Vijesti
02. March 2021.
Foto:
Kta

U sklopu zajedničke Đakonske pastoralne godine na razini BK BiH (20 đakona uključenih u ovaj program) predviđeno je da u vremenu od 1. do 4. ožujka budući svećenici bolje upoznaju Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj je većina rođena i u kojoj će, ako Bog da, uskoro započeti svoj pastoralni rad u svećeničkoj službi. Prvi dan posvetili su upoznavanju Hercegovine. Tako su u Mostaru najprije posjetili sjedište Hercegovačke franjevačke provincije, susreli se s provincijalom fra Miljenkom Štekom i vikarom Provincije fra Ikom Skokom, obišli crkvu sv. Petra i Pavla te muzej i biblioteku. 

Nakon ručka u "Dompesu", đakoni su posjetili Caritasov Rehabilitacijsko-edukacijski centar „Sveta Obitelj“ koji vode sestre Služavke Maloga Isusa, zatim Provincijalat Školskih sestra franjevaka Krista Kralja gdje ih je primila s. Petra Bagarić, zamjenica provincijalke i kućna predstojnica te mostarsku katedralu Marije Majke Crkve kroz koju ih je proveo don Luka Pavlović, župnik i dekan.

Središnji događaj ovoga dana bilo je euharistijsko slavlje koje je u kapelici Caritasova Kulturno-duhovnoga centra „Emaus“ predvodio mostarsko duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, msgr. Petar Palić. Koncelebrirali su: fra Miljenko Šteko, provincijal; prof. Pavo Jurišić, voditelj pastoralne godine, don Željko Majić, generalni vikar i ravnatelj Caritasa i don Domagoj Markić, biskupov tajnik.

Nakon sv. Mise i večer, a prije počinka, ravnatelj Caritasa je ukratko đakone upoznao s bogatom djelatnošću Caritasa hercegovačkih biskupija.

Prenosimo propovijed biskupa Petra.

Sve vas od srca pozdravljam i ovdje u ovom centru „Emaus“ dopustimo Isus da i nas nahrani kruhom života, otvori nam oči i razlomi svoju riječ.

1. Daniel je, poput Ezekiela, bio Izraelac u babilonskom ropstvu, ali nešto ranije nego Ezekiel. I kako Pismo opisuje, kraljevske je krvi, lijepe tjelesne građe, snažnih intelektualnih sposobnosti i dubokog znanja, naučio je jezik, tradiciju i astrološke znanosti svojih ugnjetavača, da bi s ostalim eunusima mogao služiti kralju Nabukodonozoru u odgovornim zadaćama u palači (Dn 1, 4 -7). Iz vjerskih razloga i iz poštovanja prema pravom Bogu, tražio je privilegij suzdržavanja od određenog dijela tjelesne pripreme, odnosno da se ne okalja kraljevim jelima i vinom s njegova stola (Dn 1,8). Iz Danielova života znamo da ga je Bog pripremao bolje nego što je to činio Nabukodonozor i za veću svrhu nego što je kralj znao.

2. Današnji biblijski odlomak iz prvog čitanja (Dn 9, 4b-10) dio je Danielove molitve nakon njegovih viđenja. Daniel pokušava dokučiti razlog babilonskom sužanjstvu i iznosi Bogu svoju molitvu. Bog za Daniela nije „strahovit“, „užasan“ Bog u smislu da u njegovom liku ima strogoće ili neizbježne kazne, nego je početak molitve izričaj Danielovog poštovanja i priznanja da je Bog u sebi drukčiji i izvan naših suženih okvira. Iz molitve zaključujemo da je Bog onaj koji je vjeran svom savezu, odnosno svojim obećanjima i svima onima koji su vjerni tom istom savezu. Ako i kad postoji otuđenost, onda to sigurno ne započinje s Bogom. U Božju vjernost uključena je i riječ milosrđe, jer Bog očituje svoju vjernost iskazivanjem milosrđa. Iako Daniel sam moli, on govori u ime cijelog naroda, prepričavajući duge nizove zločina u narodu koji su prethodili ropstvu i koji su bili uzrok propasti grada i hrama. Narod ne sluša ni glas svojih proroka, koji pozivaju na obraćenje od grijeha, koji obznanjuju Božju volju i naviještaju da će ih Božji sudovi stići ako se ne pokaju. Daniel osjeća i priznaje da Bog ima pravo u svojim postupcima, jer „u Tebe je pravednost, a u nas stid na obrazu.“ (Dn 9, 7) Bog ne griješi. Stid je na našem obrazu, odnosno ona vrsta srama koju imamo kad osjećamo da smo krivi i koja se obično pokazuje na licu. Gospodinu pripada pravednost, ali i milost i oprost.

3. Dragi đakoni, ponajprije, i vas je Bog od vašega rođenja, ali kako kaže psalmista, još iz majčine utrobe (usp. Ps 139,13), pripremao za vaše poslanje, koje vam Crkva povjerava i koje će vam povjeriti. Imajte na umu da učenje i vježbanje hoda za Kristom ima jednu oznaku koja se zove trajnost, baš poput obraćenja, i završava onim trenutkom, kad ćemo svoje oči zatvoriti ovoj zemaljskoj stvarnosti, a otvoriti ih u blaženom gledanju Boga licem u lice.

