U srijedu, 10. listopada 2018., studenti Mostarskoga sveučilišta sa svojim profesorima imali su priliku sudjelovati u katedrali u sv. Misi zaziva Duha Svetoga u početku nove akademske godine. U početku je Mješoviti zbor Studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti pod vodstvom prof. Katje Krolo-Šarac otpjevao himan Dođi Duše Presveti, kao i sve druge pjesme za Misnoga slavlja. Euharistijsko je slavlje predvodio i studentima prigodnu riječ uputio biskup Ratko Perić, a s njim su koncelebrirali dr. don Marko Šutalo, predstojnik Teološko-katehetskoga instituta i župnik u Jablanici, i mr. don Mladen Šutalo, župnik Svetoga Ivana u Mostaru, obojica profesori na Institutu. Don Marko je u početku pozdravio sve sudionike, a don Mladen je na svršetku zahvalio svima koji su organizirali i sudjelovali u ovom Zazivu Duha Božjega.
Prenosimo biskupovu propovijed:
Cijenjeni profesori i poštovani studenti Sveučilišta u Mostaru!
Pozdrav i želja. Dobrodošli u ovu katedralu Marije - Majke Crkve da vjernički sudjelujete u ovoj sv. Misi, Isusovoj žrtvi i gozbi, koju s vjerom i nadom u ljubavi prikazujemo Ocu nebeskomu i pod kojom zazivamo Duha Svetoga u početku novoga ciklusa vašega studijskog obrazovanja! Neka vas snaga Duha Božjega umno osvježuje i tjelesno okrjepljuje u vašem učenju i odgoju, nek vam sedam svojih dara dâ i nek vam ne da putem zlim! Poseban pozdrav onima koji nakon mature ove godine započinju svoj sveučilišni bolonjski proces na izabranu fakultetu. Zajedno i ponizno molimo svjetlo Duha Svetoga da u Božjoj dobroti i mudrosti pronađete smisao svoga postojanja i studijskog nastojanja u raznolikim osobnim kušnjama i društvenim ograničenjima.
Dar i uzdarje. Pred vama je budućnost kao nepoznata sfinga. A i nije! Treba vam vjera u izabrano zvanje, po sebi prati vas rizik sutrašnjega rezultata, ali vam je pri ruci nenametljiva a dohvatljiva milost Božja koja stupnjevno razotkriva tajne u vašem srcu i umu, i u ovoj prirodi i društvu. Svemogući Bog sve nas, u bilo kojoj dobi, oprema posebnim talentima, ne samo za svakoga osobno nego i za zajednicu u koju nas sa zadatkom poziva i postavlja. Stoga je nezaobilazna ova razmjena i dopuna dobara, razuma i vjere, mladosti i iskustva, upravo kao što se to događa u Euharistiji: dok mi Bogu na dar prinosimo plodove zemlje i rada ruku svojih, On te iste darove posvećuje i nama uzvraća kao duhovnu hranu i piće za život vječni.
Djela i riječi. Vi ste mladi prepoznata vrijednost koji s pravom očekujete, i nas starije obvezujete, da vam pristupamo s posebnom pozornošću i poštovanjem; da vam asistiramo u vašem intelektualnom rasvjetljenju i u svemu ljudskom izrastanju. Jer bez sklada duha i tijela, intelekta i srca, tvora i govora nema ni danas, a pogotovo sutra, izgrađena čovjeka, savjesno spremna preuzeti odgovornost za svoj život, za obitelj, društvo i Crkvu.
Znanost i religija. Vi imate prilike i zgode tijekom ove studijske godine, svatko na svome području znanosti za koju se opredijelio, razumski rasti u odgovornosti, tj. u savjesnu praćenju nastave i u polaganju ispita. Ne će biti iznenađujuće ako se u tom produbljenju spoznaja dogodi i poneki raskorak između onoga što učite - znanost tvrdi jedno, i onoga što vam se čini kao da vjera ispovijeda i Crkva naučava drugo. Zašto? - Iz jednostavna razloga što mladi ne pristupaju uvijek osobno, a još manje životno, daru i činu vjere, izvoru i sadržaju čitave stvarnosti. Umjesto osobna pristupa Božjemu djelu, vjera se i nauk Crkve promatraju kao oblik i obred bez sadržaja ili kao odbačena teorija za današnje dosege „ljudske pobjede znanstvene misli nad religioznim uvjerenjem!“ A današnji odlomak iz Evanđelja, u kojemu nas Isus poučava kako moliti, jasno se čita potreba osobna pristupa: „Kada molite, govorite: Oče naš!“ A otac nije prolazna kategorija. On je sadržaj ljubavi, brige, nepresušno vrelo nadahnuća i siguran oslonac. Pa i kada svojom ljudskom gestom i zapovijeđu učini nešto što je u suprotnosti s njegovom temeljnom odrednicom, on uvijek ostaje otac. Ne budi dijete poput onoga petogodišnjaka kojemu je otac iz Njemačke donio rasklapalicu, koju mali treba sklopiti: netko je na velikom kartonu nacrtao ljudski lik, pa karton izrezao u pedeset dijelova. Složio u kutiju. Otac kupio kutiju i donio malomu da se igra i sastavlja. I mali se muči, gleda, veže, razmišlja, krivo stavlja, popravlja, s nekim dijelovima ne zna što bi, dok konačno nakon nekoliko dana nije sve posložio. I da vidiš uskakivanja i vriske od njega po kući i dvorištu: Ja otkrio! Ja izumio! Ja povezao! Ja znanstveno uspio! Mali, na tom je kartonu neki slikar izradio lik ljudski. - Ali ja sam ga pronašao! Mali, netko je taj karton s likom izrezao na 50 komadića. - Ali ja sam ih složio! Mali, netko je taj karton donio iz Njemačke. - Ali ja sam uspio! Eto to je ta znanost, koja se igra s Božjim kartonima, s Božjim slikama i s Božjim evolucijama!
