Svjetski tisak, i domaći i inozemni, ovoga je ljeta objavio vijest da je Sveti Otac vlč. fra Tomislava Vlašića ne samo otpustio iz Franjevačkoga reda, nego ga je, na njegov zahtjev, razriješio i svećeničke službe, oslobodio ga svih redovničkih i svećeničkih obveza, zaprijetivši mu i izopćenjem ako se ne bude pridržavao naloženih mu zapovijedi. Odluke Svete Stolice priopćio je generalni ministar Reda Manje braće J. R. Carballo provincijalnim ministrima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Italiji, 10. ožujka 2009., s obvezom da poruku proslijede svim gvardijanima u svojim provincijama. Donosimo preslik Generalova pisma, kako se pojavio u tisku, i naš prijevod na hrvatskom jeziku. A sve objavljujemo jer se tiče Vlašićeve veze s „međugorskim fenomenom“.
Kopija Generalova dekreta u Službenom vjesniku, 2/2009., str. 179-189.
Provincijalnim ministrima
Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Italije
Predragi brate Ministre,
Sveti Otac, prihvaćajući zahtjev fra Tomislava VLAŠIĆA, OFM, člana malobraćanske Provincije sv. Bernardina Sijenskoga (L'Aquila), odgovornoga za ponašanja škodljiva po crkveno zajedništvo i na doktrinarnom i na disciplinskom području, i koji je upao u cenzuru zabrane bogoslužja, udijelio mu je oprost svođenja na laički stalež (amissio status clericalis) i otpust iz Reda.
Osim toga, Sveti je Otac, na vlastitu pobudu, molitelju udijelio oprost od cenzure u koju je upao, i milost oprosta od redovničkih zavjeta i od svih obveza povezanih sa svetim redom, uključivši celibat.
Kao kazneno spasonosna zapovijed - pod kaznom izopćenja koje ima proglasiti Sveta Stolica, a ako ustreba i bez predhodne kanonske opomene - gosp. Tomislavu Vlašiću:
a) Apsolutno se zabranjuje vršenje bilo kakva oblika apostolata (na pr. određene su niženabrojene zapovijedi: promicanje javnoga ili privatnoga kulta, poučavanje kršćanskoga nauka, duhovno vodstvo, sudjelovanje u udrugama vjernika, itd.) i stjecanje i upravljanje dobrima koja su namijenjena u pobožne svrhe;
b) Apsolutno mu se zabranjuje davanje izjava u vjerskim pitanjima, posebno s obzirom na „fenomene Međugorja“.
c) Apsolutno mu se zabranjuje boravak u kućama Reda Manje braće.
S obzirom na izvršenje ozbiljnih rasporedbi koje je Sveta Stolici poduzela prema gosp. Tomislavu Vlašiću, ista Apostolska Stolica izravno poziva na odgovornost Poglavare Reda.
Stoga, obraćam se tebi da bdiješ, i prikladno obavijestiš gvardijane i odgovorne u filijalnim kućama, o potpunu poštovanju, od strane Tomislava Vlašića, papinskih rasporedbi koje se na njega odnose, posebno one koja se tiče zabrane boravka u kućama koje na bilo koji način pripadaju Redu Manje braće, pod kaznom uklanjanja sa službe.
Uzdajući se u tvoje puno razumijevanje i spremnu suradnju, bratski te pozdravljam.
Fr. José Rodriguez Carballo, generalni ministar
Rim, 10. ožujka 2009.
---------------------------
Biskupov osvrt
VLAŠĆEVA UPLETENOST U „MEĐUGORSKI FENOMEN“
Kao i prošle godine, kada je Sveta Stolica kaznila vlč. Vlašića zabranom bogoslužja, zaprijetivši mu još strožim kaznama ako ne posluša, tako su se i ove godine pojavili brojni komentari u sredstvima priopćavanja ističući nepovezanost „međugorskoga fenomena“ i „slučaja Vlašić“. Ako se u oba pisma i u obje najteže kazne izričito spominje „međugorski fenomen“[1] u koji je upleten Tomislav Vlašić, kako onda nema povezanosti jedno s drugim? Željeli bismo podsjetiti upravo na tu neosporivu vezu, od samih početaka.
Tomislav Vlašić,rođen u Sovićima, 16. I. 1942., kao član Hercegovačke franjevačke provincije, zaređen je za svećenika 26. VII. 1969. u Frohnleitenu u Austriji.[2] Nakon ređenja neko je vrijeme djelovao kao duhovni pomoćnik na Humcu,[3] a od 1973. godine kao predsjednik rezidencije u franjevačkoj kući na Jablanovcu u Zagrebu.[4] Na prijedlog starješinstva Provincije, 1977. godine kanonski je imenovan duhovnim pomoćnikom u župi Čapljina,[5] gdje je na službi ostao do 17. kolovoza 1981., kada je prešao u Međugorje na svoju ruku, bez potrebna obavještenja i biskupova odobrenja.[6]
Međutim, prema vlč. R. Laurentinu, gotovo službenom historiografu „međugorskih ukazanja“, Provincijalat je dao o. Vlašiću dozvolu za boravak u Međugorju, sve bez biskupova znanja. Ovako abbé Laurentin: „Doznavši za pritvor /fra Joze Zovke/, onoga istoga dana, 17. kolovoza /1981./, Tomislav Vlašić, župnik u Čapljini, odlazi u Međugorje da se informira i upozna sa stanjem. Odatle odmah ide k provincijalu u Mostar da ga izvijesti o teškoj situaciji i prijetnjama koje vise nad župom bez voditelja. Provincijal njegove primjedbe ocjenjuje razboritima, a njegov posjet providnosnim. Odmah ga imenuje zamjenikom zatvorenoga župnika. Sutradan, dakle, fra Tomislav se nastanjuje u župnom uredu u Međugorju. Po drugi se put stavlja u kontakt s vidiocima, koje je na brzinu ispitao 29. lipnja. Postaje im 'duhovni vođa' i taj će naslov zadržati kasnije u župi…“.[7] Tomislav je dakle već šestoga dana „ukazanja“ u Međugorju, a nakon uhićenja fra Joze Zovke, 17. kolovoza, posve prelazi u međugorsku župu, gdje ga provincijalat „imenuje“ župnim vikarom. Razumije se da provincijalat ne može imenovati župnim vikarom, nego samo predložiti, jer biskup kanonski imenuje župnika ili kapelana, ali i takva „imenovanja“ dio su tragična „hercegovačkog slučaja“ i „međugorskog fenomena“.
