Velika je subota, Vrhunac je najdramatičnijega tjedna u Povijesti čovječanstva. Mostarska katedrala te subote, 15. travnja 2017., ispunjena je vjernicima. U mraku noći - 20.00 sati - iščekuje da Svjetlo slavno Uskrsloga Krista rasprši tmine pameti i srca kako bi u njemu zasjalo svjetlo vjere u istoga Isusa. Svi iščekuju da se probudi – uskrsne Kralj koji spava. Grobna tišina. Čak i djeca, koju su roditelji doveli u veliku broju, od onih najmanjih u naručju ili dječjim kolicima pa do odraslih, uklopili se u ovaj savršen mir i tajac. Biskup Ratko u pratnji sedmorice svećenika i uz asistenciju ministranata dolazi pred katedralu do pripremljena ognja koji blagoslivlje te na njemu pali Uskrsnu svijeću, simbol Krista uskrsloga uz liturgijske riječi. Tri poklika: Svjetlo Kristovo! i upaljene svijeće u rukama vjernika razbijaju tamu ove noći i – ljudskih srdaca. A onda, pod punim svjetlom, don Željkovim glasom Pohvale Uskrsnoj svijeći koja je „svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha“ odliježu prostranom dvoranom Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje.
Slijedi drugi dio, Služba riječi. Tri čitanja iz Staroga Zavjeta, tri čitača - tri mostarska bogoslova: Petar, Mate i Ivan, uprisutnjuju prizore Stvaranja svijeta i čovjeka, Izlaska iz egipatske tmine u Obećanu zemlju i Ezekielova proroštva o preobrazbi kamenoga srca u srce od mesa. Veliki katedralni zbor Marija pod ravnanjem don Nike Luburića uza zvon nakratko utihnulih zvona daje Slavu Bogu na visinama, a mir na zemlji nama ljudima. Započinje najsvečaniji i najsvetiji dio ovoga trostrukog obreda, presveta Euharistija. Nakon propovijedi, koju je održao generalni vikar don Željko Majić, blagoslov vode kojom će se krštavati novokrštenici i poškropiti kršteni uz obnovu krsnih obećanja, odricanja od đavla i prianjanje uz članke naše svete vjere, s upaljenim svijećama . Na usklik Vjerujem svi vjernici podižu svijeću u vis kao žele reći: Primi, Bože, i ovu svijeću i ovu vjeru našu! Čin je to vjeroispovijedi i opredjeljenja za život u novosti Uskrsnuća svima darovana.
Nakon uskrsnoga – Euharistijskoga blagovanja, blagoslov i hrane koju vjernici vade iz korpa i torba i koja će okrijepiti tijela umorna. Krist je uskrsnuo, naš je ustô Spasitelj iz groba, veselte se o, kršćani! Kraljice neba, raduj se! Raduj se, puče Božji, jer Uskrsnu kako reče – Resurrexit sicut dixit, alleluia!
Propovijed generalnoga vikara
I ŽIV ŽIVCAT OPET VLADA
Drevna propovijed na Veliku i Svetu subotu započinje upitom: “Što je ovo danas?“ te nastavlja: „Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost.“ Zašto? Zato jer „Kralj spava“. „Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje“.
Preuzvišeni biskupe, braćo svećenici, dragi vjernici!
U ovim riječima drevne homilije izriče se teologija Božje „smrti“, sva uzaludnost ljudskoga zločina te kratkoća – prolaznost i besmislenost đavolskoga pljeska i zadovoljstva. Jer Kralj nije umro, nego spava! Njegov usklik s Križa „Svršeno je!“ označio je samo jednu etapu njegove bogočovječje vječnosti koja je započela anđeoskim navještajem u Nazaretu, tihim rođenjem u Betlehemu, javnim djelovanjem od Galileje preko Samarije do Judeje i bučnim mučenjem i brutalnim ubojstvom u Jeruzalemu; etapu savršena ispunjenja volje Očeve. No, i prije nego je u tijelu rođen, jednako u začeću, rođenju, životu, pregorkoj Muci i spasonosnoj Smrti, On je i dalje „živ živcat“:
„Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta:
vođa živi pade tada i živ živcat opet vlada“,
svečano pjevamo u uskrsnoj Posljednici.
