Vijesti
21. May 2020.
Foto:
web

Novi Travnik, 13 kilometara od staroga Travnika, 12 je godina nosio ime Pucarevo (1980.-1992.), a od tada je s današnjim novim travničkim mjesnim nazivom. Prema posljednjem popisu prije 7 godina Općina je s više od 50 naselja brojila oko 25.000 stanovnika. U gradu su dvije dijecezanske župe Vrhbosanske nadbiskupije, jedna posvećena Uzašašću Gospodinovo od 1982., a druga Presvetomu Trojstvu od 2003. U prvoj je župnik vlč. Marko Majstorović, a u drugoj vlč. Anto Ledić. Župnik je Majstorović za ovogodišnju svetkovinu Uzašašća, 21. svibnja, pozvao biskupa Ratka Perića iz Mostara, koji je s blagoslovom kardinala Vinka, dijecezanskoga ordinarija, predvodio Misno slavlje u 11.00 sati u koncelebraciji s dvadeset svećenika, biskupijskih i redovničko-franjevačkih dok su dvojica đakona asistirala. Tu su i poglavari Travničkoga sjemeništa s osmoricom pitomaca među kojima i dvojica hercegovačkih maturanata, Tomislav iz Potoka/Bijeloga Polja i Stjepan iz Rotimlje. Slavlje se odvija u crkvenom dvorištu koje je ispunjeno mnoštvom župljana i hodočasnika iz okolnih župa. Da propovjednik ne spomenu virus, ne bi se nitko sjetio da je ovo vrijeme koronina virusa koji je nakon dvomjesečna apokaliptičkoga galopiranja usporio korak prema potpunu nestanku. Pjevana Misa župnoga zbora, uz pjesmu i glazbeno vodstvo sestara iz Novoga Travnika, te sestara iz Travnika i Viteza unosi posebnu radost i pobožnost, jer tko pjeva, dvaput moli! Glasove mladih čitača biblijskih odlomaka i molitelja vjerničkih zaziva pod sv. Misom raznosi razglas razgovjetno, bez ikakva šuma. Ministranti pripremljeni na najvišoj svetkovinskoj razini u slavu Krista na nebo uzašloga. Vlč. Marko pozdravlja kler, puk i predvoditelja Euharistije biskupa Ratka i svima čestita i želi posebne milosti od velikoga Zagovornika kod Oca nebeskoga Isusa Krista, vječnoga Sina, koji sjedi s desne Očeve. Vrijeme idealno: svibanjsko sunce, oblaka koliko treba, a povjetarac ponekada zalahori i dodatnu ugodu stvori. U takvu veličajnu okružju svi su nazočni pozvani u činu iskrena kajanja pristupiti sv. Misi, najuzvišenijoj Isusovoj molitvi. Ne samo Molitvi nego i jedinstvenoj Žrtvi za spasenje ljudi.    

Prenosimo biskupovu propovijed                      

Svetkovina Uzašašća Gospodnjega. - U crkvenoj godini svetkujemo sve 52 nedjelje kao blagdane Krista Isusa sa spomenom na Njegovo slavno Uskrsnuće. Povrh toga slavimo s najvećim bogoslužnim stupnjem svetkovine još osam Kristovih spasonosnih događaja: Utjelovljenje, Rođenje ili Božić, Bogojavljenje, Tijelovo, Srce Isusovo, Uskrsnuće kao vrhunac svetoga Trodnevlja, Uzašašće i Krist Kralj. Neke od tih svetkovina uvijek padaju u nedjelju, neke u četvrtak. Neke su zapovijedane, a neke nisu, ali sve su svetkovine. Uzašašće je nezapovijedana svetkovina, a zapovijedana je ovdje u ovoj novotravničkoj župi od njezina utemeljenja 1982., gotovo 40 godina. Ima još jedna župa posvećena Uzašašću, i to u Banjoj Luci u Vikarijatu Križevačke biskupije. A ima više kapelica po župama, samostanima i grobljima posvećenih Kristovu Uzašašću.