Provincijalat je tek godinu dana kasnije, 19. srpnja 1982., zakonito predložio o. Vlašića za „duh. pomoćnika u Međugorju“, iako je mogao i morao znati za njegov bolni „zagrebački slučaj“, koji se trebao rješavati na drugi način. Biskup Žanić, ne poznavajući Vlašićev ćudoredni život i upletenost u „zagrebačku aferu“, izdao je dekret, 27. srpnja iste godine, o njegovu premještaju i djelovanju u Međugorju.[8]
Od samih početaka „ukazanja“ 1981. godine otac se Vlašić upleo u međugorska zbivanja, pratio "vidioce" te je nerazdvojivo povezan s „međugorskim fenomenom“ i njegovim početcima i nastavcima. Čak i prije toga početka stvarao se na neki način „međugorski fenomen“. Još u svibnju 1981., više od mjesec dana prije početka „ukazanja“, „otac Tomislav Vlašić pošao je u Rim na međunarodni kongres predstavnika Karizmatskoga pokreta. Za vrijeme Kongresa tražio je od nekih nazočnih da mole s njime za ozdravljenje Crkve u Jugoslaviji. Redovnica, s. Briege McKenna, koja se ujedinila u molitvi, imala je viđenje: vidjela je o. Vlašića kako sjedi okružen velikim mnoštvom ljudi, oko njega, na mjestu gdje je sjedio izvirale su rijeke vode. Jedan drugi redovnik, Emile Tardif, M.S.C., izreče proročanstvo: 'Ne bojte se, ja ću vam poslati svoju Majku'. Nakon nekoliko tjedana, Gospa se stala ukazivati u Međugorju“.[9] A pogotovo je uključen u „međugorski fenomen“ nakon što je u srpnju 1982. od svojih poglavara predložen i od biskupa odobren i imenovan kapelanom u Međugorju. Evo pisanih dokaza, crno na bijelu.
Fra Tomislav Vlašić i fra Slavko Barbarić kazuju djeci što treba pričati svijetu. U Kronici ukazanja, koju je tada vodio fra Tomislav Vlašić, čitamo: „21. VIII. 1982. (Subota). Prije podne su fra Tomislav i fra Slavko razgovarali s vidiocima. Razgovor je išao u pravcu izgrađivanja njihove osobnosti i ukazivanja na njihovu ulogu u sklopu ovih događaja, posebno na njihov autoritet, koji ne smiju proigrati dajući odgovore na sva pitanja, nego upućujući ljude na put obraćenja i iščekivanja obećanja Božjih”.
- Dva franjevca idu u smjeru ukazivanja na ulogu „vidjelaca“, koji ne smiju proigrati auktoritet dajući odgovore na sva pitanja, nego neka govore o „obraćenju“ i o „iščekivanju obećanja Božjih“, jer tu ne će pogriješiti, barem je to kompatibilno s pravom Gospom!
„Vidioci ne smiju davati izjave bez našeg znanja“. U Kronici od 12. travnja 1984. Vlašić je zapisao: „Danas sam razgovarao sa svim vidiocima. Skrenio sam im pažnju da ne daju izjave nikome bez našeg znanja”.
- Znači on mora prokontrolirati, provjeriti, odobriti i proglasiti što je pravo, a što krivo u „Gospinim porukama“. Cenzor „Gospe međugorske“! Kakva je to upletenost u „međugorski fenomen“?!
Teška teološka zabluda. Pa ipak mu se omaknula notorna teološka hereza koju je on osobno zapisao u Kroniku, još kao ilegalni, 6. svibnja 1982. kako ju je čuo od „vidjelaca“: „Večeras su djeca postavila jedno teološko pitanje i na nj dobila odgovor: Da li su osobe u nebu samo dušom prisutne, ili dušom i tijelom? – pitali su. Prisutne su i dušom i tijelom – odgovoreno im je”.
- Mi svi katoličkom vjerom vjerujemo da će uskrsnuće tijela, resurrectio mortuorum, biti o Sudnjem danu, a o. Vlašić bilježi međugorske dječje priče kako su - ne samo Isus i Gospa kako katolički vjerujemo - nego i sve druge spašene osobe u nebu „dušom i tijelom“! I on to propušta u službenu Kroniku, bez ikakve primjedbe! Znači ni njemu ta katolička dogma nije jasna, i to nakon 13 godina propovijedanja Nicejskoga Vjerovanja po Humcu, Jablanovcu, Čapljini i Međugorju! Kakvo onda čudo da mu je u pismu prošle godine Kongregacija naredila da mora pohađati osnovni tečaj teologije i polagati vjeroispovijest uz prethodno odobrenje Svete Stolice!
Međugorska „pojava“ hvali Vlašićevo djelo. U Vickinu vlastoručno vođenu Dnevniku, od 28. veljače 1982. navodna je pojava uvelike hvalila Vlašićevo djelo u vodstvu „vidjelaca“. Doslovan Vickin tekst: „Bili ja i Jakiša Gospa došla u 6.3 minute dobro nas pogledana. Onda je Gospa rekla za Tomislava prvo ga pogledala onda rekla možete mnogo zahvaliti Tomislavu što vas onako ljepo vodi“.[10]
- On u Međugorju ilegalno, a sve tako „lijepo“ vodi i - zavodi. I to sve „međugorska Gospa“ hvali i odobrava!
„Pojava“ preporučuje Vlašića kao duhovnoga učitelja. On sam piše u Kronici ukazanja, 5. ožujka 1984., govoreći o Ivanu Dragićeviću: „Gospa je izrazila želju i preporučila mu nakon njegova pitanja za savjet, da završi srednju školu pa da će mu onda pokazati put. Također mu je rekla da se povjeri fr. Tomislavu Vlašić da ga duhovno upućuje“.[11]
- Što je on inače i jedan i drugi činio i bez obzira na „poruku“ međugorske „pojave“! Fra Tomislav Ivanu „vidiocu“, Ivan fra Tomislavu, i onda sve pripisano Blaženoj Gospi!
Vlašić po „božanskom proviđenju“ vodi vidioce. U pismu od 13. travnja 1984. predstavlja se Papikao onaj koji "po božanskoj providnosti vodi međugorske vidioce". Informira ga da "Gospa nastavlja pričati svoj životopis vidiocima" i obavještava Svetog Oca: „nalazim se u Rimu od 29. 04. do 10.05. radi jednoga međunarodnog sastanka. Znam da ste vrlo zauzeti, ali ako me možete primiti koju minutu, rekao bih Vam jake točke ukazanja“.[12]
- Papa ga nije primio.
BARBARIĆ O VLAŠIĆU
O Vlašićevoj ulozi i vezi s „međugorskim fenomenom“ od samoga početka, kako je „kanalizirao“ ukazanja i zbivanja, najbolje nam je kroničarski napismeno posvjedočio jedan drugi međugorski neposlušnik, propagator „ukazanja“ i mistifikator događaja, fra Slavko Barbarić.