Uskrsnu kako reče. Da je tomu tako, svjedoče prve svjedokinje. „Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob“ (Mt 28,1). Svjedoče i svi drugi učenici, osim Jude koji nije vjerovao u Živoga pa se svojevoljno strmoglavio u smrt. Svjedoči i Petar koji ga je bio zatajio. I ljubljeni učenik koji je pod križem uz ražalošćenu Majku stajao. Ali i Toma koji je na prvi glas posumnjao; svečano, zajedno s anđelom Božjim, svi u jedan glas: „Uskrsnu kako reče!“ (Mt 28,6). Uskrsnu kako reče - snažna je istina i poruka ove svete noći.
Ne bojte se. Druga snažna poruka ove vazmene noći, a koja je prethodila spoznaji Uskrsnuća, jest: „Ne bojte se!“ Naime, obje Marije sa zabrinutošću su koračale prema grobu. Učenici još zabrinutiji, štoviše isprepadani. U strahu od Židova zatvorili se u kuću (usp. Iv 20,19). Strah dviju Marija zasigurno je povećao snažan potres: „I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.“ I anđeo Gospodnji, kojemu „lice bijaše kao munja“ zasigurno nije u prvi mah ohrabrivao. No, istina Uskrsnuća, potvrđena otvorenim i praznim grobom (Iv 20,1-10), i blagim anđeoskim glasom u ljudski strah unosi božansku struju radosti. I bit će to sve dok osobno ne susretnu Gospodina. Sveti će Matej zabilježiti: „Oni otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.“ No, kada im na tom putu pristupa sam uskrsli Isus, vjera s pouzdanjem i predanjem postaje potpuna: „One polete k njemu, obujmu mu noge i ničice mu se poklone“. Da, to je to! To je moj Isus, moj Rabbi! Uskrsnu kako reče te sigurna koraka i glasa, iz punine srca, jednako Petru i svima koje pronađoše svečano navijestiše: Uskrsnuo je!
Braćo i sestre! Ovu Istinu Crkva već skoro 2000 godina propovijeda i cjelokupan njezin nauk na njoj počiva: „Jer da nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, zaludu je, doista, propovijedanje naše, zalud i vjera vaša. Zatekli bismo se kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga, da je uskrisio Krista, koga nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju“ (1 Kor 15,13-15), jasno kaže sv. Pavao Korinćanima.
Dani tjeskobe. No, ostavimo za trenutak biblijsko-teološko promatranje Istine koja je jasna i neupitna i promotrimo sebe u odnosu na nju. Bogu hvala i večeras smo, kao i svih ovih velikih i svetih dana, ispunili i ovu katedralu i sve crkve u našim biskupijama i narodu. Što vidimo u sebi večeras i kakvim nas drugi vide? Ljude koji ovdje i sada nisu samo tijelom prisutni, nego osobe ispunjene radošću jer je Krist uskrsnuo, a što je u zalog i našega uskrsnuća? Ili, sabrane „suhe kosti doma Izraelova u kojima ne bijaše više duha“ - života? Na žalost, ne znam, možda je i do mene, ali u ovoj svečanoj noći i uskrsno ukrašenoj dvorani kao da se čuje kliktaj glasa, pa i radosna uskrsnog Aleluja, iz tjeskobna srca; kao da toplina i radost srca ne struji ovom dvoranom – Božjim hramom. I ne samo da se to osjeća ove svete noći. Najčešće izvori tjeskobe jesu egzistencijalna nesigurnost, nemogućnost vlastitim radom osigurati za sebe i svoju obitelj život dostojan čovjeka. Dakako, tu su i mnoga druga opterećenja srca kojima je izvor to isto srce koje ne želi biti po Srcu Isusovu na Kalvariji probodenu i iz kojega je potekla krv i voda na spasenja svega naroda.
