Misno slavlje Uskrsnuća Gospodnjega, 12. travnja 2020. u 11.00 sati, u mostarskoj katedralni predvodio je biskup Ratko. Uza nj za oltarom bio je đakon don Ante Jukić. U crkvi je bilo nekoliko vjernika, u skladu s civilnim zakonima, ostali vani pred katedralom na propisanu osobnu razmaku. Biskup je na početku sv. Mise čestitao Uskrs nazočnima kao i onima koji su sv. Misu pratili preko televizije ili radija Herceg-Bosne.
Prije propovijedi biskup je istaknuo dva njezina dijela:
- na Veliku subotu: Židovi su poduzeli akciju protiv Isusa u grobu;
Na Uskrs: dvojica učenika - prema Evanđelju sv. Luke (24,13-35 - pokazala svoju razočaranost i beznađe nakon Isusova raspeća i smrti, a s druge strane vidi se sav Isusov poticaj na vjeru i nadu koju učenici moraju imati u Njega.
Prenosimo biskupovu propovijed
Protuuskrsne mjere
Matej apostol i evanđelist: „Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: „Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' Zapὸvjedi, dakle, da se grob osigura sve do trećeg dana, da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve.“ Reče im Pilat: 'Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!' Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu“ (27,62-66).
Osvrnimo se na ovaj židovsko-rimski sastanak i dogovor:
- Priprava za židovsku Pashu bila je u petak, a dan nakon Priprave bila je subota, i to one godine Pashalna ili Velika subota. Nije bilo veće Subote u svetoj židovskoj godini.
- Unatoč tomu što je bila subota, kada se ne smije učiniti ni dvadeset koraka zbog zakona zabrane hodanja subotom uopće, a pogotovo na svetu Veliku subotu, osim otići po kruh u pekarnicu, glavari svećenički i farizeji prevalili 400 metara od Kajfinih dvora do Pilatova dvora da se dogovore o nužnim mjerama protiv Isusa - u grobu. Prvi teški prekršaj subotnji.
- Židovima je bilo strogo zabranjeno stupati u pogansko dvorište ili kuću, jer je to bio epidemijski poganski prostor, ne bi mogli blagovati Pashe prije nego se dobro ne pročiste. A oni ušli u Pilatov dvor upravo na sam blagdan svečane Pashalne subote! Eto i drugoga prekršaja židovske svetinje.
- Osim toga, subotom, pogotovo na svečanu Veliku subotu, nije smjelo biti nikakvih poslovnih ugovora. A ovdje je dogovor ili molba i odgovor da se postavi straža na Isusov grob. Eto i trećega teškoga prekršaja zakona o suboti.
- Svećenici i farizeji traže da Pilat zapovjedi da se grob osigura pečatom i stražom do trećega dana. Zašto? Zato što je Gospodin Isus - a oni ga uvrjedljivo zovu „onaj varalica“ - govorio dok je bio živ da će treći dan nakon smrti uskrsnuti.
- Vjerojatno im je Pilat uzvratio: Kako ćete zabraniti da uskrsne? Ako je moćan uskrsnuti, on će to učiniti i mimo straže i mimo pečata.
- Farizeji će: Nemoguće je da uskrsne! Mi znamo da ne može nitko sam od sebe uskrsnuti. Samo ti ovo naredi da se učini, za svaki slučaj. Apostoli ga mogu ukrasti pa reći da je uskrsnuo… pa gle prijevare!
- Sve da ga apostoli i ukradu, bilo bi farizejima vrlo lako doznati kako su ga ukrali i gdje su ga sakrili i dokazati ne samo pretpostavljenu apostolsku prevaranciju, nego i „prijevaru“ „onoga varalice“, kako ga oni zovu. A nisu znali da su apostoli nakon Getsemanija ne samo pobjegli u izolaciju nego se i zaključali.
- Pilat im reče: „Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!“, tj. uzmite svoju stražu, osigurajte grob, čuvajte Krista da vam ne uskrsne ako možete.
- Farizeji odu, zapečate kamen i postave stražu, četvrti prekršaj rada subotom.
- Iz ovoga svega vidiš koliko su vrhovne židovske religiozne vlasti bile zaražene virusom mržnje na Isusa i očajnički spremne ne samo Gospodina Isusa ubiti nego ne dopustiti ni da on slučajno uskrsne, ni da ga apostoli "ukradu", nego su se brižljivo pobrinuli da gromadinu kamena zapečate i stražu svoju postave i plate.