Biskupovo imenovanje pa ubrzo zahtjev da fra Slavko ide iz Međugorja. Provincijalna uprava dopisom od 16. kolovoza 1984. predložila je vlč. Barbarića za župnoga pomoćnika u Međugorju. Biskup je Žanić istoga dana potvrdio Tabulu i Barbarićev premještaj.[13] Ali biskup već 3. siječnja 1985. piše Provincijalatu: „Molim da o. fra Slavka Brabarića premjestite iz Međugorja na neku drugu dužnost. On u Međugorju, u veoma važnim pitanjima oko navodnih 'ukazanja' Gospinih vrši propagandu na način potpuno protivan mojim uputama danim više puta usmeno i pismeno“.[14]
„Gospina“ želja da fra Slavko ostane u Međugorju. Međutim ukazivačka „pojava“ intervenira, izražava „želju“ da fra Slavko ostane u Međugorju, da vodi stvar i skuplja vijesti kako bi, nakon prestanka njezinih „ukazanja“ ostala „pregledna slika“ onoga što se dogodilo. U Kronici ukazanja fra Slavko je osobno napisao ovu „poruku“ upućenu njemu samomu: „3. veljače 1985. (Nedjelja). Viđenje je bilo kao i obično. Večeras nešto kraće nego ovih dana. Samo dvije minute. Prisutni su Marija, Ivan i Jakov. Bila je poruka za fra Slavka, kako je obećano jučer u viđenju. Izrečena je preko Ivana. Glasi kako slijedi: 'Ja bih željela da Slavko ostane ovdje, da vodi sve pojedinosti i bilješke da na kraju moga dolaska imadnemo jednu preglednu sliku o svemu. Ja ću moliti ovo vrijeme za Slavka napose i za sve koji rade u ovoj župi.“[15]
- Poznato da je ta „jedna pregledna slika“ bila obična međugorska, fra Slavkova, maštotvorina, jer je fra Slavko preminuo 25. studenoga 2000., a ukaza se i dalje ne prestaje ukazivati, evo već devet daljnjih godina nakon njegove smrti, i, kako stvari teku, međugorskim ukazanijama ne vidi se kraja! Upravo nepregledna, a ne – pregledna - slika!
Vlašićevo „kanaliziranje“ „ukazanja“. Evo Barbarićeva rukopisna teksta iz Kronike ukazanja, iz 1984. godine,[16] koji valja čitati pod vidom svega onoga što je Sveta Stolica poduzela prema Vlašiću u 2008.-2009. godini. Nakon Vlašićeva odlaska iz Međugorja, fra Slavko Barbarić piše za sebe da ostaje u Međugorju, u nadi da je i on „po Božjoj providnosti izabran“ da nastavi voditi ono što je ovdje postala „tradicija“. „2. IX. 1984. (Nedjelja). Ne mogu a da se ne osvrnem na ono što se danas dogodilo. Fra Tomislav Vlašić je premješten u Vitinu. Oprostio se danas na pučkoj misi. Sva je crkva bila dirnuta i u suzama. I s pravom. Tomislav ostaje u povijesti ovih ukazanja svijetli lik. Zaista je bilo proročki i junački doći nakon zatvaranja fra Joze Zovke i nastaviti posao. Koliko je utrošio truda i muke, koliko pastoralne razboritosti i molitve, to nikada nitko neće moći pravo ocijeniti. Milost ga je Božja izabrala i poslala. On je odgovorio i djelovao. Svojim pastoralnim i duhovnim iskustvom kanalizirao je onaj veliki izvor koji je provreo na dan ukazanja. Jednako mudro pun Duha Božjega vodio je vidioce, župu i hodočasnike. Uza sve pozitivno djelovanje svaki se dan morao boriti s napadima i opasnostima koje su htjele uništiti ovo što se događa u Međugorju. Znao je proročki predvidjeti događaje, pročitati situaciju i ići dalje. Svjedok sam kao nitko drugi, jer sam s njim punih 13 mjeseci bio zajedno u sobi. Iz njega je govorila mudrost i predanost. I u najtežim momentima ostajao je miran. I na najteže napade odgovarao je dostojanstveno, pa dolazili oni iznutra ili izvana. Uvijek je bio spreman i podnijeti najteže žrtve, samo da Božja stvar ide dalje.
Samo kad se sjetim svih napada sa strane Ordinarijata, onda imam dovoljno razloga kazati: I Tomislavovo ponašanje i odgovori i postavljanje prema biskupu, molitve i postovi unatoč svim ocrnjivanjima su jedan od dokaza da je ovdje - Kraljica Mira.
Znao je često ponoviti: Ako smetam ovdje nekome spreman sam se ukloniti, samo neka to bude na slavu Božju. Kada je saznao za promjenu reagirao je mirno: Spreman sam u poniznosti prihvatiti svaku odluku i svaki dekret. Mi svi ostali u kući smo reagirali sa više patosa i afekta.
A znao je Tomislav kao što i mi svi znamo da ga naše starješinstvo mijenja na zahtjev biskupov. Teško je reći koliko je taj zahtjev nepravedan: sigurno je jedno – ovim se željelo Tomislava kazniti, a možda i sve zaustaviti što se ovdje događa.
On je sada u Vitini. Nadamo se da će moći dolaziti i nastaviti raditi u izvanrednom planu Božjem i surađivati s našom dragom Gospom, koja polako ali sigurno očituje svoj plan ovdje.
Duboko sam uvjeren a to je i moja molitva: Da će mu Gospa, koja mu je u tolikim porukama dala do znanja da računa s njime, isprositi milost ljubavi i još dubljeg mira!
S pravom je rekao p. Laurentin: fra Tomislav je kao marljivi vrtlar obrađivao i vodio novi narod Božji.
Ostajem ovdje, nadam se Božjom providnošću izabran, da nastavim voditi ono što je ovdje postala tradicija. Da nisam siguran da Bog vodi ove događaje bio bih večeras u strahu i trepetu pred velikom odgovornošću. Nastavit ću raditi s grupama hodočasnika i s pojedincima informirajući ih o poruci i razvoju događaja ovdje u Međugorju. Znam da sam bio puno sigurniji dok je ovdje Tomislav bio stalno. Ali nek se vrši Božja volja! Nek se ostvaruju Gospini planovi! A da ne ide bez naše žrtve, molitve i posta, to je sasvim jasno.
Naučio sam od svog dragog brata Tomislava i iskusio konkretno što znači dati se voditi i spreman sam dalje raditi do Božje volje. Znam da su to isto spremni i ostali fratri ovdje kao i časne sestre.
Danas je stigao fra Petar Ljubičić. On voli Međugorje, voli Gospu, a to je dosta.
Amen! Neka bude tako!“
- Iz ovoga Barbarićeva opisa i susljednih događaja proizlaze neke nedvosmisleno jasne činjenice:
Prvo, fra Tomislav Vlašić ne ostaje „u povijesti ovih ukazanja svijetli lik“, nego mračni lik, „mistifikator i karizmatični mag“, kako ga je nazvao biskup Žanić,[17]a u konačnici ga Sveta Stolica izbacila iz redovništva i svela na laički stalež, zaprijetivši mu izopćenjem ako ne posluša dosadašnje zapovijedi. Najteže moguće sankcije za jednoga svećenika.
Drugo, on je duhovno i pastoralno sva ta „ukazanja“ „kanalizirao“, kako nadahnuto i adekvatno kaže kolega mu fra Slavko, tj. kontrolirao, mistificirao, fantazirao, sam sebe glorificirao, čak se i krivo kleo pred Biskupom.
Treće, Biskupovi „napadi“ bili su činjenično utemeljeni i kanonski opravdani. A „ocrnjivanja“ o kojima fra Slavko, lako su dokazive žalosne činjenice po T. Vlašića zbog njegova dvostrukoga života.[18]Sve su te bolne istine bile poznate i poglavarima i samomu fra Slavku Barbariću, i opet govori o „ocrnjivanjima“!