Što je to Uzašašće ili Spasovo? - Isusovo Uzašašće jest njegov uzlazak na nebo 40. dan nakon njegova Uskrsnuća. Isus je na zemlji završio svoje djelo otkupljenja ljudskoga roda. U puku se za Uzašašće čuje i izraz Spasovo ili Spasovdan. Na grčkom: Episozómene = Spasenje, sigurno odatle naziv Spasovo i u katolika i u pravoslavnih, tj. Kristovo dovršenje djela otkupljenja za njegova predsmrtna djelovanja i pouskrsna ukazanja svojim apostolima. Nakon Isusova Uzlaska na nebo i Silaska Duha Svetoga dovršeno je i očitovano Božje djelo spasenja, na koje su ljudi pozvani da odgovorno i subjektivno surađuju vjerom i djelom za svoj vječni život. 

O kakvim je ukazanjima riječ? – U vrijeme pouskrsna boravka na zemlji Isus se ukazivao, ali samo onima koji su u njega vjerovali i koji su ga istinski poštovali: Magdaleni u vrtu, Petru na dan Uskrsa, dvojici na putu u Emaus, Desetorici bez Tome i Jedanaestorici s Tomom u Jeruzalemu, Sedmorici na Genezaretu, Skupini od 500 vjernika, Jedanaestorici na današnji dan na Maslinskoj gori. Osam izričito navedenih ukazanja i općenito rečeno: „četrdeset im se dana ukazivao“, ne označujući ni gdje, ni koliko puta, ni koliko je to trajalo. A nije se tada ukazivao svojim neprijateljima. Međutim, ukazao se i svomu neprijatelju, progonitelju Savlu, ali nakon Uzašašća na nebo, možda i dvije godine poslije. Ukazao se i prvomučeniku Stjepanu prije njegove smrti. I Ivanu apostolu na Patmosu. Ta su ukazanja za života apostola i zato su javna i obvezatna objava.

Što je to Uzašašće, a što Uznesenje? - Za Isusov uzlazak na nebo kažemo Uzašašće. Zašto? Zato jer je Gospodin sam svojom odlukom i snagom, svojom vlašću nad životom, iz groba ustao i nakon 40 dana na nebo uzašao. Samostalan izlazak iz groba, samostalan uzlazak na nebo. A za Njegovu Majku Mariju kažemo da je uznesena, uzeta u nebesku slavu odlukom i snagom njezina Sina Isusa. To je učinio On, Sin Božji i sin njezin, a nije to ona ostvarila sama svojom snagom. Zašto je to učinio? Zato što mu je Majka i što je nju svima nama dao za Majku u redu milosti. Zato bitno drukčija riječ: Marijino uznesenje na nebo. Razumije se sve po planu Oca nebeskoga, izvora sve ljubavi i svemoći.

Mi katolici vjerujemo i naučavamo da su samo dvije osobe s preobraženim tijelom u nebu: Gospodin Isus, pravi Bog i pravi čovjek, koji je na današnji dan Uzašašća osobno i svojim proslavljenim tijelom uzašao u nebesku slavu, i Blažena Djevica Marija koja je, po posebnoj povlastici Božjoj, dušom i tijelom uznesena u nebesku diku – a liturgijska joj je svetkovina na Veliku Gospu. Ni za koga drugoga Crkva ne drži da je tijelom u nebu: ni Ilija prorok zaštitnik Bosne i Hercegovine, ni sv. Josip zaštitnik Crkve Katoličke, ni sv. Ivan Krstitelj i nijedan od Apostola.

Kada je Isus uzašao na nebo i pozdravio Oca svoga nebeskoga, što mu je prvo rekao? Možda - pošaljimo Duha Svetoga, Parakletos-a, Branitelja, Tješitelja, apostolima koji su isprepadani, sumnjičavi, prestrašeni, pod stalnim stresom. Neka ih Duh brani i tješi, jača, osnažuje i uvodi u svu istinu. Tako je i bilo. Do deset dana - u drugu nedjelju slavimo Silazak Duha Svetoga ili Pedesetnicu. Židovi su svečano slavili Pashu – Prijelaz - sjećanje na prolaz iz Egipta u Obećanu zemlju. Mi slavimo Uskrs, Isusov prijelaz iz smrti u život. Židovi su slavili Pedesetnicu ili svetkovinu sedam sedmica nakon Pashe – sjećanje na Božje uručenje Deset zapovijedi Mojsiju na Sinaju, a mi 50. dan nakon Uskrsa svetkujemo Silazak Duha Svetoga na Gospu i Apostole i na cijelu Crkvu.

