Na svetkovinu Tijela i Krvi Gospodnje biskup iz Mostara Ratko Perić slavio je sv. Misu u župi Međugorju i podijelio sakrament sv. krizme polaznicima osmoga razreda osnovne škole. Pod Misom je održao ovu propovijed upućenu u prvom redu kandidatima sv. potvrde:
Božji narode, dragi krizmanici!
Nikada se do sada niste svjesnije pripremali na jedan sakrament kao na ovu svetu krizmu ili potvrdu. I u vašim obiteljima, i u školi, i u crkvi bilo je ozbiljne pripreme, možda i napetosti. Ne samo da nađeš kuma ili kumu, nego u prvome redu da se dobro ispovjediš, da u milosti primiš ovaj sakrament, da znaš odgovoriti na vjeronaučna pitanja, koja vam vjeroučitelj ili svećenik s Ordinarijata postavi. Kako je ugodno kada ste učili i znate odgovoriti, i kako je neugodno kada te velečasni vrati i kaže: ti ćeš još jednom polagati! Rekao mi je don Marko Kutleša, koji vas je ispitivao, da ste uglavnom dobro odgovarali, da su djevojčice nešto bolje znale od dječaka, da vas je bilo nekoliko koji ste se trebali još odgovornije spremiti.
Kada ste se kao mali krštavali - molim vas, tko zna od vas datum svoga krštenja, neka digne ruke! - niste bili svjesni ni sebe ni sakramenta koji ste primali, nego su roditelji i kumovi govorili pred svećenikom, pred cijelom Crkvom i pred Bogom u vaše ime. A kad ste pošli na prvu sv. ispovijed i na prvu sv. Pričest, bilo vam je tek 9 ili 10 godina, 3. razred. Mogli ste razlučiti dobro od zla, radost od žalosti; mogli ste vidjeti razliku kada svoje roditelje ljubite, a kada ih ljutite, odnosno mogli ste razlikovati običan kruh u kući od posvećena kruha, hostije ili Tijela Kristova u crkvi na oltaru. Crkva upravo danas slavi posebnom svetkovinom Presveto Tijelo Kristovo. Zato tu svetkovinu zovemo: Tijelovo.
Vi danas, u svojoj 15. godini, na svršetku 8. razreda, sami potvrđujete ono što su drugi umjesto vas govorili na dan vašega krštenja: svjesno i odgovorno, jasno i odlučno. Zato je ovo sakrament kojim potvrđujete krštenje. Zato Crkva preporučuje da isti kum na krštenju bude i na krizmi. Čestitam svima onima koji su se pripremili za ovaj dan, i uzeli krsne kumove da im budu svjedoci i na krizmi. Kumovi i kume, znate li datum svoje krizme? Sjetite se danas i vi primanja toga sakramenta, koji se prima jednom u životu. Sve kandidate potičem da se u srcu probude i priberu za primanje svetih darova Duha Božjega i potom Tijela Kristova.
Što vi danas posebno primate? Na što se kroz cijelo ovo vrijeme pripremate? Reći ćete: Primamo Duha Svetoga! Tako je. Primate Duhove darove: mudrost i znanje, savjet i razbor, pobožnost i jakost i strah Božji. Ali vi danas, po Isusovoj molitvi, po djelitelju sakramenta krizme i njegovim rukama i riječima primate "Duha istine".
Što je to Duh istine? Isus kaže: "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje" (Iv 14,15-17). Svijet ne prima Duha istine, jer je u svijetu ne malo namjerne laži, hotimične neistine, bogohule, klevete i kletve, svjesne prevarancije i neiskrenosti, grijeha protiv Duha.
Ako vas vaši učitelji u školi nauče nešto pravo, bit ćete im zahvalni cijela života; a ako vas pouče krivo, treba vam vremena da to otkrijete i odbacite.
Ako vam vaši roditelji kažu istinu o životu i upozore vas na životne pogibelji, razvijat ćete se u istini i istina će vam pomoći i dobrim vas putem voditi. A ako vam je rečeno neistinito a vi kasnije doznali pravu istinu, ostat ćete duboko ljuti na one koji su vam trebali kazati pravu istinu o stvarima i osobama, o kušnjama i križevima, o Crkvi, o Blaženoj Gospi, o Svemogućem Bogu.