Četvrto, misao R. Laurentina, gotovo službenoga historiografa međugorskih „pojava“ od 1983. do 1997. godine, da je Vlašić kao „marljivi vrtlar obrađivao novi Božji narod“ pokazala se posve deplasiranom pred svim onima izjavama Svete Stolice o Vlašiću koji je bio optužen zbog „širenja sumnjivih nauka, manipulacije savjestima, sumnjiva misticizma, neposluha zakonito izdanim naredbama te zbog okrivljivanja contra sextum“. Razumije se da se to ne odnosi samo na njegov boravak u Italiji, jer je on redovito i sustavno dolazio u Međugorje, u svoju veliku kuću, kojoj su mu oci franjevci - po međugorskom župniku - odobrili izgradnju 1994. godine, i gdje je vodio duhovne vježbe u kojima je ne samo „manipulirao savjestima“ nego i zazivao zloduhe! Dokazi na Ordinarijatu dostavljeni iz njegove zajednice.[19]
Peto, fra Slavko želi nastaviti fra Tomislavovo djelo, „kanalizirati“ po svom vlastitom naumu. I njega će „međugorska pojava“ hvaliti, kao i Vlašića. I on je uvjeren da ga je Božja providnost za to izabrala! I sada: kako ćeš ti takvim fanaticima dokazati da su „lažni proroci“!?
VLAŠIĆEVE MAŠTARIJE O GOSPINU ROĐENDANU
Katolička Crkva, prema knjizi Liber Pontificalis, slavi Rođenje Blažene Djevice Marije ili Malu Gospu još od stoljeća sedmog, za pape Sergija I. (687-701.). Na Istoku, u Carigradu, koje desetljeće i prije toga.
Prema Kronici ukazanja župe Međugorje u „viđenjima“ – tako ih Vlašić redovito naziva - navodna pojava navodno kazuje da je Gospin 2000. rođendan bio 5. kolovoza 1984. godine. Tu je izmišljotinu napismeno prenio i Papi u Rim i biskupu Žaniću u Mostar tadašnji kapelan u Međugorju fra Tomislav Vlašić. Evo što o tome čitamo u Kronici, koju je osobno vodio isti Vlašić. Ali vratimo se tri godine unatrag da vidimo kako su se slavili rođendani i kako je došlo do promjene datuma:
Čestitke za rođendan na Malu Gospu, 8. rujna 1981. Dva su službena i različita izvješća: Vlašićevo i Laurentinovo. Vlašić u Kronici piše: „Viđenja – Djeca su imala susret s Gospom. Mali Jakov čestitao joj je rođendan. Ona je bila sva razdragana i rekla je da joj je ovo jedan od sretnijih dana. Potakla je djecu na ustrajnost u vjeri i molitvi.“
O istom događaju posve drukčije R. Laurentin, „historiograf“ međugorskih fenomena: “Gospin rođendan. 8. rujna, na blagdan Male Gospe, Djevica se ukazuje s djetetom Isusom. Bilo je to upravo u kući Jakovljevoj. Tu je i Vicka: 'Draga Gospo, čestitam ti sretan rođendan - kaže joj familijarno pružajući joj ruku. Gospa uzima njezinu ruku, ali se Vicka ne usuđuje učiniti to isto, te je Jakov, smeten zbog njezine odvažnosti, moli da o tome ne priča“.
- A ona sve to Laurentinu, a on u svoju knjigu![20]
Čestitke za rođendan na Malu Gospu. “8. IX. 1982. (Srijeda). Od vidjelaca nedostajale su Mirjana i Ivica. Ostali su bili na okupu. Imali su viđenje. Gospa je posebno bila svečana. Djeca su joj čestitala rođendan. Posebnih poruka nije bilo”.
- Dakle 8. rujna i 1981. i 1982. godine „međugorska Gospa“ redovito slavi svoj rođendan, kao što joj cijela Katolička Crkva toga dana slavi blagdanom Rođenje na ovaj svijet. Čak je i na vanjski način bila „posebno svečana“. Pa i iduće godine, to će slavlje za rođendan zadržati sjaj svečanosti i razdraganosti. Pogledaj:
Gospin rođendan i na Malu Gospu “8. IX. 1983. (Četvrtak). Četvero vidjelaca imalo je viđenje. Kažu da je Gospa bila posebno svečana i sretna. Posebnih poruka nije rekla”.
- Gospa je i na Malu Gospu 1983. zadržala svečane rođendanske haljine od prošlih godina, ali nije bilo nikakvih čestitki od „vidjelaca“. Očito se nešto iza brda valja i od strane „međugorske pojave“ i od strane „međugorskih vidjelaca“ i od strane „mistifikatora“ Tomislava Vlašića. Pogledaj što piše isti Vlašić:
Gospin rođendan nije na Malu Gospu nego 5. kolovoza, na „Gospu Sniježnu“. Piše fra Tomislav: “28. V. 1984. (Ponedjeljak). Danas sam posjetio o. biskupa Pavla Žanića. Donio sam mu posljednji dio Dnevnika Jelene i Marijane Vasilj. Također sam mu donio Gospinu poruku datu Jeleni za njega, za sv. Oca i za kršćansku javnost da je Gospin 2.000 rođendan 5. 08. 1984. (O tome vidi u dokumentu poslanom o. biskupu – Odmah napominjemo da u tome dokumentu od istoga dana stoji i ovo: „Rekla je: 'Oni koji osjećaju imalo ljubavi prema meni neka taj dan ne idu ni u školu, ni na svoj posao, ninašto. Neka samo uzmu krunicu i neka mole'. Inače je taj dan bila – nedjelja, pa nije ni trebalo ići u školu!).
O. Biskup od prve odbija poruku tj. u nju ne vjeruje. Meni zabranjuje usmeno da o tome govorim, a reče da će mi i pismeno zabraniti. Poruku će s ostalim materijalom dostaviti Kongregaciji.
Kad sam ga zamolio da shvati nas pastoralce kako ne možemo biti indiferentni prema porukama koje traže od nas da ljude obraćamo, a on je otprilike ovo rekao: „Tu nema Gospe. Ja preuzimam odgovornost na se… Nitko nije dužan vjerovati u privatna ukazanja…“
O. Biskup imao je tisuću razloga da ne vjeruje. I nijedan razlog ga ne pokreće na vjerovanje. Tako se držao.
Zamolio sam ga da netko od Komisije ispita i prouči fenomen Jelene (Jelena već 1,5 god. doživljava Gospu a da ni o. Biskup ni ijedan član s njom nisu porazgovarali!) On je odmahnio rukom govoreći da takvih vidjelica ima na stotine.
Također sam ga zamolio da porazgovori sa svim vidiocima, jer oni daju naslutiti uskoro velike događaje. Odgovorio je da on s njima nema što više razgovarati”.
- Eto svečane najave Gospina rođendana, za 5. kolovoza 1984. Ako je dakle Gospin međugorski 2000. rođendan bio te 1984. godine, to znači da je ona rođena 16 godina prije početka Nove ere, tj. prije Krista. Bilo bi joj, prema tomu, 16 godina kada je rodila Isusa Krista. A kako se, prema dosadašnjim povijesnim dokumentima, Isusovo rođenje smješta u 7. ili 6. godinu “prije Krista”, to znači da tih 6-7 godina treba oduzeti od tih Gospinih godina. Po toj bi međugorskoj mašti, Gospa rodila Isusa u svojoj 9. ili 10. godini života. Ali međugorski fanatici spremni su vjerovati i u najnevjerojatnije izmišljotine!