Duh je naš odvjetnik, branitelj. Neki čovjek u susjeda ukrao vola i prodao ga. Da mu je digao pile, hajde i oprostio bi mu, nego vola. I na sud. Taj vololopov uzeo nekoga sposobna odvjetnika, koji se na sudu digne i počne majstorski braniti svoga štićenika. Za vrijeme obrane, dokaže alibi, tj. da mu je branjenik bio na nekom drugom mjestu u dan u koji je optužen za krađu. Poništena optužba, otklonjena osuda i obranjen čovjek. Poslije pozitivne presude nađu se branitelj i branjenik na zajedničkom ručku. I veli mu odvjetnik: "Hajde, sada možeš reći, jesi li zbilja ukrao ili nisi, ionako si oslobođen." Kaže obranjeni kradljivac svomu branitelju: "Dok me Vi niste počeli braniti, bio sam uvjeren sto posto da sam ukrao. Ali kada sam čuo Vašu obranu, Vaše razloge, uvjerio sam se sto posto da nisam ukrao!" Vidiš li ti kako je sposoban taj odvjetnik, branitelj?

Dobro, mi imamo božanskog odvjetnika, poštena zagovornika koji je kadar nas nepoštene obraniti pred vječnim sudom i vječnom pravdom. On pozna i naše okolnosti, i naše zemaljske i ljudske nagone, i svoje nebeske i božanske zakone. "A Onaj koji proniče srca, zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete" (Rim, 8,27). Zauzima, zalaže, zagovora, odvjetuje, brani i obrani!  

Uzašašće znači završetak vremenita Kristova života na zemlji u tijelu smrtnome i besmrtnome. - Nema više ni pozitivnih zemaljskih trenutaka, ni ugodnih razgovora, ni prijateljstava, koja su se doživljavala s mnogim osobama. Nema ni negativnih doživljaja patnje i agonije, ni sinedrijske klevete ni rimske sudske kaljuže. Nema više križnoga puta, ni raspeća, ni smrti, ni pokopa, ni suze, ni boli.

Uzašašće znači početak novoga trajanja, apsolutna novost. Isus kao Bogočovjek počinje novo vječno vjekovanje u slavi kod Oca, s desne Očeve, u božanskoj vječnosti koju ne možeš staviti u riječi. - Za Crkvu, za apostole i za sve nas ostaje proživljavati sve ono što je Isus prošao prije smrti i uskrsnuća: da ne zaboravimo ono što je Isus činio i učio, da se snalazimo razumom i vjerom, da vršimo sve ono što nam je On zapovijedio činiti, Njemu na spomen. Ne ćemo biti bez patnje i mučeništva, bez Križnoga puta…

Uzašašće znači da imamo zagovornika na nebu, koji nas čeka raširenih ruku kada završi naš ovozemni boj i tijek. - Nebo je određeno da bude naša trajna i vječna domovina. Ali nije samo dar, nego smo pozvani da se za nju i osobno založimo i da je po svojoj mogućnosti zaslužimo: po savjesnu djelovanju, po odnosu prema bližnjemu svomu; kako položimo životne ispite i svladamo napasti na ovome svijetu, takva nam se nada otvara u vječnosti. Ako Bog nagrađuje onoga tko putniku dadne čašu hladne vode, koliko li će više počastiti onoga tko je drugomu zdravlje vratio, kuću podigao, posao našao, dijete mu poučio, za vječnost mu život spasio. Što si god nesebično drugomu dao, sto će ti se puta vratiti u krilo, i tebi i potomstvu tvomu tjelesnomu i duhovnomu.

Isus je naš zagovornik kod Oca. Pokazao je to na primjeru s raskajanim razbojnikom na Kalvariji.