Dani nade i utjehe. Vjerujem da ste večeras u crkvu i na obrede došli i da čujete riječi utješne nade, ohrabrenja; da službenik Crkve poput velikoga svećenika koji je od ljudi uzet i za ljude postavljen u odnosu prema Bogu prinese darove i žrtve za otkupljenje grijeha (usp. Heb 5,1), što je garancija mira u srcu. Ali isto tako da vas kao biblijski osiromašenu udovicu obrani od tlačitelja (usp. Lk 18,3) i zagovara kod ovozemaljskih moćnika, vođeni nadom vlasnika vinograda da će poštovati njegova sina (usp. Mt 12,37), da će poštovati glas Crkve. S auktoritetom koji Crkva priskrbljuje molitvom – a sinoć smo u sveopćoj molitvi molili za državne poglavare s nakanom „da im Bog i Gospodin naš upravi um i srce da traže mir i slobodu svih ljudi“ - i večeras sve one koji su se primili javne službe civilne odgovornosti za čovjeka i društvo, pozivamo: poslužujte svoj narod! Shvatite da istinsko bogatstvo političara, kao uostalom svake javne i privatne osobe, nisu raspadljivi šekeli koji su kadri i izabrane ugušiti, nego miran, spokojan i dostojanstven život onih koji daju društveno i političko povjerenje.
Ovo je tvoja Galileja. U današnjem ulomku iz Evanđelja čuli smo anđela kako poziva da se pođe u Galileju, to blagoslovljeno mjesto susreta s Uskrslim. Ovo je naša Galileja! Ovo je naše sveto tlo, mjesto susreta s Isusom i života u Isusu. Zato nitko nema prava iz naše nas Galileje svjesno izgoniti, niti svojim nedjelovanjem iseljenju tolikih mladih pojedinaca i obitelji pridonositi! Kroz sva ova desetljeća Krist je pred nama i s nama išao. Naši su Ga pradjedovi na razne načine prepoznavali, a blagujući Kruh života potrebitu snagu primali i ovdje, recimo još jednom, u svojoj Galileji, ostali i djelovali. Stoga i vas, draga braćo i sestre, u ovoj svetoj vazmenoj noći pozivamo da poput dvojice tjeskobnih učenika na putu u Emaus prepoznate Isusa koji će nam se i večeras u presvetoj Euharistiji, lomljenju posvećena Kruha, pokazati i dati. Zamolimo ga da nam svijest očisti od zabluda, ukloni bolesti, glad odagna, razriješi okove i otvori tamnice nepravedno optuženima i osuđenima, skupi raseljene sinove i kćeri roda našega, udijeli miran povratak u svoje obitelji svim putnicima kao i svim izgubljenima na ovozemaljskim stranputicama; da svatko u svojoj Galileji u susretu s Uskrslim pronađe sebe i svoga bližnjega.
Približavajući se kraju ovoga uskrsnoga razmišljanja, želim se još jednom vratiti na drevnu propovijed na Veliku subotu, na onaj dijalog Uskrsloga s praocem Adamom. Uzimajući praoca Adama za ruku, veli mu Uskrsli: „Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite! A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, iziđimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba (…). Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena, urešeni su vječni šatori i prebivališta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka još prije postanka svijeta.“
Podigni se i ti, poštovani vjerniče, i drži do svoga dostojanstva! Iziđi van da te svjetlo Uskrsloga obasja! Ti, upravo ti, slika si i prilika Uskrsloga. Bog Otac stvorio te njemu slična. I zato on te noćas poziva da ustaneš, da iziđeš iz svoje svakodnevnice, svoje tjeskobe. Osjeti Njegovu ruku u svojoj ruci i na ramenu vjerujući da ćeš i ti jednoga dana biti proslavljen dušom i tijelom u nebeskoj slavi! U toj nadi našega uskrsnuća bio nam svima sretan i blagoslovljen slavni Uskrs Krista Gospodina.