Nadalje, iz ove Danielove molitve otkrivamo svu ljepotu, ali i težinu i izazove onih koje Bog šalje svome narodu. Izabrali ste veoma težak put, put, kako reče jedan teolog „biblijske ironije“ (Sergio Gaburro). Vaš put, danas kao đakona, sutra kao svećenika bit će put sigurnosti vjere i Božje nazočnosti, ali i njegove odsutnosti, put ispunjenosti i odricanja. To je dijalektika i dinamizam našega hoda za Kristom. Istovremeno, izabrali ste nešto najljepše: biti svjedocima Božjega milosrđa i njegove ljubavi, očitovane u Isusu iz Nazareta. Da biste mogli biti takvi svjedoci, morate se svaki dan suobličavati Kristu, patniku i proslavljenom. Ne kažem trebali biste, nego morate. Nismo Kristovi učenici i svjedoci ako se na našem životu i ponašanju ne vidi Kristov pristup i njegovo djelovanje. A da bismo ga upoznali i nasljedovali, potrebno je svakodnevno drugovati s Njim; u razmatranju osluškivati Njegov glas i poticaje Njegova Duha, u euharistiji se hraniti njime, a u molitvi, pa ako želite u obvezi molitve Časoslova, moliti, poput Daniela i svih drugih proroka i apostola koji su poslani, za taj isti narod, Božji narod. Bit ćete prihvaćani i odbacivani, slavljeni i pribijani na križ, ponekad, poput Daniela, gurani u jamu nerazumijevanja, osobito ako budete ustrajali u vjernosti Božjim zapovijedima i nauku Crkve. Ne bojte se, Branitelj je uvijek uz nas. Takav smo život izabrali i znamo da nije učenik nad Učiteljem (usp. Mt 10,24). I baš zato jer ljubimo svoga Učitelja, ta nam ljubav pomaže da ostvarimo svoju istinsku „veličinu“, kraljevski poziv svoga sinovstva u Sinu.

4. Sveti Luka nas u današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 6, 36-38) izvješćuje upravo o prvim koracima Isusova navjestiteljskog djelovanja u Galileji, odnosno u cijeloj Palestini. Sad ste i vi slični Isusu i na početku ste svoga javnog djelovanja. Ivan je krstio Isus, nastupio je u svojoj domaćoj sinagogi u Nazaretu, jedne je svojim propovijedima uznemirio, druge nadahnuo. Imao je prva ozdravljenja bolesnika. Upravo je izabrao dvanaest učenika i započinje svoju prvu veliku propovijed, koju je Luka zabilježio u svom Evanđelju. Njegovi su učenici oko njega, mnogi su došli izbliza i iz daleka da bi ga čuli, jer se glas o njemu već proširio. Isus daje pravila za bolji odnos s Bogom, s ljudima i sa samim sobom.

Ne sudite, ne osuđujte, praštajte, dajte – sve se ovo odnosi na nas koji često i brzo donosimo presude koje nisu naše i koje ne promatramo u svjetlu samokritike. Psiholozi kažu da je jedan pogled često dovoljan da nekoga doživimo simpatičnim ili nesimpatičnim, a da čak riječ nismo progovorili s njim. To je znak da smo brzi u ocjenjivanju i osuđivanju. Odlomak završava upozorenjem: „mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“ (Lk 6, 38)

5. Mjera svih naših odnosa dana nam je na početku ovoga evanđeoskog odlomka: milosrđe. Milosrđe nije slabost, nego krepost. Očitovanje milosrđa našega Oca na nebesima nije odraz njegove nemoći, nego njegove svemoći.

Poslani smo, draga braćo, biti pastiri, ali ne da razgonimo stado, nego da ga okupljamo; ne da onu ranjenu ovcu ostavimo ili svojim postupcima dokrajčimo, nego da je uzmemo na svoja ramena i nosimo; ne da zazivamo s neba sumpor i munje zatora i prokletstva, nego svjedočiti Božju ljubav i milosrđe.

Ovo sigurno nećemo moći ako ne učimo od Isusa i njegova načina djelovanja i ako u svome životu ne usvajamo njegove metode odnosa prema Ocu i odnosa prema ljudima. Sve nas to zapravo vodi prema vlastitoj svetosti i vlastitom posvećenju. Hebrejska riječ „kadosh“ koja se prevodi kao svet znači „odvojiti, odijeliti“. Svetost ne znači biti odijeljen od drugih da bih bio iznad drugih, nego s drugima i među njima biti životom svjedok za Krista, odnosno još više i dublje, biti „alter Christus“, drugi Krist.

Neka nam ova euharistija, u kojoj uvijek kušamo ljepotu Božjega milosrđa i praštanja, i na kojoj nas Krist hrani sobom, bude izvorom snage za naš život, za naše poslanje i za našu svetost. Amen.

POVEZANI ČLANCI