U jutarnjoj homiliji pod sv. Misom, 14. studenoga 2013., papa je Franjo kazao da Gospu, našu duhovnu Majku, ne smijemo zamišljati kao da je "ravnateljica poštanskog ureda", odakle daje "poruke" navodnim vidiocima svakoga dana. Mnogi su svjetski komentatori to povezali s upozorenjem Kongregacije za nauk vjere američkim dijecezanskim biskupima - o čemu smo već nedavno izvijestili - da svećenicima i vjernicima ne smiju dopuštati sudjelovanje u susretima, predavanjima i javnim slavljima međugorskih „vidjelaca“ koji su u takve svoje nastupe uprogramirali kao jednu od točaka i svoja privatna „ukazanja“. Ako prebrojimo koliko su se puta dogodila ta navodna ukazanja navodnim vidiocima iz Međugorja, ne računajući da je koji put sama Vicka imala sedam puta dnevno „ukazanja", dolazimo do neobična broja: 44.120 puta. Troje njih: Ivanka, Jakov i Mirjana već su odavno svedeni sa svojim "ukazanjima" na jedan put u godini. Prvo dvoje ne zauzimaju prvih stranica domaćih i svjetskih medija. A Mirjana od 2. kolovoza 1987. tvrdi da, povrh jednoga godišnjeg "ukazanja", doživljava svakoga drugog u mjesecu to "ukazanje". I daje „poruke“ svijetu. A drugo troje: Ivan, Marija i Vicka imaju “ukazanja” svakoga dana bez obzira na kojem se dijelu svijeta našli. Neki se pitaju: Što bi se dogodilo kada bi se i njihova svakodnevna “ukazanja” svela na jednom godišnje?
Prenosimo Papinu jutarnju homiliju kako ju je objavio Radio Vatikan, 14. XI. 2013.
Papina homilija počinje osvrtom na prvo čitanje uzeto iz Knjige Mudrosti (7,22-8,1), gdje se opisuje „duševno stanje duhovnoga čovjeka i žene“, istinskoga kršćanina i istinske kršćanke koji žive „u mudrosti Duha Svetoga. A ova ih mudrost vodi naprijed s ovim duhom razboritim, svetim, jedinstvenim, mnogostranim, tananim“:
„To znači hoditi u životu s ovim duhom: duhom Božjim, koji nas pomaže prosuđivati, poduzimati odluke po srcu Božjem. A ovaj nam duh daje mir, uvijek“. To je duh mira, duh ljubavi, duh bratstva. A upravo je to svetost. Ono što Bog traži od Abrama – 'Mojim hodi putem i neporačan budi' (Post 17,1) – a to je taj mir. AIi na poticaj Duha Božjega i ove mudrosti. I onaj čovjek i ona žena koji hode tako, može se reći da su to mudar čovjek i žena. Mudar čovjek i mudra žena, jer idu na poticaj mudrosti Božje".
Ali u Evanđelju (Lk 17,20-25) – naglasio je Papa – „nalazimo se pred drugim duhom, suprotnim ovomu koji je od Božje mudrosti: duhu radoznalosti“: „A to je kada želimo zagospodariti planovima Božjim, budućnošću, stvarima; spoznati sve, uzeti u ruku sve… Farizeji upitaše Isusa: 'Kada će doći Kraljevstvo Božje?“ Radoznali! Željeli su znati nadnevak, dan… Duh radoznalosti udaljuje nas od Duha mudrosti, jer su zanimljivi samo detalji, novosti, sitne vijesti svakoga dana“. A „duh radoznalosti nije dobar duh: to je duh rastresenosti, udaljavanja od Boga, duh pretjerana govora. Isus nam također želi reći jednu zanimljivu stvar: ovaj svjetovni duh radoznalosti vodi nas u smutnju“.
Radoznalost nas – proslijedio je Papa – potiče da želimo osjetiti da je Gospodin ovdje ili da je ondje; ili da nam kaže: „A ja poznam jednoga vidioca, jednu vidjelicu koja prima pisma od Gospe, poruke od Gospe“. I Papa komentira: „Pa, gle, Gospa je Majka! I sve nas voli. Ona nije ravnateljica poštanskoga ureda da šalje poruke svakoga dana“. „Ove novotarije – tvrdi – udaljuju od Evanđelja, udalečuju od Duha Svetoga, udaljuju od mira i mudrosti, od slave Božje, od ljepote Božje“. Zašto „Isus kaže da Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da privuče pozornost: dolazi u mudrosti“. „Kraljevstvo je Božje među vama!“, kaže Isus: „to je ovo djelovanje Duha Svetoga koji nam daje mudrost, koji nam daje mir“. Kraljevstvo Božje ne dolazi u pomutnji, kao što Bog ne govoraše Iliji u vjetru, u vihoru“ nego „mu govoraše u blagom povjetarcu, povjetarcu mudrosti“:
„Tako sveta Terezija – od Maloga Isusa – govorila je da se ona morala uvijek zaustaviti pred duhom radoznalosti. Kada je razgovarala s nekom drugom sestrom a ova je sestra pripovijedala neku priču, nešto o obitelji, o narodu, koji put prelazila je na drugi predmet i ona je imala želju čuti kraj te priče. Ali je osjećala da ono nije bio duh Božji, jer je bio duh rastresenosti, radoznalosti. Kraljevstvo je Božje među nama: ne tražiti čudne stvari, ne tražiti novotarije ovom svjetovnom radoznalošću. Pustimo da nas Duh vodi naprijed, s onom mudrošću koja je blagi povjetarac. To je Duh Kraljevstva Božjeg, o kojem govori Isus. Tako budi!