Kada vam svećenik kaže istinu, ta vam istina pomaže kroz život. On vam, na primjer, propovijeda da uvijek vrijedi zakon da se ne smije nevina ubiti, drugoga okrasti, otimati, roditelje prezirati ili udarati, bludnosti i preljub činiti, mržnju prema drugima njegovati, druge varati.
A ako vam neki svećenik rekne neku neistinu, a vi od njega očekujete istinu, onda se razočarate.
Ako jednoga svećenika-redovnika zbog njegova neposluha iz Reda otpusti njegov vrhovni poglavar i to potvrdi Sveta Stolica, glava Crkve, a takav ne sredi svoje crkveno stanje nego i dalje, na primjer, ispovijeda i prisustvuje vjenčanju vjernika, on ne čini samo grijeh, nego i te sakramente obavlja nevaljano.
Ti moraš javno znati gdje je istina, a gdje je neistina; gdje je Crkva, a gdje nije Crkva. Sutra ćeš se naći pred životnim pitanjem: Hoću li se vjenčati da mi valja ili da mi ne valja? Da budem zakonit ili nezakonita u braku? Crkva ne odstupa od naučavanja istine ni pred kakvom silom, galamom i lažnom propagandom ovoga svijeta. Za nju nije mjerilo: mnoštvo, strastvena navijačka masa, milijun, nego Božja Istina! Sv. Pavao Crkvu naziva "stupom i uporištem istine" (1 Tim 3,15). Hoćeš li s Crkvom i s Duhom Svetim ili mimo i protiv Crkve?
Onoga koga vi danas kao svršeni osmoškolci primate, to je Duh istine. A onaj tko nije od istine, to je duh neistine. Isus takva duha naziva ocem laži i ubojicom od početka. Nitko nije bio tako lažno oklevetan, neistinito ocrnjen, oblaćen od lažova ovoga svijeta kao Krist Gospodin. Ali on je Duhom istine pobijedio oca laži.
Po kojoj smo Božjoj zapovijedi pozvani govoriti istinu, ne izricati neistinito svjedočenje, ne svjedočiti lažno? Osma: Ne reci lažno svjedočanstvo! Tko se lažima služi, Bogu ne služi! Bit će nekih posebnih prigoda u životu kada se moramo za svjedočanstvo i zakleti: onda ćemo reći istinu, svu istinu i samo istinu. Ima situacija u kojima se pitamo: što ovdje reći i kako postupiti? Reći svu istinu ili prešutjeti? Sveti nas Pavao uči pravilo: neka se istina iskazuje u ljubavi! Ne može se iznositi istina da bi se nanosila nekomu još veća nesreća. Tri su pravila ili pitanja na koja valja odgovoriti ako želimo o nekome nešto svjedočiti:
1) Je li nešto o drugome istina ili nije istina? Ako nije istina, ne smiješ ni po koju cijenu svjedočiti da jest istina. Pogotovo se nemoj kleti, krivo kleti. Kuneš se o dušu svoju, i Boga istinitoga smatraš lašcem. Kakva teška uvreda i nijekanje Božje istine!
2) Je li nešto nužno ili nije nužno reći o drugome? Koji će put biti bolje da se nešto ne kaže. Na primjer, tvoj je kolega zaradio iz hrvatskoga jedinicu u školi. I ti trčiš kući i javljaš njegovoj majci: tvoj je Mijo dobio jedinicu! To jest istina, ali je li baš to dobro što si ti to javio njegovim roditeljima, a da te nitko nije ni pitao?
3) Je li nešto uputno reći ili nije? Ne postoji u životu dužnost da ikada budemo neuljudni. A postoji obveza i dužnost da budemo uljudni. Nekomu možeš reći istinu na uljudan i na neuljudan način. U oba je slučaja istina, ali istina uljudno rečena oslobađa, a neuljudno izrečena vrijeđa.
Isus je jednom zgodom rekao: "A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi" (Mt 12, 36-37). Tako Isus, koji nam je izmolio od Oca Duha istine, kojega ćete sada primiti.
