Propovijed
27. March 2016.
Foto:
nepoznato

Propovijed biskupa Ratka na svečanoj Uskrsnoj misi u mostarskoj katedrali, 27. ožujka 2016. godine

Hajdemo na današnje Evanđelje Iv 20,1-8 - redak po redak: Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. - Ivan izdvaja Magdalenu između galilejskih žena i prati je u „rano jutro, još za mraka“. Ona se pojavljuje na Isusovu grobu prije nego su anđeli čuvari stigli na grob da zamijene Pilatove čuvare koji su utekli s Isusova groba. Odakle joj tolika hrabrost ići kroz Jeruzalem sama, a tek zora zarudjela? Može li je netko buleknuti kamenom u leđa da padne i da se više ne digne? Kako misli da će s groba odvaliti kamen što su ga četvorica preksinoć navalila na grobnu Arimatejčevu pećinu? Kako se ne boji rimskih stražara da će je napastovati? Eto ona ide zamotana i uplakana prateći kucaje svoga srca, potaknuta ljubavlju i zahvalnošću što je njoj Isus učinio oslobodivši je od sedmerostruke spone sotonske (Lk 8,2). Čim je primijetila da je „kamen s groba dignut“, nije ni ulazila u grobnu špilju, niti primijetila da nema stražara koji su već bili pobjegli u grad, samo joj poput munje glavom sinu misao da se mora javiti Petru, koji je još od četvrtka u muci zbog svoga grijeha odreknuća, i reći mu kako je kamen otkotrljan i kako je Isus vjerojatno ukraden.

Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." -  Sva više izbezumljena nego urazumljena, vrcne se u grad, pokuca na vrata dvorane Posljednje večere, gdje su se apostoli sakrili i zbili. Viče i budi ih. Kako je zaključila da je Gospodin uzet, otet, ukraden, odnesen? Prazan grob? A sada joj pade na pamet da nije ni stražare vidjela. Jesu li ga stražari odnijeli i na drugo ga mjesto pokopali? Zašto? Pitanje za pitanjem, ne zna odgovora.

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. - Vide učenici zadihanu i usplahirenu ženu. Što je, Bog s tobom?! Ne znaju je li java ili sanja ili samo ženska utvara i mašta. Ipak odlučiše poći, Petar i Ivan. I oni su uza stranu kuda je Isus prekjučer nosio teški križ više trčali nego pješačili razmišljajući o Magdaleninoj rečenici: „Uzeše Gospodina i ne znamo gdje ga staviše“. Tko ga je uzeo, i kako? Kuda ga je odnio, i zašto? Kada se sve dogodilo, i tko je sve to izveo? Sve im pada na pamet samo ne to da je sam uskrsnuo, kako im je tri puta navijestio, a oni sva tri puta posve smetnuli s pameti. I samo što ne dođoše na grob: mlađi Ivan brži od starijega Petra.

Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Petar se zapuhao, nije siguran ni hoće li živ dospjeti do groba. Drugi je učenik, Ivan, jači, pretrči Petra, i prvi stigne na grob. Ni jedan ni drugi ne znaju što bi mislili o svemu događaju. Petar je ozbiljno zamišljen, uspomenom gorkom taknut: 'sam se svoje sjeti boli'! Ivan pun radoznalosti poviri i primijeti neobičan red, ali ostade pred grobom iz poštovanja prema Petru.    

Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. - Ivan se dovoljno sagnuo i vidio kako stoje povoji u koje je mrtvi Isus bio zamotan. Možda ih je i on, Ivan, zajedno s Nikodemom i Arimatejcem, u petak zavijao.  

Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Kako zora sviće, tako i njima sviće u glavi: postupno razotkrivaju zagonetnu činjenicu. Petar ugleda povoje gdje složeni leže, nisu porazbacani. Ako je otet i ukraden, nije vjetar mogao povoje ovako ispeglano saviti na jedno mjesto. Da ih nije Magdalena složila? Petru sve nešto šapće da nije moglo biti krađe, ali ne dokučuje odakle toliki red u grobu. Nije ništa zaključio, niti čak pomislio da je Gospodin uskrsnuo, a još manje u to povjerovao, eto koliko mu je pamet obavijena maglom.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob, i vidje i povjerova. Ivan propusti kroz glavu sve logičke veze i dođe do jasna zaključka. I sam bijaše očevidac u petak na pokopu, nemoguće je da se sve odvilo ovako anđeoski uredno i neprotumačivo bez višnjega čuda. I provjerova!