Ne možemo ne istaknuti vrlo jasan i odlučan stav mjesnoga biskupa Pavla Žanića, koji apsolutno ne vjeruje u „ukazanja“, koji je spreman preuzeti odgovornost na sebe za to što tvrdi, koji ima „tisuću razloga“ da ne vjeruje, a nema „nijedan razlog“ koji ga potiče na vjerovanje u međugorske priče „vidjelaca“ i njihovih mistifikatora. Biskupski hrabro![21]
Samo što nije u tome Vlašićevu pismu točka, nego dvotočka:
Čeka se da Gospin rođendan Crkva odobri ili da se za to Nebo pobrine. “14. VI. 1984. (Četvrtak). 6 - Izjavu-poruku o 2.000 rođendanu Gospinu za sad nećemo govoriti dok crkvena vlast to ne odobri, ili se nebo samo pobrine da taj dan bude evidentno pripravljen”.
- Međutim, crkvena vlast to nije odobrila ni tada ni sada. Ali je ipak Vlašićeva ukaza uskoro zatražila da se Gospin 2000. rođendan posebno proslavi.
Posebna priprema za rođendan – “27. VII. 1984. (Petak). Vidioci su imali viđenje zajedno. Posebnih poruka nije bilo. Ivan je i večeras imao viđenje na mjestu ukazanja. Viđenje je bilo u 22,30. Gospa mu je rekla ovo: „Ja i dalje želim ostati sa svojim izabranicima u crkvi, da tu preko njih širim Radosnu vijest…“ (Gospina želja odnosi se na htijenje biskupa Žanića da se vidioce odmakne iz crkve). „Budite u ovo vrijeme smireni i nemojte se uzbuđivati jer moj Sin Isus u ovo vrijeme snažno djeluje u ovoj župi i narodu koji dolazi ovamo…“ Također, Ivan kaže, da je Gospa rekla da se za njezin 2.000 rođendan, tj. 5. VIII. 1984. pripremimo posebno. Tražila je da se kroz ove dane moli i odriče, da se u nedjelju primi pričest čista srca, kako bi Isus u osobama mogao djelovati. Ivan je rekao da je Gospa rekla da će biti obraćenja i znakova na ljudima“.
- „Međugorska Gospa“ ide izravno protiv Biskupovih odredaba: i da se djeca odmaknu od crkve sa svojim „ukazanjima“, i da se ne širi fantazija o promjeni Gospina liturgijskog rođendanu. Međutim, nakon Biskupove intervencije, tjedan dana prije navodnoga rođendana, nije bilo oglašivanja rođendana s oltara. Piše kroničar Vlašić:
Ipak bez najave. “29. VII. 1984. (Nedjelja). Mi nismo najavljivali Gospin rođendan (2.000) za 5. VIII. jer nam je biskup zabranio. Samo smo potakli ljude da taj dan, prva nedjelja – nedjelja pomirenja, zaista bude dan pomirenja“.
- I Vlašićeva je „pojava“ poslušala Biskupovu odredbu, ali samo taktički. Rekla je da “se s oltara ne govori radi biskupa”, da ga se, biva, ne ljuti. Ali…
Ne govoriti s oltara. “30. VII. 1984. (Ponedjeljak). Ivan je imao ponovno viđenje na mjestu ukazanja u 22h. S njim je bila molitvena grupa, nekoliko sestara, svijeta i ja“ - piše Vlašić - „Ukazanje je trajalo 15 minuta. U jednom trenutku Ivan je rekao da je Gospa rekla da svatko u tišini iznese svoje probleme i želje. Svi smo tiho molili. Nakon ukazanja Ivan mi je rekao da je Gospa rekla da se o njezinom 2.000 rođendanu s oltara ne govori radi biskupa, ali da se svijet potiče na obraćenje i molitvu. Kaže da je posebno tražila od župne mladeži povećanu molitvu. Također je rekla da će njezin Sin Isus sam ljude ovdje privući“.
- Ali će i međugorska „pojava“ i njezin mistifikator Vlašić, mimo crkvenih odredaba, „privatno“ ipak proslaviti „rođendan“ navodne Gospe koja je bila „neobično sretna“, dapače zbog privatnih čestitki „cvjetala od sreće“.
Prva proslava neliturgijskoga „rođendana“ – 2000. “5. VIII. 1984. (Nedjelja). Svih petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Svi kažu da je Gospa bila neobično sretna, kao rijetko kad. Pojedinim vidiocima rekla je posebne riječi.
Marija: ‘Molite! Otvorite mi svoje srce i tražite. Ja ću moliti svoga Sina Isusa da vam udijeli milosti. Molite s vjerom.’ Čestitali smo joj rođendan. Ona je cvjetala od sreće”.
- Očito je i Vlašić, promotor, propagator i mistifikator međugorskih fenomena, svoju „pojavu“ u viđenjima vidjelaca oblikovao prema svojoj tvrdoglavosti, dvoličnosti, mistifikaciji. Javno ne, privatno da!
Pripreme za neliturgijsku „rođendansku“ feštu. Fra Slavko Barbarić piše: „30. VII. 1985. (Utorak). Večeras je bilo viđenje na brdu. Bili su prisutni Marija, Ivan i Vicka. Marija veli da je Gospa tražila što više molitve do rođendana.“
- Očito do novoga izmišljenog rođendana, 5. kolovoza.
Nastaviti - po svaku cijenu! Nastavlja fra Slavko: „1. VIII. 1985. (Četvrtak). Mnogi me pitaju što je sa mojim premještajem. Pravoga odgovora nema još nitko od nas. Svi osjećamo da treba nešto činiti, ali što i kako. U svakom slučaju treba posao u Međugorju biti nastavljen i to pod svaku cijenu. Ne smije se izdati.“
- Pa i po cijenu crkvenoga neposluha. Fra Slavko je to osobno dokazao, jer nije htio ići iz Međugorja, pa i po cijenu gubljenja ovlasti ispovijedanja. U toj je tvrdokornoj neposlušnosti i preminuo.
„Rođendan“ se ipak slavi. Otac Barbarić bilježi u Kroniku: „2. VIII. 1985. (Petak). Po hodočasnicima se osjeća blizina Gospinih blagdana. Lanjske godine je najavljen Gospin rođendan. Proslavljen je u molitvi i postu. Ovaj put nije se ništa govorilo. Vjernici stižu.“
- Nije se ništa govorilo s oltara. Ali se privatno govorilo, širilo, propagiralo. Odakle inače „vjernici stižu“?
Svijet nije zaboravio! „4. VIII. 1985. (Nedjelja). Danas je ovoliko svijeta i hodočasnika zato što je prošle godine preko Jelene rekla Gospa da je to njezin 2000-ti rođendan. Prošla je godina dana, o tome nismo smjeli reći ni riječi i svijet nije zaboravio. Voli Majku i to je dirljivo!“
- To su dirljive riječi fra Slavka Barbarića! Nisu smjeli reći ni riječi, odnosi se na riječi „s oltara“! A drugi su svi ostali kanali.