Ono što se događa s ovozemaljskim tjelesnim očinstvom ne može se u svemu preslikati na nebeskog Oca. Ali ono što jest nebeski Otac u svojoj pravednosti, providnosti i milosrđu, to bi trebao biti svaki ovozemaljski otac u svojoj pravednosti, providnosti i milosrđu. Tako isto ono što je pokatkada u prošlosti ili sadašnjosti, bio i jest neuspio izričaj pojedinoga člana Crkve, ne umanjuje ono što su vjera i Crkva, kao najizvrsniji Očev dar, u sebi. I upravo zato Crkva je uvijek imala snage poreći neke teorije koje su pojedinci u njezino ime govorili ili odbaciti ono što su nedolično učinili, a što nekima danas služi kao dokaz nedoraslosti Crkve da odgovori na neka suvremena pitanja pa onda i njezina nesposobnost u odgoju i izgradnji suvremene mladeži.
Ako ćemo po istini govoriti, onda je nebrojeno više znanstvenih teorija, hipoteza i „neupitnih dokaza“ koje je sama znanost pokopala kao naivne pokušaje i promašaje nego što je Crkva u svom pogledu na svijet i čovjeka na zemlji u nekom povijesnom trenutku izrekla. Pa ni danas ta posvećena teorija evolucije ne može se protumačiti bez sintetičke teorije, bez mutabilnosti, bez selekcije, bez genskoga pomaka, bez mikroevolucije, bez adaptivne radijacije, bez megaevolucije, bez molekularne evolucije. Sve sami oni kartonski dijelovi u rukama petogodišnjaka. Kada bismo i danas pokušali pobrojati sve one odbačene znanstvene teorije koje su punile sate školskoga i fakultetskoga obrazovanja, malo bi nam bio i jedan semestar kamo li kratak nagovor. Ne zaboravi, studente i studentice, Crkva, koja se uvijek oslanjala na dar vjere, nikada nije prezirala zdrave znanosti koja je u službi duhovnoga i tjelesnoga razvoja čovjeka. Štoviše, ono što je u samoj sebi razvijala, to je uvijek i u društvu podupirala. Jer vjera i znanost imaju jedan te isti izvor, a to je sam Bog Stvoritelj kojega, po učenju i otkupiteljskoj Žrtvi njegova Sina, smijemo zvati Ocem, koji nas ne zaboravlja. „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti ne ću“, čitamo kod Izaije proroka (Iz 49,15).
Mladi, vjera i razlučivanje zvanja. Stoga, dok danas zajedno molimo za Božji blagoslov na početku ove nove akademske godine, istodobno ste, mladi, pozvani da ovo razdoblje učenja i odgoja iskoristite i na osobnu duhovnu izgradnju. Ovo je danas potrebno istaknuti, jer se i u nas, kao uostalom i u drugim krajevima u kojima je vjera duboko ukorijenjena, sve više nastoji oko promjene odnosa mladih prema religiji uopće, a onda i prema pradjedovskoj vjeri. Sve snažniji bezbožni sekularizam iznimno se trudi da vjeru, ako je već u prvoj fazi ne može istisnuti iz mlade duše, onda svakako potisnuti u privatno područje.
Kako odgovoriti na ovu pojavu, obraniti se od ovoga nasrtaja? - Postoji samo jedan put, a to je osoban i dosljedan život po Evanđelju: Dobro čini, zla se kloni! Hodeći tim putom pridonosite i evangelizaciji prostora i vremena u kojem živite. Na potrebu evangeliziranja snažno nas poziva Crkva koja je sazvala XV. Opću redovitu sinodu biskupa, koja se ovih dana održava u Rimu pod naslovom: „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“.
Crkva i društvo trebaju mlade snage fizički zdrave, duhovno jake i strukovno osposobljene. Na tom putu odrastanja Crkva po svojim svećenicima želi s vama ići u punoj istini i odgovornoj slobodi, u razlučivanju kukolja od pšenice, pokazujući Krista koji je Put, Istina i Život. Neka nam Duh Sveti podari ljubav prema stjecanju spasonosna znanja i nadasve života u vjeri, a Blažena Djevica Marija, hvaliteljica velikih Božjih djela, u svemu nam bude moćna zagovornica. Bilo tako!