Razbojnik mu kaže: Isuse, sjeti me se kada u raj dođeš!

Isus će njemu: Još večeras sa mnom si u raju.  

Razbojnik: O, Gospodine, nisam dostojan, ja sam kleo, klao, krao, svako zlo činio.

Isus: Ja te opravdavam zbog one tvoje prve riječi.

Razbojnik: Isuse, stidim se ući u raj. Ja sam žario, palio, ubijao, kako ću ja tamo?

Isus: Ja te opravdavam krvlju svojom. Ja molim za tebe Očevo milosrđe!   

Ja sam s vama. Isus je u današnjem Evanđelju rekao svoju posljednju riječ na zemlji: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Nevidljivo nazočan i vidljivo djelatan. Očekuje našu molitvu i suradnju. Svaka će ti se molitva uslišati, ne kako ti hoćeš, nego stotinu puta bolje - kako Bog rasporedi.

Ako ga molimo po Božjoj volji da nam bude na zemlji onako kako je na nebu, a ne da želimo da se Bog ravna prema našim krivim željama, tj. da bude naopako i kod Boga na nebu onako kako je na ovoj zemlji;

Da mu ne ištemo, umjesto dobre ribe, otrovnu zmiju – a ja mislila da je to riba, slična joj je!

Da mu ne pokazujemo rukom na škorpiona, a željeli bismo jaje – a ja mislio da je to kokošje jaje, sliči mu;

Da ne tražimo tvrdi kamen, a mislimo da je ražov kruh koji mu je nalik.

Da ga molimo da nas odvrati od napasti, ali mi kažemo: ne odmah; da nas čuva od tjelesna zla, a sve poduzimamo da se u moralno zlo sunovratimo. Isus nam pomaže ako molimo kako Bog Otac hoće: da dođe Njegovo Kraljevstvo i da se ispuni Njegova sveta  Volja.

Gdje si griješio, ondje ćeš i ispaštati. Za nas ljude vrijedi zakon: u čemu je tko griješio, u tome će biti i kažnjen. Ne plaća Bog svake subote, ali isplaćuje kada on odredi plaću.

I nemoj govoriti da virus nije ili da jest Božja kazna: odakle ti znaš je li to Božja kazna ili nije? Odakle tebi Božje znanje da protumačiš Božje putove i Božje kazne? Bog je prvotni uzrok svemu. A ljudi su drugotni uzroci. Ali Bog  prati i sve ljudske uzroke i njima ravna podlažući ih svomu planu.

Je li se Bog s tobom prethodno savjetovao kakav će nevidljiv virus pogoditi 215 zemalja svijeta? I koliko je ljudskih manipulacija u svemu ovome?

Je li se to s tobom konzultirao pa da znaš da ovo nije Njegova poruka svoj ljudskoj znanosti - medicini, biologiji, kemiji... – da se nađe, ne na koljenima, nego nokautirana leži na zemlji?

Hoće li tebe pitati za savjet kada će i gdje dopustiti potres, požar, poplavu?

Nama je danas u Prvom čitanju rečeno da nije naše "znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti" (Dj 1,7), nego da se Bogu obraćamo svim bićem svojim.

Rečeno nam je da se držimo pravila koja nam razum i vjera kazuju:

Ne možeš zlo raditi, a dobru se nadati.

Ne možeš Boga psovati ili ga se odreći i misliti da to nije ništa!

Ne možeš prezirati svoje roditelje, očekivati blagoslov u radu i misliti da ćeš ti biti sretan kao otac ili kao mati.

Ne možeš pobacivati djecu, Božja stvorenja, i očekivati od Boga da te sreća prati.

Ne možeš ljenčariti i nadati se da ćeš proći u školi, na poslu i u životu.

Ne možeš svoje osobne interese pretpostaviti općima i čekati da te općinstvo nagradi ponovnim izborom.

Evo što Isus od nas očekuje i evo što nam je znano da činimo kako bismo se spasili i drugima pomogli. Pa će izostati njegova kazna, a izliti se na nas njegov obilan blagoslov.