Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Svečanim Euharistijskim slavljem, 27. rujna 2017. uvečer, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve sestre su milosrdnice svečano proslavile sv. Vinka Paulskoga, utemeljitelja svoje Družbe, te 400. obljetnicu nastanka vinkovske karizme. Sveti Vinko bio je francuski svećenik, osnivač Družbe lazarista i Družbe sestara milosrdnica, koje su prisutne i djelatne u mnogim dijelovima Katoličke Crkve.

Na našim područjima Družba misionara - lazarista prisutna je samo u Zagrebu. A sestre milosrdnice djeluju u hrvatskom narodu već 172 godine. One su 5. rujna 1845. pozvane u Zagreb, a odatle 1871. godine prešle u Bosnu, točnije u Sarajevo, a 1872. godine i u Mostar.

Za ovu obljetnicu i svetkovinu mostarske su sestre pozvale biskupa Ratka koji je predvodio sv. Misu, a koncelebrirala su šestorica svećenika iz Mostara.

Tijekom sv. Mise liturgijsko su pjevanje animirali don Niko Luburić, katedralni dirigent, i s. Matea Krešić, a biblijska su čitanja pročitale s. Alojzija Ramljak i s. Svjetlana Andabak, milosrdnice. Molitvu vjernika predmolila je volonterka iz katedrale Petra Brkić. Na Misi su se sestrama pridružili brojni vjernici i sestre drugih kongregacija koje djeluju u Mostaru.

Nakon sv. Mise sestre su se našle s uzvanicima u katedralnoj dvorani na čašćenju.

Prenosimo misli iz Biskupove propovijedi:

SV. VINKO PAULSKI – UTEMELJITELJ “CARITASA”

Sveti Vinko rođen je 24. travnja 1581. u Pouy-u kod Dax-a, u Gaskonji, jugozapadna Francuska.

Iznimno talentiran, nije mogao ostati kod ovaca i krava te ga je 1595., dao upisati u franjevački kolegij njegov otac koji je od njega očekivao dobar urod da u materijalnom smislu poveća obiteljsko blagostanje. Ali Bog je drukčije računao i križao zemaljske računice. Čovjek snuje, a Bog određuje. Ubrzo je odatle, zauzimanjem jednoga dobrotvora, premješten u Toulouse na sveučilište gdje se učenjem i stegom pripremao za svećeništvo. 

U dobi od 19 godina, 1600., 23. rujna, zaređen je za svećenika, kada inače drugi kandidati tek maturiraju. Bio je najprije svjetovni svećenik a potom član Družbe Presvetoga Sakramenta.

Godine 1604., završio je teološke studije s doktoratom u Tuluzu. A 1623. postigao je doktorat i iz crkvenoga prava na sveučilištu u Parizu. Nije mu nedostajalo ni školske pameti ni praktične stručnosti.

Godine 1605.-1607. zarobili su ga turski gusari na Sredozemlju i odveli u sjevernu Afriku, u Tunis, gdje su ga prodali nekomu muslimanskom gospodaru. Bio je tri puta preprodavan. Tu je obratio svoga trećega gospodara, nekoga fratra otpadnika koji se opet vratio na kršćanstvo te s njime pobjegao u Francusku.

1607.-1608. proveo je u Rimu zajedno s tim kolegom fratrom.

Od 1612. župnik je u prigradskoj pariškoj župi Clichy. Živio je i kapelanovao u visokom društvu vladara i vladarica ovoga svijeta kao savjetnik, ispovjednik, propovjednik. On je već upoznao dva sloja društva: bogate kojima ništa nije nedostajalo, pa su mislili da su im vrata raja širom rastvorena, i siromahe koji su bili uvjereni da im je zbog jadnoga moralnoga i materijalnoga stanja i raj zaključan. Njegovo je bitno polje djelovanja konkretna pomoć bolesnima, siromasima, napuštenoj djeci, zarobljenicima, a posebno duhovna pomoć svima. Njima se posve posvetio i tako postigao svetost. A bogataši su mu pomagali da uzdržava sirotinju.

