Vijesti
21. April 2019.
Foto:
Arhivski snimak

Svetkovina Uskrsa, najvećega kršćanskoga slavlja, već pun Veliki tjedan, od 14. do 21. travnja  2019., privlači vjernike u crkvu: na svete obrede, na sv. ispovijed, na sv. Euharistiju, na liturgijska bogoslužja. Od najmanjega do najvećega, od najmlađega do najstarijega. Tako je i mostarska katedrala od Cvjetnice do uskrsne Polnoćke bila puna vjernika, osobito u Svetom Trodnevlju i na samoj poldanjoj Misi na Uskrs. Samo se po kvantiteti vjernika ne može usporediti s hodočašćem na Križnom putu uz mostarski Hum na Veliki petak od 15.00 do 17.00 sati. Prema procjenama mnogih, u toj je pučkoj pobožnosti sudjelovalo više vjernika nego prijašnjih godina, a osobito mladeži i djece. U katedrali je pjevana Isusova Muka po Mateju na Cvjetgnicu i čitana po sv. Ivanu na Veliki Petak. U njoj je bila zakazana sv. ispovijed za sve vjernike iz Mostara, kao i u drugim župnim centrima. U njoj su se izmjenjivali svećenici u propovijedima: na Misi posvete i blagoslova ulja s ovogodišnjim krizmanicima, na Večeri Gospodnjoj s ovogodišnjim prvopričesnicima, na večernjim obredima Velikoga petka oko Isusova groba i Isusova križa, i na Bdjenju Velike subote s blagoslovom jela. U njoj je kao prostranoj dvorani odjekivao Exultet - hvalospjev uskrsnoj Svijeći, simbolu Krista uskrsloga. U njoj se osobito čula sonorna uskrsna pjesma uz glazbu, i veličanstveni Aleluja. U njoj je na Uskrs na svršetku sv. Mise podijeljen apostolski blagoslov i potpuni oprost. A sve se svetkovalo u primjernoj pozornosti i sabranosti, osim male djece koja svojim visokim vriskom ponekada probiju trenutke tišine. Na slavu Božju i na život grada Mostara!

A Nebo dalo da je kroza sve velikotjedno vrijeme bila i vanjska atmosfera sunčana, ugodna, proljetna. Bogu hvala!

Prenosimo biskupovu propovijed s pontifikalne Mise na Uskrs:

Malo ćemo najprije okolišati, pa ćemo onda svi na Isusov grob i u susret Kristu uskrslomu!

Velika je srijeda. Traju ozbiljne pripreme za uočnicu Pashe, najvećega židovskog blagdana. Isus sprema Veliku, Posljednju večeru s apostolima. Euharistiju. Iako su bili upozoreni više puta što će se dogoditi, čak i mjestom, ali ne i vremenom, oni kao da nisu ni razumjeli ni zapamtili, a pogotovo to nisu vezali uz blagdan Pashe nakon svečana ulaza u Jeruzalem na Cvjetnicu. 

Jedan je na djelu prvi put: Sotona uđe u Judu, zvanoga Iškariotski, koji je bio iz broja Dvanaestorice. Juda je bio jedini Judejac, a svi drugi Galilejci. On ode pregovarati sa svećeničkim glavarima i starješinama narodnim. Oni mu odrezaše 30 srebrenjaka. Cijenu jednoga roba! Od tada je tražio priliku da ga izda (Lk 22,3-6).

Veliki četvrtak. Na Posljednjoj večeri, koja se blagovala u gornjoj sobi gospođe Marije, majke evanđelista Marka, bila su s Isusom sva Dvanaestorica apostola. U jednome trenutku Isus kaže svima da će ga jedan između njih izdati. Svi strecnuše i počeše pitati Isusa: „Da nisam ja, Gospodine“ (Mt,26,22). I izdajnik priupita: „Da nisam ja, učitelju?“ (Mt 26,25). Isus mu tiho na uho: "Ti kaza!" Još mu Isus doda: „Što činiš, učini brzo“ (Iv 13,27). Učenici ne razumješe, misleći da je učenik, koji je imao novčarku, trebao nešto dati siromasima. I on napusti dvoranu i večeru. Nije se ni pričestio. A vani bijaše noć, kao i u njegovu srcu.   

Blagovanje Euharistije i Getsemani. Svečan trenutak: Isus ustanovljuje Euharistiju riječima: Ovo je Tijelo moje… Uzmite i jedite… Ovo je Krv moja… Uzmite i pijte…I sv. Red: Ovo činite meni na spomen! (Lk 222,19-20). Nakon apostolskoga blagovanja i njegovih spasonosnih pouka, „Isus iziđe zajedno sa svojim učenicima preko potoka Cedrona“, uđe u zaselak Getsemani sa svojih Jedanaest apostola. Tada ih upozori: „Sjedite ovdje, dok ja odem onamo da se pomolim. Molite, da ne padnete u napast!“ (Lk 22,40), reče Isus svima njima i svima nama.

