Pod sv. Misom, prikazanom za dušu pokojnoga don Josipa Serdarušića u Rošku Polju, 16. listopada 2008., u kojoj je koncelebriralo oko 40 svećenika, biskupijskih i redovničkih, mjesni je biskup Ratko izgovorio homiliju, koju ovdje donosimo u sažetku.
Kao što smo prekjučer u Drinovcima na sprovodnoj Misi za našega preminuloga subrata don Vinka Majića uzeli odlomak iz Druge Poslanice sv. Pavla Korinćanima o ljudskoj smrti, o Božjem sudu i vječnoj sudbini, tako i danas ovdje na groblju sv. Ivana u Rošku Polju, na sprovodu našega drugoga subrata i patnika, vlč. Josipa Serdarušića, uzimamo drugi sličan odlomak o ljudskoj smrti i Božjem sudu iz Pavlove Poslanice Rimljanima (14,7-12). Kratak je to ulomak koji se može lako zapamtiti i ne bismo ga nikada smjeli zaboraviti.
1. Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire, veli sv. Pavao. Niti svojom voljom dolazimo na ovaj svijet, niti svojom voljom odlazimo s ovoga svijeta. Niti itko od nas živi sam za sebe. Nisu ni roditelji oni koji su nas htjeli za sebe, jer koliko ima bračnih parova pa ne mogu imati djeteta koliko ga god željeli. Niti nas pogotovo ne mogu zaustaviti da ne umremo. Ima iznad nas moćna i darežljiva a nevidljiva ruka Božja koja svime upravlja i ravna: i kada dolazimo na ovaj svijet, i dok hodimo ovom suznom dolinom, i kada odlazimo odavde na drugi svijet.
2. Zato ako živimo, Gospodinu živimo; ako umiremo, Gospodinu umiremo. To je glavna svrha našega života i naše smrti. Mi smo Kristovi u svakom pogledu i u svakom slučaju. Pogotovo što je Krist Gospodin svojom smrću i svojim uskrsnućem zadobio od Oca nebeskoga vlast da bude naš Gospodar i naš Sudac. Zato smo stvoreni: da budemo njegovi zauvijek. To je Božji plan, a na nama je da ga tijekom ovoga zemaljskoga života u vjeri i ljubavi ispunimo.
3. Svi ćemo stati pred sudište Božje. Odlazeći s ovoga svijeta nema nam drugog puta osim Božjega suda. Na nj ćemo svi doći već sada, odvojeni od tijela. Kao što smo goli rođeni, tako ćemo ogoljeni stati na sudište Božje. Sa sobom ne ćemo moći ponijeti ništa, osim svojih djela upisanih u knjigu života. Tu, na sudu, bit će prebrana svaka minuta našega djelovanja i pretresen svaki djelić ove zemlje kojom smo hodali za svoga života. I Bog će dati pravednu presudu svakoj ljudskoj duši. A onda će se o Sudnjem danu priključiti duši i naše tijelo, preobraženo i produhovljeno, koje će biti vječno i mlado. I tako ćemo opet biti potpune ljudske osobe, s dušom i tijelom.
4. Pred Bogom će se svako koljeno saviti i svaki će jezik izreći slavu Bogu. Izreći će slavu Božjoj pravdi u svakom slučaju. Nitko se ne će moći potužiti na Božju presudu. A oni koji su se kajali za svoje grijehe, i zadobili oproštenje, iskazat će slavu Božjemu milosrđu.
Prošlih smo dana molili misnu molitvu: Bože, koji svoju svemoć pokazuješ najviše praštanjem i milosrđem... Eto mi to Božje milosrđe molimo ovom sv. Misom za pokojnoga našega svećenika don Josipa. Nitko od nas sebi ne daje ni zdravlja ni bolesti. Bog je onaj koji raspoređuje kako on smatra da je najbolje za vječnu sreću. Don Josip je 30 godina, od svojih 35 godina misništva, bio prikovan uz bolesnička kolica i postelju i okusio svu gorčinu križa i patnje. A bio je neobično strpljiv u patnji i u podnošenju svoje bolesti. Neka Gospodin sve njegove muke i nevolje uključi u svoju otkupiteljsku patnju i da mu bude na vječno spasenje.
Zahvaljujemo pokojnomu don Josipu na svećenički podnesenoj nevolji koju je on svakodnevno prikazivao Bogu, osobito za duhovna zvanja. Neka ta zvanja, svećenička i redovnička, niču i u ovoj župi i u ovoj biskupiji i u našem narodu.
