Dragi krizmanici!
Vi ćete danas, još uvijek doduše maloljetni, ali podobro svjesni one svetopisamske zapovijedi «zla se kloni, a dobro čini» (Ps 34, 15; 37,27), kao katolički vjernici, nakon svoje vjeronaučne pripreme, primiti sakrament sv. potvrde, tj. sedam darova Duha Božjega. Ne samo vaši roditelji i kumovi, koji vas danas prate i žele vas u životu vidjeti kao vjerne i poslušne sinove i kćeri, zdrave moralne osobe, nego se i mi svi radujemo u Gospodinu zbog toga jedinstvena i otajstvena čina.
Darovi Duha Svetoga. Četiri se Duhova dara - mudrost, razbor, znanje i savjet - odnose na naše ljudsko vjerovanje i razumijevanje, na poimanje života vremenitoga i vječnoga, a ostala se tri dara - jakost, pobožnost i strah Božji - tiču našega moralnog ponašanja i poštenja u ovom životu da bismo zavrijedili onaj vječni. Prva se četiri dara odnose na mozak, a druga tri na srce!
Bi li ti, krizmaniče, volio biti mudar i razborit? - Bih! E onda surađuj s Božjim darovima mudrosti i razuma koje danas primaš.
Bi li volio imati životno znanje koje vodi u život vječni? - Bih! E onda surađuj s darom Duhova znanja u molitvi i vjeri!
Bi li ti volio davati i primati Duhov dar dobra savjeta? - Bih! Surađuj po molitvi i vjeri s tim darom i to ćeš imati.
Bi li ti, krizmanice, voljela biti slaba djevojka, slaba žena i slaba majka? - Ne bih. E onda surađuj s Duhovim darom jakosti da budeš jaka djevojka, jaka žena i jaka majka!
Bi li ti voljela biti bezbožnica? - Ma kako ću to željeti? E onda moli se i surađuj s Duhom Svetim da u tebi razvija dar zdrave pobožnosti.
Bi li ti voljela biti bez ljudskoga srama i Božjega straha? - Ne bih. E onda surađuj s darom bogobojaznosti što dolazi od Boga i vodi te k Bogu. I sve ovo što je rečeno krizmanicima vrijedi i za krizmanice, i obratno.
Mi se svi rađamo preko roditelja, od Boga stvoreni i opskrbljeni čudesnim mogućnostima tijela i duha, napose mozga i srca. Te se moći i mogućnosti kroz zemaljski život ostvaruju s pomoću roditeljske ljubavi i zapovijedi, Crkvine skrbi i odgoja, školske i druge raznovrsne izobrazbe. Osobito se ostvaruju, draga mladeži, vašom slobodnom i razumnom suradnjom s unutarnjim glasom savjesti i s vanjskim glasovima Božjih i crkvenih zapovijedi: da se bogobojazno čuvate ljudskih strasti i poriva, a mudro i pobožno držite Božjih milosnih darova.
Novi Papa. Nakon što je, 2. travnja, preminuo papa Ivan Pavao II., koji je bio 264. namjesnik Isusa Krista u Crkvi i na ovoj zemlji, i gotovo 27 godina upravljao Crkvom Katoličkom, onaj isti Duh Sveti, kojega vi danas primate u sedmerostrukom daru po sakramentu sv. krizme, bio je nazočan i djelatan 19. travnja u crkvenom izboru kardinala Josepha Ratzingera za novoga Papu, koji je uzeo ime Benedikt XVI.
Novi Papa danas u bazilici sv. Petra predvodi svečanu sv. Misu svoga blagoslovljena početka Papinske službe. I mi se u našim hercegovačkim biskupijama svojim molitvama i sv. Misom priključujemo općoj radosti i zahvalnici za ovaj veliki dar Duha Svetoga Crkvi i svijetu. Benedictus qui venit in nomine Domini - Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Opće je uvjerenje da je Petrovu katedru preuzeo kardinal izvanrednih Božjih darova, koji je kroz 24 godine rastao uz blagopokojnoga Papu Ivana Pavla II. kao njegov prvi suradnik i, ljudski gledano, doista uzrastao za novu službu koju mu je Bog povjerio u Crkvi svojoj.
Prateći ono što je pisao kao ugledan teolog i profesor, prevođen i na hrvatski jezik, a napose što je po Papinu odobrenju objavljivao kao najodgovorniji službenik Svete Stolice, pročelnik Zbora za nauk vjere, novoga smo Papu uvijek doživljavali kao odgovorna, ozbiljna i otvorena navjestitelja vječne Istine. On je prije 28 godina uzeo sebi biskupsko geslo: «Suradnici Istine» (3 Iv, 8) i ostavio isto geslo i za svoju službu sveopćega Pastira Crkve.
