemo od njihove nezakonite dušobrižničke djelatnosti.“
Za svu trojicu bivših hercegovačkih franjevaca: vlč. Martina, vlč. Bernarda i vlč. Antu vrijedi sljedeći crkveni zakon:
Kan. 701 - Sa samim zakonitim otpuštanjem prestanu zavjeti te prava i obveze nastale iz zavjetovanja. Ako je pak član klerik, ne može vršiti svete redove dok ne nađe biskupa koji će ga poslije prikladne kušnje u biskupiji, prema odredbi kan. 693, primiti ili mu barem dopustiti vršenje svetih redova.
Budući da vlč. Martin Planinić, vlč. Bernard Marić i vlč. Ante Šaravanja za sada ne pripadaju nijednoj redovničkoj ni biskupijskoj zajednici, kao takvi nemaju nikakvih ovlasti vršiti svećeničke čine na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, odnosno, kako nalažu crkvena pravila, nigdje u Katoličkoj Crkvi.
Ujedno, odgovorno izjavljujem da sam spreman, koliko je do moje biskupske službe, posredovati da se crkveno neregularno stanje ove trojice svećenika uredi prema normama Katoličke Crkve.
Ratko Perić, biskup