Fra Bože Milić, župnik Svetoga Petra i Pavla u Mostaru, pripremio je za primanje sv. krizme 68 kandidata, srednjoškolaca prvoga razreda, i još ih se sedmero priključilo iz drugih župa. Bilo je to u nedjelju, 26. svibnja 2019. Prostrana crkva, koja je u završnoj fazi svoga unutrašnjega uređenja, primila je sve krizmanike, njihove kumove i roditelje i brojne vjernike. U Misnom slavlju aktivno se uključilo više krizmanika i krizmanica: u pozdravu biskupu Ratku, u uvježbanu i jasnu izgovaranju biblijskih čitanja, u molitvama vjernika, u prinosu darova. Župnik je također na početku izrazio srdačnu dobrodošlicu svima a na kraju zahvalio onima koji su se nesebično zauzeli da se ova sv. krizma odvija s ugodnim doživljajem. Župni je zbor svojim pjesmama davao ton pjevnom dijelu sv. Mise.
Iz biskupove propovijedi. Govorit ćemo o molitvi koja ulazi u dar pobožnosti, dar Duha Svetoga koji vas krizmanike čini sličnima Kristu Isusu, Sinu Božjemu, da svi živimo po Božjim zapovijedima. Najljepši izraz pobožnosti jest molitva, unutarnja i vanjska, pojedinačna i skupna, svakodnevna. Zašto i za što molimo?
- Isus moli. Cijelo 17. poglavlje Ivanova Evanđelja posvećeno je Isusovoj molitvi, koja je njegov srdačan sinovski razgovor s Bogom Ocem. Isus moli za sebe. Moli Oca da proslavi Sina svoga da i Sin proslavi Oca; da ljudi upoznaju Oca i Sina i da zavrijede život vječni. Sin je proslavio Oca time što je izvršio zadaću koju mu je Otac naložio da je ispuni. Proslava se dogodila po Križu, jer je podnošenjem Muke i Smrti pokazao savršenu poslušnost Ocu (Iv 17, 1-5). Isus moli za svoje apostole i za sve učenike da upoznaju istinu i ustraju u istini; da ostanu u svijetu, ali da ne budu od svijeta (Iv 17,6-8). Konačno Isus moli za one koji će povjerovati na riječ učenika njegovih, tj. za sve nas do Sudnjega dana. Da svi budemo jedno (Iv 17,9-19).
- Ljudi mole. Molitva je naša vjernička s četiri glavne nakane ili cilja:
Kajanje – kajemo se pred Bogom i pred Crkvom kao zajednicom što smo nešto učinili, a nismo nikako smjeli učiniti ili što nešto nismo učinili, a morali smo svakako učiniti. Eto čovjekova žaljenja i zbog zlih misli i čina, u koje se ne smije upuštati, i zbog propusta dobra koje ne smije izostati. Svi griješimo, svi se kajemo i svi smo potrebni Božjega milosrđa i oproštenja.
Klanjanje – čin poniznosti kojim priznajemo da mi nismo gospodari ni sebe ni drugih, nego da je Gospodin naš gospodar. Gospodar ne kleči pred slugom. Bog ni pred kim ne kleči. Nego mi svi klečimo pred Bogom i priznajemo ga svojim Stvoriteljem i Spasiteljem. Mi se svi njemu klanjamo.
Prošnja – molimo Boga da nas usliši u raznim potrebama duše i tijela, života i rada, obitelji i župe, naroda i cijele Crkve. Iako Bog zna što svakomu od nas treba, on želi da svatko izrazi svoju potrebu u poniznosti i skrušenju. Isus nas je molitvom Očenaša poučio kako je na prvom mjestu posvećenje Očeva imena u našem životu, zatim dolazak Kraljevstva Božjega u naša srca i u ovaj svijet i vršenje Božje volje u životu svakoga čovjeka, pogotovo vjernika. A tek onda dolaze naše ljudske potreba: stjecanje kruha svagdanjega, praštanje grijeha, oslobađanje od napasti i izbavljenje od zla.
Zahvala – za sve primljene darove s kojima smo surađivali i koje smo razvijali. Zahvalna djevojka jest plemenita djevojka. Nezahvalan mladić jest propao mladić. Zahvalnost dugujemo u prvom redu Bogu, zatim roditeljima, učiteljima, dobročiniteljima.
Jedan od sedam darova Duha Svetoga jest pobožnost, koja se u sv. krizmi prima kao dar i u životu svjesno njeguje u zahvalnosti i poniznosti. Pobožnost znači imati vremena za Boga, za njegovo Pismo i pouku, za razgovor s njime. Znati se pokajati, naći vremena za klanjanje, znati mu izraziti molbu i zahvalu.
Tijekom dijeljenja sv. krizme i jasnih odgovora krizmanika krizmatelj je mogao provjeriti njihovu pozornost u slušanju onoga što se govorilo o molitvi. Na svršetku sv. Mise dvije-tri fotografije dobro će doći sudionicima ovoga sakramenta mladih, da se u budućnosti i na taj način podsjete na ovaj jedinstveni dan u svome životu. Sudionici okrjepljenja u blagovalištu zahvalni su fra Danku, gvardijanu, na čašćenju.
Krizmanici, u molitvi pobožni!