Da vidimo što će Gospodin uz ovakve protuuskrsne mjere!
Vjera u uskrsnuće Isusovo – nada u naše
Sveti Luka evanđelist. Odgovore mu [Kleofa i drugi]: Pa ono s Isusom Nazarećeninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom,… glavari svećenički,… osuđen,… razapeše. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. A već treći dan, žene neke od naših, ukazali im se anđeli, neki naši na grob odoše, nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe (usp. Lk 24,19-24). I tako nastavljaju razočarani: Bijaše on, doduše, veličanstven prorok i na djelima i na riječima: ali sve u lijepim snovima. A mi se nadasmo da je on onaj koji će izvojevati pobjedu Izraelu. Toliki se proroci i mesije javiše, ali svi zaglaviše. A ovaj najkatastrofalnije, jer je najviše obećavao, a doživio najveći poraz. A on je našu nadu podgrijavao stalnim govorima, znamenjima i čudesima. I nikada nitko onako govorio nije! I onolikim se čudesima proslavio! I mi mu oduševljeno vjerovasmo, posrtasmo za njim, visjesmo o riječi njegovoj, oduševljavasmo se njegovom jedinstvenom Osobom. I uvijek ćemo priznati da nam nije nitko izmamio toliko nade kao on. I što smo se više nadali, to smo se više iznenadili. Sada vidimo da smo bili naivni.
A mi se nadasmo. To je udarna misao i pokretačka snaga cijeloga teksta s ove ljudske strane razočaranja i klonuća. Možda je samo radi nje Luka evanđelist ispripovjedio cio ovaj susret s Gospodinom, Nadom našom, s puta u Emaus.
A nèprepoznati Isus samo sluša, radoznalo, pozorno, u šutnji, kao pravi prijatelj, kao da nikada nije ni čuo nešto slično. A onda kao da im Gospodin glasno i odlučno: A tako? Osloboditi Izraela od cara Tiberija? Od upravitelja mu Pilata? Je li? Prevrat? Oružje? Krv? Vlast? Samo nastavite, zanimljivo političko gradivo! Isus čak usporio korak i pomalo se izmiče njihovu pogledu. Pušta Gospodin obojicu da se napričaju raznih nesuvislica, da izraze pomućene osjećaje, da pokažu nevjericu i beznađe.
Na čemu ste to zatemeljali svoju nadu? Koji su razlozi vaše nade? Koliko ste puta ponovili: „A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!“ (Ps 40,8). Je li vam taj „Silan na riječi“ ikada govorio o zemaljskoj sili i nožu, o vlasti i revoluciji, o otimačini uprave od Rimljana, da Židovi budu gospodari svijeta?
Pa ovako nastavi i njima i svima nama: "O bezumni i srca spora, da vjerujete što su god proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" I počevši od Mojsija... (Lk 24,25-27). Prijatelji, vi bolujete od apatije, od "srca spora" - bradeokardije! I točno vidi Gospodin kako su krivo spojili sve što im je on govorio po Galileji i Judeji. Nije li trebalo...? opet Isus pitanjem. Ono o patnji, o muci, o smrti? A u njih srca gore, oči sjaje, uši šume, duše se natapaju nekom milinom koja se drukčije zove milost. Ulazi u njih Duh nade, Duh života.
„U to im se oči otvoriše, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju“.
Mi nemamo druge Nade, braćo, do li Krista, Sina Božjega, Bogočovjeka! Mi u Njega polažemo svu vjeru, svu nadu i svu ljubav zato što se On jedini žrtvovao za sve čovječanstvo; što je svojim uskrsnućem pobijedio smrt i svima nama otvorio put u naše uskrsnuće; što nam je zaslužio oproštenje grijeha za koje nam se skrušeno kajati.
Apostol Petar: „Nema uistinu pod nebom drugoga Imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti" (Dj 4,12).
Apostol Pavao: „Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi“ (1 Kor 15,19). Ponovimo: „Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi“. Naša je nada u vječni život veća i od zdravlja i od ovoga života: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8,18-19).
Danas u jutarnjem himnu molismo:
Stražari grob mu čuvali i pečatio kamen ga
A u grob svoj kô pobjednik On sada smrt sahranjuje!
SRETAN I RADOSTAN USKRS!