Druga proslava „rođendana“. Piše o. Barbarić: „5. VIII. 1985. (Ponedjeljak) – 2001 ROĐENDAN. Viđenje je bilo u mojoj sobi. Prisutni su Marija, Ivan i Vicka. Trajalo je oko 4 minute. Poruka nije bilo posebnih. Opisali su ukazanje vrlo svečano. Pozivala je na radost i veselje i blagoslivala svečano.
Jednu činjenicu želim naglasiti: ROĐENDAN je Gospin. Mi nismo ništa rekli s oltara. Drugi su za vrijeme drugih misa govorili. Ovo sve iz poslušnosti prema Biskupu. Nisam siguran da će nas jednoga dana povijest međugorskih ukazanja zbog toga pohvaliti. Ali, eto, pravdamo se poslušnošću da ne bismo izazvali gore posljedice i napade kojih svakako ne manjka. Žalosna je to činjenica, ali što se može. Ipak je narod Božji odgovorio na svoj način. Stotine i tisuće su došli jučer i danas i satima molili, ispovijedali se i pjevali. Sve samo zato da čestitaju Majci rođendan. To je utješna činjenica. Bez najava, bez reklama i propagande, čuje narod i vidi, osjeća i odgovara na poziv. Kakva je to šansa za Crkvu. Ali, eto, u ovom momentu smo još slijepi. Na koncu mise su troje vidjelaca molili „Veliča“ a svi smo odgovarali sa „Aleluja“. Marijo hvala Ti što jesi za nas!“
- „Pojava“ se „ukazala“ u fra Slavkovoj sobi: svečano ukazanje, svečana radost, svečani blagoslov! Oba puta on je napisao ROĐENDAN velikim slovima. Fra Slavko sluša biskupa! On ne govori s oltara, a drugi mogu govoriti i s oltara! Pravda se „poslušnošću“ da ne bi izazvao gore posljedice! „Žalosna činjenica!“ Ali narod Božji zna odgovor! Stotine i tisuće jučer i danas „čestitaju Majci rođendan“. „Utješna činjenica!“ Fra Slavko se raduje kao dijete što uvodi antiliturgijski rođendan „Gospe međugorske“, što igra dvostruku igru, što „pojavom“ manipulira savjestima ljudskim! I to nam je sve napismeno ostavio.
Nema spomena o proslavi liturgijskoga rođendana, 1985. „8. IX. 1985. (Nedjelja) – Mala Gospa. Viđenje je bilo u dvorani podrumskoj. Prisutni su Marija i Jakov. Bilo je vrlo kratko ni punu minutu. Ipak su rezultati neki dobiveni“ piše fr Slavko.
- Ne spominje da je Gospa svečana za svoj liturgijski Gospin rođendan, kao 1981., kao 1982., kao 1983. Međugorska „pojava“ dokinula Gospin rođendan i to s pomoću dječjih priča vidjelaca i fra Tomislavovih i fra Slavkovih fantazija!
Kako je za Malu Gospu 1986.? „8. IX. 1986. (Ponedjeljak). Ukazanje je bilo u našoj sobi. Prisutni su bili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Večeras je ukazanje snimala televizijska ekipa od BBC. Prisutan je bio vođa karizmatičke obnove u njemačkoj protestantskoj crkvi.“
- Ne spominje se ni Mala Gospa ni proslava liturgijskoga Gospina rođendana, ali se spominje nazočni protestantski vođa karizmatičke obnove. Baš simptomatično!
Treća proslava „rođendana“ – „Gospa“ želi da se s njom „čeka rođendan njezin“. „3. VIII. 1987. (Ponedjeljak). Hodočasnika je mnogo, posebno Talijana. Stižu zbog rođendana Gospina.“
A sutradan? - „4. VIII. 1987. Za ukazanje su bili Marija i Ivan. Trajalo je oko 4 minute. Rekli su da je Gospa zaželjela da se s njom čeka rođendan njezin. Stoga je mnogo svijeta bilo na Brdu ukazanja cijelu noć.“
A na sam dan? - „5. VIII. 1987. Točno u ponoć između 4. i 5. kolovoza bilo je ukazanje na Brdu ukazanja. Bilo je mnoštvo svijeta. Vidioci su prenijeli da je Gospa bila vrlo radosna zbog mnoštva svijeta i opet pozvala na svetost i življenje poruka.“
- Ipak je krenulo. Uvodi se paraliturgijski rođendan, svijet se sve više okuplja, sve će pomalo prerasti u festival mladih koji će se odazivati za 5. kolovoza – čestitati „Majci rođendan“. O tome kasnije.
Kako je onda s Bezgrješnim začećem? pitao se još 1984. biskup Žanić.[22] Evo što o tome fra Tomislav Vlašić: „8. XII. 1983. (Četvrtak). Petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Gospa je bila svečano obučena, kao i za sve velike svetkovine.“
- Ako međugorska „pojava“ mijenja rođendan pravoj Gospi, koji se crkveno slavi 8. rujna, onda bi joj ta „pojava“ morala promijeniti i datum Bezgrješnoga začeća, pa s 8. prosinca prenijeti na 5. studenoga, da se koliko-toliko uskladi s nadnevkom liturgijskoga rođendana. Jer, ako je rođena navodno 5. kolovoza, 16. godina prije Krista, to znači da joj je bilo manje od 8 mjeseci kada je rođena.
- Crkva nije ništa prihvatila od međugorskih pojava, poruka, rođendana, životopisa, tajni, velikih znakova, osim što je službeno proglasila da se na temelju svih kanonskih komisijskih istraživanja ne može ustvrditi da se radi o „nadnaravnim ukazanjima ili objavama“. Crkva u svojim izjavama čak ni ne spominje „Gospina ukazanja“.
- Vrijedno je navesti da se u kontekstu toga izmišljenog „rođendana“, 5. kolovoza, počeo organizirati Mladifest, festival mladih u Međugorju početkom istoga mjeseca. Dolaze mladi iz svijeta čestitati Gospi rođendan! Evo kako se to razvijalo, prema Kronici ukazanja.
FESTIVAL MLADIH U ČAST IZMIŠLJENA „GOSPINA ROĐENDANA“
„Mladifest“ ili „Festival mladih“ organizira se od svoga početka, ima već dvadeset godina, bez znanja i odobrenja mjesnoga biskupa. Očito se stao organizirati najprije u okviru maštovitosti oko navodnoga Gospina rođendana 5. kolovoza, zatim oko navodne „Gospine poruke“ o „godini mladih“ (1988.-1989.) i onda kao spomen na taj međugorski „Gospin rođendan“,[23] o čemu izričito piše - kao što smo vidjeli i kao što ćemo niže vidjeti - fra Slavko Barbarić.
Pođimo od „poruka“ „Gospe međugorske“. O tome fra Slavko kao župni vikar na Humcu, a kao kroničar u Međugorju:
Prvi skup mladih „5. VIII. 1989. (Subota). U 18 sati je počelo u kapelici u groblju na Kovačici vječno klanjanje organizirano od mladih. Sutra počinje devetnica Gospi sa mnogo mladih, jer završava godina mladih, koju je Gospa tražila na blagdan Uznesenja 1988, na koncu Marijanske godine“.