Odgovoran. Sjećam se da je u svoje doba, negdje 1983. ili 1984., kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji prefekt Zbora za nauk vjere, nasljednik našega blagopokojnog kardinala Franje Šepera, dao intervju jednomu talijanskom dnevnom listu nakon uvodna predavanja koje je držao na jednom teološkom skupu u Italiji. Novinarevo pitanje bilo je po prilici ovako: Uzoriti, slušajući Vaše predavanje stječe se dojam da ste zauzeli prilično konzervativno stajalište. Dok ste bili teolog, koji je prevođen na razne jezike, imali ste otvorenije ideje i zaključke, a danas kao da kočite a da niste ni pošli. Na to je kardinal mirno i ponizno odgovorio da je on zahvalan Svetomu Ocu koji ga je imenovao biskupom. Jer, dok je bio samo teolog, imao je više mogućnosti u teološkom smionu istraživanju i govorenju, ali i više opasnosti da tražeći luta. A kad ga je papa Ivan Pavao II. pozvao da odgovorno vodi münchensku nadbiskupiju, nije se više mogao ponašati kao neki odvažni teolog istražitelj, ne znajući kamo bi sve dospio. Izrazio je, velim, Papi ponizan čin zahvalnosti što ga je učinio odgovornijim u Crkvi po biskupstvu. A znamo da se on nikada nije odrekao odgovorna teološkog razmišljanja i pisanja, ni kao profesor, ni kao münchenski nadbiskup, ni kao pročelnik Zbora za nauk vjere, gdje je imao prilike sučeliti se s više teologa Katoličke Crkve, koji nisu uvijek bili na liniji Crkve i Istine. Ovaj se Božji čovjek uvijek pokazao odgovoran suradnik Istine, zato i suradnik vjerničke radosti, suradnik na Kraljevstvu Božjemu. Ako se Papinim imenovanjem osjetio kao nadbiskup odgovornijim u Crkvi, kako je tek danas odgovoran, kad ga je Bog učinio Papom, najodgovornijim među nama i iznad svih nas! Zahvaljujemo Bogu na njegovu daru. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Ozbiljan. Ovih se dana po raznim novinama raspisalo na senzacionalan i bučan, pa zato i neozbiljan način, kakav je stav novi Papa imao kao kardinal prema međugorskim zbivanjima: jedni kažu pozitivan, drugi vele protivan, treći tvrde da je potajno pohodio Međugorje, krijući se od ljudi da ga ne prepoznaju, i tomu sličnu. U pismu jednomu laiku, od 22. srpnja 1998., na brojne iskaze pripisane i pokojnomu Papi i njemu kao Papinu suradniku, on je odgovorno i ozbiljno kratko odgovorio: U vezi s 8-straničnim memorandumom, koji je ispunjen navodnim rečenicama Papinim i kardinalovim, on je višestruko zahvalio. I dodao: «Ja mogu na to samo reći da izjave o Međugorju pripisane Svetom Ocu i meni jesu puke izmišljotine». /Ich kann dazu nur sagen, dass die dem Heiligen Vater und mir zugeschriebenenen Äusserungen über Medjugorje frei erfunden sind/ (Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 283). Kao da kardinal nije imao prigode odgovorno pratiti ono što su i mjesni biskup pokojni Pavao Žanić sa svoje dvije komisije i svi biskupi Biskupske konferencije s pomoću svoje ispitne komisije proučavali i izjavili. Uostalom i kardinalov prvi suradnik, tajnik Zbora za nauk vjere, današnji nadbiskup u Genovi, kardinal Tarcisio Bertone, godine 1998., napismeno je izjavio da Zadarska izjava Biskupske konferencije iz 1991. o Međugorju, koja glasi: «Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama», vrijedi i obvezuje. Stoga nisu dopuštena službena hodočašćenja, pa ni «privatna» ako bi takvi hodočasnici, mimo službena stava Crkve, tvrdili da su navodna ukazanja istinita i autentična (Ogledalo Pravde, str. 276-278).
Otvoren. Onaj tko je odgovoran i ozbiljan suradnik Istine, ne boji se nastupiti na svakom mjestu u Katoličkoj Crkvi. A papa Benedikt XVI. u ovim je svojim posljednjim govorima jasno rekao da želi ići stopama Ivana Pavla II., što se tiče otvorenosti i unutarnjoj obnovi Crkve, i ekumenskim naporima za promicanje kršćanskog jedinstva, i dijalogu sa svijetom.
I mlađi Joseph i stariji Georg, dva brata obitelji Ratzinger, postali su svećenici. A sestra Marija pratila je svoga brata kardinala sve do svoje smrti u Vatikanu početkom devedesetih godina. Mi bismo ljudski rekli, kako im se obiteljska loza ugasila. Kako ugasila? Joseph je postao Otac, i to Sveti Otac, milijarde i stotinu milijuna katolika u Crkvi Božjoj. Ima li plodnijeg očinstva na ovome svijetu?
Mi molimo Presveto Trojstvo - Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga - da uvijek daje potrebnu pomoć našemu Svetom Ocu u njegovoj odgovornoj, ozbiljnoj i otvorenoj Petrovskoj službi u Crkvi. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Bože, Pastiru i ravnatelju svih vjernika, pogledaj milostivo slugu svoga Benedikta XVI., kojega si izabrao za Pastira Crkvi svojoj: daj mu, molimo te, da riječju i primjerom izgrađuje one koje predvodi, kako bi, zajedno sa stadom koje mu je povjereno, postigao život vječni. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.