Don Vinko je poznat po tome što je osnivao male zajednice milosrđa, zvane „caritas“ = charité = agape = milosrdna ljubav. Takav prvi caritas osnovao je 1617. eto prije 400 godina, i tu ustanovu povjerio djevojkama i gospođama koje je nazvao „Služavkama siromaha“. Ne samo caritas, nego je u službu siromaha uključio i propovijedi, pouke, kateheze iz kojih su se tijekom vremena razvile duhovne vježbe i glasovite „konferencije utorkom“. Caritas jest ljubav ljudi prema Bogu i međusobno među ljudima ali s pomoću Boga. U svoju je duhovnost vlč. Vinko uključio humanizam sv. Franje Saleškoga, koji je Vinku bio duhovni vođa, i pokornički vid sv. Ignacija Lojolskoga. „Kada napuštate molitvu da njegujete bolesnike, napuštate Boga da služite Bogu.“ Što budeš, služavko, imala više vremena za Boga, to ćeš imati i više vremena za siromahe!

Tijekom vremena osnovao je dvije velike redovničke družbe:

Muški red: Kongregaciju misije ili Lazariste: u Parizu 1625., a odobrenje iz Rima 1632. Zadaća im je vanjske misije. U Africi, na primjer. Tako je prvi misionar lazarist svećenik otišao na Madagaskar 1648. da oslobađa robove. U Vinkovo vrijeme lazaristi su se toliko profilirali i potvrdili da je pariška vlada tražila listu njegovih kandidata za biskupe, a u godini njegove smrti, 1660., 12 bogoslovija, koje su se osnivale prema tridentskoj reformi od prije stotinu godina, imale su rektore lazariste.

Danas, 2017., generalna im je uprava u Rimu. Imaju 508 redovničkih kuća s oko 3582 člana uključujući novake (svećenikâ: 2953). U Hrvatsku su došli iz Slovenije 1958. Danas ima 6 svećenika, 2 brata laika i 2 bogoslova. Imaju župu u Vrapču kod Zagreba i brinu se za Psihijatrijsku bolnicu.

Ženski red osnovan je, u suradnji sa sv. Lujzom Marillac (1591.-1660.), godine 1633., a Sveta ga Stolica odobrila 1668.: “Gospođe milosrdnice” koje se tijekom vremena preimenuju u “Kćeri milosrdnice” – Društvo apostolskoga života - kojih danas ima oko 15.500 u 1858 kuća i u “Sestre milosrdnice” koje danas žive u 12 nezavisnih generalnih kuća i ima 550 redovničkih zajednica sa 2867 članica:

Zagreb: 99 kuća i 706 članica.[1] U Mostaru su već 145 godina, od 1872. i danas imaju  pet kuća u Hercegovini: u Mostaru dvije, u Ljubuškom, Tomislavgradu, i u Stocu gdje su neki dan proslavile zlatni jubilej djelovanja u župi.

Vinko je preminuo u Parizu, na današnji dan, 27. rujna 1660. u dijamantnoj godini svoga svećeništva i 79. godini života. Njegovo tijelo počiva u pariškoj crkvi otaca lazarista u kapelici koja se po njemu i zove: sv. Vinko.

Beatificiran je 1729., a kanoniziran 8 godina poslije 1737. – prije 280 godina.

Njegov je humanizam/čovjekoljublje kristocentričan. On u čovjeku, u svakom čovjeku, vidi sliku Isusa Krista, patnika. I želi da se Isusova slika jasno razabire na licu čovjekovu. Pri tom se služio malom metodom da se najprije pokrene krjepost ili suzbije porok, zatim da se iznesu motivi radi pokretanja te krjeposti ili suzbijanja toga poroka, i da se uporabe sredstva kako bi se postigao cilj, vječni cilj.

E kada bismo danas imali jednoga sv. Vinka Paulskoga koji bi posredovao i prenosio one milijarde dolara i eura od onih nekoliko milijuna prebogatih milijardera u korist onim milijardama osušenih siromaha i bez novca i bez novčanika na svijetu! Pa da se barem malo izravna ljestvica između presiromašnih i prebogatih, a ovako: 20% bogatuna drži 80% zemlje, a 80% posto siromašnih drži 20% zemlje!

Sestrama milosrdnicama srdačne čestitke

za njihovu svetkovinu sv. Vinka Paulskoga: neka ih on kod Boga preporučuje;

za 400. obljetnicu pojave prvih „caritasa“ koje je 1617. godine počeo osnivati sv. Vinko;  

i za sestarsku 145. obljetnicu djelovanja u Hercegovini! Posvetile se u onome u čemu djeluju u korist siromaha, bolesnih, nemoćnih, starih.