- Kakva je to liturgijska zloporaba da se u kapelici na groblju na Kovačici organizira „vječno klanjanje“? Komu je to palo na pamet i s čijom crkvenom dozvolom i odobrenjem?
- Iz teksta proizlazi da je to „klanjanje organizirano od mladih“, da je bilo „mnogo mladih“ i da je to bilo na svršetku „godine mladih“, koju je još prošle godine, na kraju „Marijanske godine“ (1987.-1988.) međugorska „pojava“ izričito „tražila“ da se zakaže „godina mladih“, koja je, prema Kronici, trajala od Velike Gospe 1988. do Velike Gospe 1989.
Drugi skup mladih, 1990. „Fra Tomislav Vlašić vodi cijeli tjedan“, čitamo pod datumom 30. srpnja 1990. A na kraju „festivala“, pod datumom 6. kolovoza stoji upisano: „U 14 sati su se organizatori sastali sa fr. Tomislavom Vlašić i Slavkom. Odlučili smo uzeti isti tjedan /sljedeće godine/. Predložene su različite teme. Koncem godine smo odlučili objaviti točan program. Osjećamo potrebu da nastavimo s ovim susretima, jer su važni. Ponudit će se seminari prije festivala za organizatore.“
- Odatle slijedi da je fra Tomislav, koji nije u Hercegovini od 1987. godine i dolazi iz Italije, ne samo direktno upleten u „međugorski fenomen“ još i te 1990. godine, nego je toliko familijaran i povezan s međugorskom franjevačkom zajednicom da on čak vodi cijeli tjedan i „festival mladih“.
Treći skup mladih, 1991. godine. U Kronici ukazanja, koju 1991. godine vodi o. Barbarić, inače kapelan na Humcu, ostalo je prazno, bez ikakva bilježenja, od 25. srpnja do 5. kolovoza. Pod datumom 6. kolovoza 1991. u Kronici je zabilježeno ovo: „Mnogi su mladi ostali cijelu noć i pričekali sv. misu. U 5,15 smo počeli pjevati litanije, te 'Došli smo ti, majko draga'. Sv. misu je predvodio fra Tomislav Vlašić. Govorio je pobudno o križu i miru, i o preobraženju. Koncelebrirao je 21 svećenik. Našega svijeta je bilo dosta, a sve skupa oko 1500-2000. Fra Leonardo je uputio opet riječ svim mladima – da žive mir i da ga drugima nose. A onda smo svi zajedno izmolili vjerovanje i 7 Očenaša. Podijeli smo i tri velika kruha, znak zajedništva.“
- I te 1991. godine fra Tomislav Vlašić sudionik je međugorskih zbivanja, predvodi završnu misu i vodi glavnu riječ na rastanku.
Četvrti skup mladih, 1992. Piše fra Slavko Barbarić: „5. VIII. 1992. (Srijeda) – Gospin rođendan. U 21,30 je počeo festival u čast Gospina rođendana /n.b./. Crkva je bila puna. Išlo je sve u najboljem redu. Sudjelovali su pojedinci i skupine. Pjevali su mladi iz Međugorja, te Elvirina zajednica, Pero i Mile, koji su vodili pjevanje za vrijeme festivala, otpjevali su sa mladima također dvije pjesme. Njemačka skupina je također nastupila. Pojedinci su bili Mirko sa Čitluka, Gino iz Italije, Dajan iz Amerike, Cristina iz Argentine. Časne sestre su otpjevale također jednu pjesmu. Sve su to bile pjesme Gospi. Dvojica redovnika, Francuz i Talijan, članovi zajednice „Blaženstva“ pjevali su na hebrejskom, te skupina mladih iz Irske. Na koncu je sve oduševila mostarska klapa. Otpjevali su tri pjesme: Gospi, dalmatinsku i U boj… Oduševili su sve. Nakon ovog programa podijelili smo svima cvijeće i u procesiji pjevajući stavljali pred kip Gospin. Bilo je vrlo dirljivo, doživljeno. Oko 11,30 smo završili. Mnogi su mladi iz crkve krenuli na Križevac.
- Iz ovoga je pisanog dokaza vidljivo da su međugorski franjevci, barem neki od njih, čvrsto odlučili slaviti Gospodin „rođendan“ 5. kolovoza, mimo svega pravovjernog katoličkog svijeta, po „ukazivanjima“ crkveno nepriznate „pojave“, organizirati i dovoditi mlade iz svijeta da priređuju „festival u čast Gospina rođendan“, da čestitaju „Majci rođendan“ nudeći im usputno i druge sadržaje…
ZAKLJUČAK
Prvo, nakon što je Vlašićev tragični slučaj osvojio svjetski tisak, prošle godine, kada je Vlašić kažnjen peterostrukom kaznom, uz oduzimanje ovlasti ispovijedanja, iz Provincijalne je kurije iz Mostara izišla izjava da fra Tomislav nije kažnjen „zbog međugorskog fenomena, niti zbog svoga osobnog stava o tom fenomenu“.[24] A ove godine kada je kažnjen završnom dvostrukom kaznom, otpuštanjem iz Reda i iz svećeništva, iz Generalne je kurije u Rimu izišla izjava da Vlašić „nije priznao optužbe koje su mu upućene i stoga nije niti prihvatio sankcije. S toga je razloga tražio oprost od vršenja svećeničke službe i od svoga redovničkog staleža“.[25] Pokazao se, dakle, tvrdokorno neposlušan, ne samo mjesnomu biskupu toliko puta, nego i Svetoj Stolici u konačnici, vjerujući više „međugorskoj pojavi“ koja je hvalila njegovu duhovnost, njegovo vodstvo i njegovo upućivanje u život. U oba slučaja, i lani i ove godine, jasno je rečeno, prvo, da se njegov slučaj proučavao u „kontekstu međugorskog fenomena“, i, drugo, da mu se apsolutno zabranjuje davati izjave osobito u odnosu na „međugorske fenomene“. Neka razboriti čitatelji donesu razborit zaključak, i na osnovi svega izloženoga, o njegovoj izravnoj povezanosti, trajnoj upletenosti i utjecajnosti u „međugorski fenomen“.
Drugo, često se navodi izjava kardinala Tarcisija Bertonea, Državnoga tajnika, pa i u spomenutom priopćenju Franjevačke kurije u Rimu iz srpnja ove godine: „U knjizi koju je objavio kardinal Tarcisio Bertone, Državni tajnik Benedikta XVI. i bivši Tajnik ove vatikanske Kongregacije, 'Posljednja fatimska vidjelica' (izd. Rai-Rizzoli, 2007, str. 103-14), čita se da izjave mostarskoga biskupa odražavaju osobno mišljenje, nisu definitivan i služben sud Crkve. Sve se upućuje na Zadarsku izjavu Biskupa Jugoslavije, od 10. travnja 1991., koja ostavlja otvorena vrata budućim istraživanjima. Provjeravanje se, stoga, treba nastaviti. U međuvremenu dopuštena su hodočašća s pastoralnom pratnjom vjernika. Na kraju, svi katolički hodočasnici mogu ići u Međugorje, mjesto marijanskog štovanja, gdje se moguće izraziti sa svim oblicima pobožnosti“.