Trojica izabranih. Odvojivši se od skupine, Isus sa sobom povede Petra, Jakova i Ivana da budu svjedoci očevidci njegove samrtne borbe, agonije. Ali se on otrže i od njih trojice, koliko bi se kamenom dobacilo, i poče se moliti Ocu svomu predajući se u volju Božju. A što agonija bijaše nemilosrdnija, do krvi, to njegova molitva bijaše "usrdnija" (Lk 22,43). Tri puta dolazi toj trojici izabranika i svaki put nađe ih da spavaju. Ne mogoše odoljeti snu. Vjerojatno su i ostala osmorica spavala, osim onoga koji je spremao prepad.

Učenik na djelu drugi put: Izdajnik dolazi k Isusu s četom i stražarima Kajfinim, možda pedesetak ljudi, i poljupcem prokaza svoga Učitelja. Prijatelju, na što si pao: poljupcem izdaješ Sina čovječjega! veli mu Isus. A oni Isusa uhvate i oprezno povedu. Izdajnik je obavio nečastan i nečist posao i nestao u mrkloj noći.

I Šimun Petar na djelu. I gle, jedan od onih koji su bili s Isusom – Šimun Petar, koji je imao mač – trgnu rukom, izvadi mač i udari slugu velikoga svećenika te mu odsiječe desno uho. Sluzi bijaše ime Malho. Isus uze uho  i zacijeli ga kako je i bilo, a Petra opomenu da vrati mač u korice njegove. Malho je zaboravio Isusovo dobročinstvo, inače bi doskora posvjedočio na sudu pred Anom.   

Svi pobjegoše. Nakon što uhvatiše i svezaše Isusa, svi ga učenici ostaviše i pobjegoše. Kuda? - Kuda su ih noge nosile. Zašto? - Da i oni ne budu uhvaćeni i pogubljeni. Ipak dvojica ne pobjegoše, nego hrabro pođoše za Isusom. Jedan na Posljednjoj večeri govoraše da će život svoj dati za Učitelja. Vidjet ćemo.  

Veliki petak. Već je ponoć prošla. Isus je najprije doveden na ispitivanje pred Anu, bivšega velikog svećenika. Tu je Isus primio onu zaušnicu što je istinu rekao. Bijaše to rođak onoga izliječena Malha koji je Isusa zviznuo iza ušiju. Zatim je Gospodin predveden pred velikoga svećenika te godine, Kajfu. Bile su dvije sjednice Velikoga vijeća, na čelu s Kajfom. Na prvoj je bila istraga i suđenje, a na drugoj presuda na smrt! Po zakonu sjednica nije smjela biti po noći, pogotovo ne na blagdan Pashe. Tko te pita, ako treba pogubiti Krista Gospodina.

Ivan i Petar uđoše zajedno u Kajfino dvorište. Ivana dvorjani prepoznaše, Petra malo ili nimalo. U tome dvorištu Petar, očekujući da ga Isus pozove za svjedoka, čak tri puta pred sluškinjama zanijeka da je Isusov učenik, da uopće pozna Isusa, i poče se kleti i preklinjati da ga nikada nije ni vidio, eto koliko se izgubio, sve dok ga pijevac nije probudio. Isus nije Petra zvao za svjedoka, nego ga nakon njegova pada samilosno pogleda, a Petar gorko proplaka i nesta glavom bez obzira sve do nedjeljnoga uskrsnog jutra. Okajavao grijehe oholosti što je tvrdio da ga ne će izdati, a izdao ga tri puta, kao i grijehe nijekanja i konačno bijega i sramote. Šimune! Šimune!  

Izdajnik na djelu treći put:. Kada je učenik izdajnik vidio da je Vijeće osudilo Isusa na smrt i da ga je predalo Pilatu da se izvrši smrtna presuda, vrati 30 srebrnjaka u Hram. Svećenici mu rekoše: To je tvoja stvar! A on ode te se objesi. Toga Velikoga petka tragično završi Juda samoubojica. Njegova smrt nikomu ne koristi, a možda najmanje njemu. Umjesto da bude mučenik, svjedok, apostol, on postao apostata i tragično ime u ljudskome rodu.  

Ivan na djelu. Učenik kojega je Isus volio, nakon nazočnosti i očevida u Kajfinu dvoru, pojavi se na Kalvariji s Gospom. Njemu je Isus Mariju, svoju rođenu majku, predao za majku, a njega Mariji za sina. To čitamo samo u njegovu Evanđelju (19,26).   

Velika subota. Svi su se apostoli razbježali kuda koji, a onda je nadošla subota kada ionako nisu smjeli izići iz kuće ni bježati ni 20 koraka. Iako im je Isus razgovijetno kazao, i to tri puta u tri maha, da će on osobno uskrsnuti, nije im bilo ni na kraj pameti, kao što možemo zaključiti iz njihova držanja da nisu uopće vjerovali ženama kada ih o tome budu izvješćivale. Većina se učenika skupila u Petak navečer u dvoranu Posljednje večere da prenoće i neradnu subotu predane. Pa će u nedjelju, s pomoću Božjom, svatko svojoj kući tugujući gdje su izgubili tri godine života.

