Da se ne bi ponavljale zloporabe iz prethodnoga razdoblja, već skoro šest godina na snazi je odluka Biskupskog ordinarijata u Mostaru, dostavljena svim župnim uredima i redovničkim zajednicama okružnicom, od 23. kolovoza 2001., kojom je, između ostaloga, određeno: „3. - Župni uredi i redovničke ustanove dužni su na ovaj Ordinarijat pravovremeno dostaviti imena ostalih inozemnih svećenika i biskupa, izvan hrvatskoga jezičnog područja, a pozvani su da drže duhovne vježbe, duhovne seminare i slične duhovne susrete, na kojima se propovijeda i tumači Riječ Božja. Zajedno s imenima i molbom dostavit će se i kopija celebreta dotičnoga inozemnog svećenika ili biskupa, koji će, nakon napismeno danog odobrenja ovog Ordinarijata, moći voditi takva duhovna vježbanja“ (VIJESTI Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije BiH, 5. rujna 2001., str. 30-31; Glas Koncila, 9. rujna 2001., str. 2).
Čak su i biskupi, članovi Hrvatske biskupske konferencije, na svome zasjedanju u Splitu u listopadu 2005. godine odlučili, a potom i biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u Sarajevu istoga mjeseca donijeli odluku: da se biskupi na području dviju Biskupskih konferencija ne odazivaju pojedinim župnicima u drugim biskupijama bez izričita nihil obstat-a mjesnoga biskupa.
Unatoč odredbi koja je spomenuta, vijest o duhovnim vježbama, koje bi svećenicima u Međugorju držao početkom srpnja 2007. godine fra Raniero Cantalamessa, kapucin, propovjednik Papinskoga doma, pojavila se na internetu prije više mjeseci a da organizatori tih duhovnih vježba nisu propisno niti obavijestili Biskupski ordinarijat u Mostaru. U tom su kontekstu zakazana i ispovijedanja, gdje je zajedno s o. Cantalamessom, kao voditelj križnoga puta najavljen i fra Jozo Zovko, iako je on od 2004. godine lišen vršenja svećeničkih čina na području hercegovačkih biskupija (Vrhbosna, 3/2004., str. 293-298).
Pastoralnu odluku od 23. kolovoza 2001. o duhovnim voditeljima i vježbama posebno je potvrdio i izričito naglasio mostarsko-duvanjski biskup mons. dr. Ratko Perić u svojoj poruci i pozivu na Izbornom kapitulu Hercegovačke franjevačke provincije, 16. travnja ove godine na Humcu, kamo je službeno pozvan predvoditi sv. Misu. U tom svom govoru, s obzirom na Međugorje, dijecezanski je biskup rekao:
„1 - Izraz je puke pastoralne samovolje samih župnika i drugih međugorskih djelatnika da na portalu 'Medjugorje' figurira 'Gospino svetište'. To nije ni dijecezansko, ni nacionalno, ni međunarodno svetište. I toga se treba držati dok stvari ovako stoje.
2 - Izraz je puke samovolje samih župnika i drugih međugorskih djelatnika da se ne poštuje Okružnica Ordinarijata iz 2001. godine da se u Međugorje ne pozivaju svećenici izvan hrvatskoga naroda bez izričito i napismeno dana odobrenja Biskupskog ordinarijata.
3 - Izraz je puke samovolje samih župnika i drugih pastoralnih međugorskih djelatnika da se član Vaše provincije, fra Jozo Zovko, koji nema nikakvih pastoralnih ovlasti, čak je lišen vršenja bilo kojega svećeničkog čina u ovoj biskupiji, poziva, kao ove godine, da vodi Križni put u Međugorju, i to uokvirujući ga u naznaku mogućnosti ispovijedanja.“
Taj je govor u cijelosti objavljen u hercegovačkom biskupijskom mjesečniku (Crkva na kamenu, 5/2007., str. 33-35).
Nakon više dopisa razmijenjenih u posljednje vrijeme između Biskupskog ordinarijata i Župnog ureda u Međugorju, međugorski je župnik, dr. fra Ivan Sesar, javio biskupu Periću pismom 13. lipnja 2007.: „Na moje izričito traženje zbog kratkoće vremena zamolio sam P. Cantalamessu da mi svoju potvrdu primitka pisma pošalje putem faksa što je on i učinio u međuvremenu. On uvažava moju ispriku i žali što zbog novonastalog stanja ne može doći jer načelno nigdje ne nastupa bez dopuštenja mjesnoga ordinarija."
Biskup Perić i o. Cantalamessa razmijenili su pisma 13. lipnja. O. Cantalamessa obavijestio je biskupa da je poslao pismo župniku Sesaru 8. lipnja. On biskupu piše u pismu 13. lipnja: „Moje je pravilo ne propovijedati, osobito kleru, bez odobrenja mjesnoga biskupa."
Biskupski ordinarijat u Mostaru nije nikada ni s jedne strane primio nikakav dopis kojim se traži odobrenje s obzirom na spomenute duhovne vježbe i njihova voditelja.
Dok ovo priopćuje, Biskupski ordinarijat ima u vidu činjenicu da u ovom slučaju nisu poštovane odredbe Zakonika kanonskoga prava koji za svećenike i đakone određuje potrebu izričite dozvole za propovijedanje, ako se ona traži krajevnim zakonom, kao i obdržavanje odredaba koje donese dijecezanski biskup. A Ordinarijat posebno smatra potrebnim ovo priopćiti katoličkoj javnosti zato da se izbjegnu povodi krivim tumačenjima i dvoznačnostima, kao što već rezultira u pojedinim komentarima na internetskim stranicama, s obzirom na Međugorje kao mjesto navodnih ukazanja za koja vrijedi crkveno pravilo: „da se ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama“.
Msgr. Srećko Majić
generalni vikar