U vezi s „hodočašćima“, vrijedno je podsjetiti puna izjava, napisana na istome mjestu te iste knjige, uzoritoga gospodina kardinala Tarcisija Bertonea, bivšega Tajnika Kongregacije za nauk vjere, i to neposredno prije ovoga što smo gore naveli, a glasi: „Konačno, što se tiče hodočašća u Međugorje koja se odvijaju na privatan način, ova Kongregacija smatra da su dopuštena pod uvjetom da se ne smatraju ovjerovljenjem događaja u tijeku i koji traže još ispitivanje od strane Crkve“.[26] Rečeno drukčije, a isto: hodočašća u Međugorje nisu dopuštena ako pretpostavljaju, i ovjerovljuju i drže autentičnim „događaje u tijeku“.
A do sada ni mjesni biskupi, ni Biskupske konferencije, ni Sveta Stolica nisu ništa priznali ni proglasili autentičnim u „međugorskom fenomenu“!
--------------------------------------
Objavljeno u biskupijskom Službenom vjesniku, 2/2009., str. 179-189.
[1] Cio slučaj obrađen u Službenom vjesniku hercegovačkih biskupija, 2/2008., str. 79-81.
[2] Ž. ILIĆ, Hercegovina u Crkvi, Duvno, 1974., str. 82-83.
[3] Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Zagreb, 1975., str. 398.
[4] Kršćanski puk i franjevci u Hercegovini, Mostar, 1977., str. 202.
[5] Dopis Biskupskoga ordinarijata, br. 638/1977., od 19. kolovoza 1977.
[6] Službeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, 2/2008., str. 80.
[7] R. Laurentin, Racconto e messaggio delle apparizioni di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 90: „Venendo a sapere dell'arresto, quello stesso giorno, 17 agosto, Tomislav Vlašić, parroco di Čapljina, si reca a Medjugorje per informarsi e rendersi conto della situazione. Da li va subito dal provinciale, a Mostar, per riferirgli della grave situazione e delle minacce che pesano sulla parrocchia rimasta senza guida. Il provinciale trova le sue ossevazioni giudiziose e la sua visita provvidenziale. Lo nomina subito sostituto del parroco imprigionato. – Fin dal giorno dopo quindi, Fra Tomislav si stabilisce nella canonica di Medjugorje. Per la seconda volta si mette in contatto con i veggenti, che aveva rapidamente interrogati il 29 giugno. Ne diventa il 'direttore spirituale' e sarà questo il titolo che manterrà più tardi nella parrocchia, dove Zrinko Čuvalo, il vicario, verrà nominato sotituto nel gennaio 1982.
[8] Dopis Ordinarijata kojim se potvrđuje predložena Tabula, br. 711/82., od 27. srpnja 1981. U popratnim napomenama biskup Žanić piše, s obzirom na novoga župnog vikara u Međugorju, tj. T. Vlašića: „Treba budno paziti na daljni razvoj događaja u župi Međugorje. Vi ste iznijeli nadu da će novi vikar župe Međugorje poraditi oko toga da se stvari razjasne, razbistre i 'prizemlje'. Njegov rad u tom pravcu treba svakako podržati i pratiti“.
[9] Službeni vjesnik 2/2008., str. 80, navedeno iz: Rooney -R. Faricy, Maria regina della pace, Milano, 1984., str. 34. Vidi također P. Žanić, Posizione attuale (non ufficiale) della Curia Vescovile di Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje, Mostar, 30.X.1984., str. 6-7.
[10] V. Ivanković, tzv. Treći dnevnik, vlastiti njezin rukopis. Kopija na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.
[11] S. Barbarić (rukopis), Kronika ukazanja, str. 747. Kopija na Ordinarijatu.
[12] Pismo T. VlašićaSvetom Ocu, 13. travnja 1984. na talijanskom. Vidi Ogledalo Pravde, str. 56, s fotokopijom dijela toga pisma.
[13] Dopis Ordinarijata Provincijalatu, br. 857/84., od 16. kolovoza 1984.
[14] Dopis Ordinarijata Provincijalatu, br. 1/85., od 3. siječnja 1985.
[15] S. Barbarić (rukopis), Kronika ukazanja, III. svezak, str. 247. Laurentin je tu „poruku“ te „ukaze“promijenio s obzirom na vodstvo župe: „Io desidero che padre Slavko resti qui, che guidi la parrocchia e raccolga le notizie affinché quando io non verrò più rimanga un'immagine completa di tutto ciò che è successo. In questo momento prego specialmente per padre Slavko e per tutti coloro che lavorano in questa parrocchia“- „Ja želim da otac Slavko ostane ovdje, da vodi župu i skuplja vijesti kako bi, kad ja više ne budem dolazila, ostala potpuna slika svega onoga što se dogodilo. U ovom trenutku molim posebno za oca Slavka i za sve one koji rade u ovoj župi." R. Laurentin, Dernières Nouvelles, 3 (1985) francuski: str. 25-26; talijanski: str. 29-30; Ogledalo Pravde, str. 59.
[16] S. Barbarić (rukopis), Kronika ukazanja, III. svezak, str. 3-6.
[17] P. Žanić, La posizione (non ufficiale)…, 30. X. 1984., str. 22.
[18] Dosta je pogledati samo Vlašićevu „korespondenciju“, koja je više puta objavljena u raznim knjigama i publikacijama, a kopije se nalaze i na Ordinarijatu: Iz Zagreba, 7. XII. 1976.; iz Zagreba, 9. I. 1977.; iz Međugorja, 15. XII. 1981.; iz Krapnja, 15. V. 1982.; iz Dubrovnika, 15. V. 1983.
[19] Službeni vjesnik, 2/2008., str. 81.
[20] R. Laurentin, Racconto e messaggio delle apparizioni di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 94: „Compleanno della Gospa. L'8 settembre, nella festa della Natività, la Vergine appare con il bambino Gesù. È proprio in casa di Jakov. C'è anche Vicka: - Cara Gospa, ti auguro buon compleanno – le dice familiarmente tendendole la mano. La Madonna prende la sua mano tesa, ma Vicka non osa fare altrettanto, e Jakov confuso per la sua audacia le chiede di non parlarne“.
[21] Nakon što je biskup Žanić, 25. srpnja 1987., izgovorio famoznu propovijed u Međugorju, u rujnu iste godine pozdravih kardinala Ratzingera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, na aerodromu u Rimu - išli smo na Mariološko-marijanski kongres u Kevelaer, i nakon što se predstavih, Kardinal mi reče: „Lei ha un Vescovo coraggioso!“ - Imate hrabra Biskupa!
[22] La Posizione attuale (non ufficile) della Curia vescovile di Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje, 30. X. 1984., str. 19.
[23] A. Luburić, „Fra Tomislav Vlašić u 'u kontekstu međugorskog fenomena'“, u: Službeni vjesnik, 2/2008., str. 81.
[24] Iz intervjua provincijala dr. fra Ivana Sesara Večernjem listu, 28. rujna 2008.
[25] Izjava o. Francesca Bravija Zenitu, 29. srpnja 2009.
[26] Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 278