Prvi svjedok vjere u uskrsnuće. I pravo je tako. Jer

Ivan bijaše s prvopozvanim Andrijom kada je pošao za Isusom u Betsaidi, a bijaše „otprilike deseta ura“ (Iv 1,37).

Ivan bijaše svjedok Isusova Preobraženja na Taboru (Mt 17,1).

Ivan bijaše svjedok čudesna uskrišenja Jairove 12-godišnje kćeri (Lk 8,51).

Ivan bijaše svjedok na Posljednjoj večeri „za stolom Isusu uz grudi“(Iv 13,23).

Ivan bijaše prvi svjedok u Getsemanskom vrtu kamo Isus povede „Petra i oba sina Zebedejeva“ (Mt 26,37) da mu vide agoniju u krvavu znoju.

Ivan bijaše svjedok u Kajfinu dvoru, gdje Petar na dvorištu zanijeka Isusa, a „drugi učenik“ (Iv 18,15) svjedočki proprati cio proces iz minute u minutu.

Ivan bijaše svjedok na Kalvariji, gdje Isus povjeri svoju rođenu majku učeniku i apostolu kojega je ljubio (Iv 19,26-27), pa je red da Ivan bude prvi svjedok i u vjeri u Isusovo uskrsnuće (Iv 20,8). Velika i zlatna medalja!  

Pa ako ne vjeruješ ženskoj mašti Magdaleninoj, povjeruj barem nepobitnim zaključcima Ivana prvoga svjedoka! Jer znamo: njegovo je „svjedočanstvo istinito“ (3 Iv 12).

Istina je da se pred ovakvim praznim a urednim grobom budi vjera u nešto čudesno: pa ili je uskrišen ili je ukraden! Ali nije naša vjera u prazan grob, nego u Isusa uskrsloga, koji se počeo ukazivati: Jednoj (Mk 16,9), Jednomu (Lk 24,34), Dvojici (Lk 24,16), Trima (Mk 16,1), Sedmorici (Iv 21,2), Jedanaestorici (Dj 1,3), skupini od Pet stotina (1 Kor 15,6). Pa nemaju valjda svi fatamorgane i halucinacije - utvare i varke! Ako misliš da imaju svi, nema onaj sumnjivac Toma, koji je kao i ti, i traži da prst zamoči u Isusove rane, a Isus ga poziva da stavi cijelu ruku u njegova rebra i da ne bude „nevjeran nego vjeran“! (Iv 20,28).

Ne uvjerava me prazan grob, nego uskrsli Gospodin koji je s Dvanaestoricom pokrenuo preobražaj Jeruzalema, i Rima, i cijeloga Rimskoga imperija, i cijeloga svijeta.

Ljudske se bučne a kratkonožne laži u sramu pokapaju, a Isusova se uskrsna Istina u slavi ukazuje i širi već dvije tisuće godina!

Ljudske se nepravde ponižene stide, a Isusova se uskrsna Pravda pobjedonosno pokazuje.

Ljudska se smrtna tijela spuštaju u grobne pećine, a Isusov se uskrsni Život uzdiže iz groba i preobražava u vječnost.

A mi čvrsto vjerujemo da će Gospodin naš uskrsli Isus „preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu“ (Fil 3,21).

Marta! Marta! Vjeruješ li ovo?!

POVEZANI ČLANCI

26. srp 2017
Biskup Ratko Perić
21. srp 2017
Biskup Ratko Perić
04. svibnja 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

26. srp 2017
Biskup Ratko Perić
21. srp 2017
Biskup Ratko Perić
04. svibnja 2017
Biskup Ratko Perić