Biskupove propovijedi
22. May 1994.
Foto:
nepoznato

Gospodine biskupe Pavle, braćo svećenici mostarskih i okolnih župa, dragi krizmanici, kumovi, roditelji i sav Božji narode!           

     Svetkovina Duhova 1992. i 1993. u Mostaru nije se mogla svečano odvijati zbog ratnih plamenova koji su se nad gradom izvijali. Danas se nad Mostarom spušta snaga Duha Svetoga sa svojih 7 darova: mudrošću, razumom, znanjem, savjetom, jakošću, pobožnošću i strahom Božjim na devet stotina krizmanika. Na njih će Duh sići po sakramentu Potvrde, a na sve nas druge po našoj molitvi i uzajamnu praštanju.

     U Poslanici Galaćanima pročitasmo plodove Duha Svetoga: ljubav - radost - mir - velikodušnost - uslužnost - dobrota - vjernost - blagost - uzdržljivost. Svatko bi od nas poželio posjedovati sve nabrojene plodove. Vjerujemo da nam je svaki od njih hitan i bitan. Ali sigurno nam je najnužniji i najvažniji plod Duha - MIR. Mir kao vedrina u kojoj jedna zemlja uživa pod pravednim vladarom, odnosno javni Mir i red jednoga grada pod upravom sigurne ruke i razborite glave. Mir ne samo kao odsutnost borbe, rata i nereda, nego Mir kao blago-stanje koje dolazi od Duha Svetoga. Najveće dobro koje nam je uskrsli Isus ostavio jest upravo to: Mir vam ostavljam, Mir vam svoj dajem. Dajem vam ga ne kao što ga daje svijet, prevrtljivi svijet prevrtljiva mira. Nego kao Bog Mira, pravoga, punoga i pravednoga Mira.

     Ali mi još nismo posve spašeni. Sada samo u nadi. Prolazimo suznom dolinom, kroz trnje strasti i djela tijela. Sv. Pavao nabraja ih po nekom redu:

     TRI SU STRASTI PROTIV KRŠĆANSKE ČISTOĆE: blud, nečistoća i razvrat: Pavao ih stavlja na prva mjesta, očito ima razloga. Požuda je tijela preplavila svijet i učinila ga poganskim. Pruža osobi posve kriv savjet, a u mnogih je pomutila savjest. Ništa nije odgovornije od prave ljubavi, i ništa neodgovornije od lažne ljubavi ili nečistoće. A najneodgovorniji je priziv na sebičnu tjelesnu požudu u ime požrtvovne i nesebične ljubavi koja se ravna po Božjem zakonu. I ono što treba biti isključivo u službi života, često se zloupotrebljava mimo i protiv života. 

     - Duše Sveti, Gospodaru i Životvorče, nečiste nas umivaj, suha srca zalijevaj, vidaj rane ranjenim!

     IDOLOPOKLONSTO I VRAČANJE: To je klanjanje ljudskim idolima koji se nameću namjesto pravoga Boga. Može to biti vlastita samovolja, umišljeni mozgovi, društveni položaji, prolazni uspjesi i hitovi. U tu idololatriju ulaze i razna praznovjerja, vradžbine, gatke, čaranja i uroci po kojima se malovjerni udaljuju od prave vjere u pravoga Boga.

     - Bez božanstva tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.

     NEPRIJATELJSTVA I SVAĐE: To je mržnja i podmetanje vatre u tuđu kuću, obitelj ili narod da se glavnja mržnje ne ugasi. Doživjeli smo to ovih ratnih godina: ne samo u pojedincima, nego i u skupinama i cijelim narodima. Histerija laži i mržnje, nemilosrdna ubijanja i masakriranja, do genocida i etničkog čišćenja. Na tisuće je palo branitelja, više tisuća ranjenih, još više prognanih i izbjeglih, a svi smo ostali bolno ožalošćeni. Mnogi ni krivi ni dužni postadoše žrtve nečijega neprijateljstva i razbojništva. Mi i ovom prilikom odajemo dužnu zahvalnost svima onima koji su svoje živote i od svojih života dali za obranu ove naše rodne grude i za svoga bližnjega. I molimo Boga da im podari mjesto blaženstva, svjetlosti i mira.  

     - Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svoga, napuni nam dušu svu.

     LJUBOMORA, SRDŽBA I ZAVIST: Ljubomoran je onaj koga muka mori zbog nečije sretne ljubavi i sreće. U srdžbi se pokazuje ne samo to da je dotičnu čovjeku slab ne samo živčani sustav, nego i onaj moralni. Nije kadar vladati samim sobom. Doznaje se i iz javnih sredstava priopćavanja i iz osobnih pritužaba koliko su se ljubomora, zavist i srdžba pretvorile u lopovluke, profiterstva, pljačku i razbojstva. Ovaj će grad funkcionirati samo ako svatko bude na svome mjestu, u svome domu, na svojoj dužnosti, i ako bude radio po svojoj ljudski i božanski formiranoj savjesti. Biskup na svome mjestu, svećenik u svojoj službi, sestra na svome odjeljenju, predsjednik na svojoj odgovornosti, političar u svojoj zadaći, policajac na svome punktu, vojnik na obrambenom položaju, školarac u školskoj klupi, radnik na svome poslu.

     - Mekšaj ćudi kamene, ogrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim. 

     SPLETKARENJA - STRANČARENJA - RAZDORI: To je stavljanje klipova pod noge čovjeku da odleti na nos. Raskidi u zajednici, grupašenja, koja rađaju neslogom. Jedan je za jednu osobu, drugi za drugu, kao da Isus nije umro za sve. Razdiru nas te spletke i strančarenja već desetljećima, nas u našoj crkvenoj zajednici. Poznati smo po tome po bijelome svijetu. I umorni od toga. I stidimo se. Imamo jedno krštenje, jednu krizmu, jednu vjeru, jednoga Krista, jednog Duha Svetoga, jednoga vidljivog i vrhovnog poglavara u Katoličkoj Crkvi. Biskup je prvi pozvan i obvezan biti u potpunu i odgovornu zajedništvu sa Svetim Ocem Papom i sa Svetom Stolicom. Bog nam je svjedok da smo to nastojali i nastojimo biti i ostati u najvećoj vjeri i mjeri privrženi i povezani sa Sv. Petrom u osobi njegova nasljednika pape Ivana Pavla II. I spremni smo za vrednotu vjerskoga jedinstva podnijeti i najveće žrtve. To zajedništvo neka bude poziv, poticaj i obveza i svima vama, braćo svećenici i dragi vjernici: neka Papina bude u svemu posljednja, besprigovorna i besprizivna. Onda naš trud neće biti uzalud, naši će i najmanji razdori nestati, a razgovori donijeti plodove Duha. 

     - Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih.

     PIJANČEVANJA, PIJANKE i tome slično: Ne misli Pavao samo na one kojima se oduzima i ono malo pameti u piću tako da izgube zdravo rasuđivanje kroz neko vrijeme, nego se radi i o opasnu drogiranju s doživotnim posljedicama, o nemoralnu uništenju vlastita ljudskoga i vjerskoga dostojanstva. Rat nam je u nekima, nažalost, pojačao i to zlo. Ljudima nije do nebeskih darova Duha: mudrosti i jakosti, razbora i strahopoštovanja, koji se dostižu vjernošću i uzdržljivošću, nego se samorušilački vrte u lažnu užitku i zadovoljstvu koje razbija i ubija ljudsku osobu.

     - Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.

     Stvorio si nas, Gospodine, za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi. Amen.

POVEZANI ČLANCI

27. svibnja 2007
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

27. svibnja 2007
Biskup Ratko Perić