Toma na djelu. Čini se da je još jedan od učenika u noći s Četvrtka na Petak posve napustio apostolsku družbu i vratio se kući. Bio je to Toma apostol, koji je toliko ogrezao, ne u sumnji nego u nevjeri, da ga više nitko nije mogao ni stići ni zaustaviti u Jeruzalemu ni uvjeriti u Krista uskrsloga: dok ne vidim, dok ne čujem, dok ne opipam, dok ne dodirnem prstom evo ovako, sve kontaktno…

USKRS. Isus na djelu. I onda se nakon ovakvih katastrofalnih doživljaja po danu i po noći poče konačno razdanjivati u glavama apostola i žena: uskrsnuo. Isus je božanski uspostavio dojavnu službu koja je besprijekorno funkcionirala po njegovu planu ne samo u Judeji nego i u cijeloj Palestini. Vijesti su isti dan dosegnule i do Galileje, do Kafarnauma i Nazareta, kamoli ne će preplaviti Betaniju, Betfagu i Emaus.

Bile neke žene na grobu. Poruka da je grob prazan, da se ne zna što se dogodilo s Gospodinom. Da se priča čak i o teškoj krađi Isusova mrtva tijela. Nečuveno.

Počeše u valovima vijesti od usta do uha, od jedne do druge osobe i skupine. I kako se vijesti šire, tako se i iskrivljuju do neprepoznatljivosti: Nema ga. Ukrali ga. Tko će ga ukrasti? - Židovi. Nisu Židovi nego Rimljani. Kažu pala velika lova da se dokopaju Isusove žive glave, a još žešća da se dočepaju Isusove mrtve glave.

Najprije je podmićen jedan da ga izda za 30 srebrenjaka. Nije to nekakav novac, ali eto.

Drugo, pala silna lova Pilatu u džep da ga razapne na križ. On se otimao, otimao jer nije našao na njemu nikakve krivice, ali prevagnula vreća suha zlata.

Treće, pala silna lova Pilatu da dadne stražu koja će čuvati grob, i to zapečaćen grob, da ga ne ukradu.

Četvrto, pala lova vojnicima u džep da kažu da su spavali kada su ga apostoli ukrali.

Peto, pala silna lova Pilatu u krilo da ne goni vojnike koji su spavali na straži, a morali su raskolačenih očiju bdjeti da im Isus mrtav ne pobjegne.

Poruka s prazna groba prvomu Petru i Ivanu. Zbunjeni, ne mogu k sebi doći. Ipak se odlučiše u strahu poći na grob, Ivan malo mlađi i hitriji od zadihana Petra. Ivan ipak prepušta Petru da prvi uđe u grob i vidi povoje. Petar ne zna što bi rekao: Ova se tri dana stalno zalijetao i kajao, a sada, kada bi trebao vrisnuti iz svega grla „Uskrsnu“, kako reče, od njega glasa čuti nije. I Ivan poviri u grob i povjerova. Prvi vjernik i vjesnik Kristova Uskrsnuća! Uskrsnuo, druga fantastična vijest. Još i ta. Onako izmrcvaren i ubijen, da uskrsne? Je li ga itko vidio? Jesu neke od naših. Pa zar se  vjeruje njima koje ne razlikuju maštovitosti od stvarnosti? Jesu neka naša dvojica koja su išla u Emaus, gradić udaljen od Jeruzalema 60 igrališta. Ta se dvojica vratila i u Jeruzalemu dvojici kazaše: Petru i Ivanu. „A kad bi uvečer toga istoga dana, prvog u tjednu – a učenici u strahu od Židova zatvorili vrata – dođe Isus, stane u sredinu i kaže im: 'Mir vama!' To rekavši, pokaza im svoje ruke i rebra. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovo reče: 'Mir vama!'... Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su“ (Iv 20,19-23). Isus im sve sam od sebe pokaza: i sebe, i ruke, i rebra. I napuni ih radošću, mirom, Duhom svojim, snagom otpuštanja grijeha. Glavna reakcija apostola: obradovaše se. Radost nakon teške tuge i žalosti; radost zbog Isusove pobjede nad đavlom, smrću i neprijateljima. Uskrs je radost kojoj nema ravne ni o Božiću, jer je Isus morao bježati u Egipat; ni u prvom pohodu Hramu, jer ga roditelji izgubiše i spopade ih žalost i tjeskoba; ni u Kafarnaumu kada se tisuće i tisuće čudesno nahraniše, jer opet ogladnješe; ni u Preobraženju, jer se morao vratiti u muku i križni put. Uskrsna radost jest savršena radost. Nema više podmukla podmićivanja, ni nečovječna ruganja, ni zlurada razapinjanja.

Ali radost u vjeri, radost u nadi, radost u ljubavi.

Neka nam svima bude radostan Uskrs!